Rat u Mostaru započeo je 3. travnja 1992. napadom velikosrpskog agresora
Rat u BiH započeo je velikosrpskom agresijom, i to još 1991., kada su tenkovi JNA, koji su išli u napad na Dubrovnik, razorili selo Ravno u Hercegovini i druga sela u okolici.
Otvorena agresija na BiH započinje 1992., kada se, nakon tzv. Sarajevskog primirja (2. siječnja 1992.), JNA povlači s područja Hrvatske na područje BiH.
Hrvati i Bošnjaci zajedno oslobodili Mostar i dolinu Neretve od srpskog agresora
Kao početak rata u Mostaru uzima se datum 3.travnja 1992.g. kada je u naselju Zalik eksplodirala cisterna, nakon koje je Momčilo Perišić, general-pukovnik Vojske Jugoslavije, nasljednice JNA, naredio totalni napad – agresiju na Mostar, koja je rezultirala neviđenim rušenjem i devastacijom grada.
Na srpsku agresiju na Mostar i čitavu dolinu rijeke Neretve zajednički odgovaraju Hrvati i Bošnjaci koji se udružuju u Hrvatske obrambene snage (HOS) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO).
Te su snage, potpomognute Hrvatskom vojskom (HV-om) u lipnju 1992. akcijom “Lipanjske zore” oslobodile grad Mostar i cijelu dolinu rijeke Neretve.
Akcija “Lipanjske zore” trajala je od 7. lipnja do 26. lipnja 1992. godine te predstavlja prvu veliku pobjedu nad velikosrpskim agresorom u ratu u Bosni i Hercegovini.
Operacijom je oslobođena dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) združene hrvatske snage su izbile na današnju crtu razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i “Republike Srpske”.
Urbicid nad Mostarom
Od 7. svibnja pa do trenutka kada je započela operacija Lipanjske zore, srpsko-crnogorski agresor je počinio urbicid, sustavno rušenje gradskih područja nad Mostarom. Danonoćno granatiranje zapadnog dijela Mostara ostavilo je neizbrisiv trag. No još veće razaranje doživio je istočni dio grada, koji se nalazio pod okupacijom agresora. Agresor je opljačkao, zapalio i minirao sve važnije objekte u tom gradu. Stara gradska jezgra potpuno je uništena, a Stari most oštećen s nekoliko izravnih pogodaka.
Radiopostaja Mostar je emitirala svoj program iz Centra za motrenje i obavješćivanje jer su samo dan nakon početka otvorene agresije na Mostar, dvije granate izravno pogodile prostorije tadašnjeg Radio Mostara. Radivši na jednoj žici, Radio Mostar je bio jedini signal života u gradu, koji je održavao moral u mostarskim podrumima.
Agresor je potpuno porušio sedam mostova na Neretvi, sve osim Starog. Svi gospodarski subjekti u južnoj i sjevernoj gradskoj zoni opljačkani su i potpuno uništeni. Najočitiji primjer su Aluminij i Soko. Potpuno ili djelomice agresor je uništio sva prigradska naselja. U kratkom vremenu srpska vojska uspjela je od 14 mostarskih džamija ostaviti samo dvije neoštećene. Tijekom svibnja 1992. godine zapaljeni su i uništeni: crkva u Potocima i franjevački samostan u Mostaru, Biskupski dvor, samostan časnih sestara, a sustavno se granatirala i mostarska katedrala.
Oštećeni su dom kulture, muzej i arhiv, knjižnica, bolnica, Dom zdravlja, zgrada kazališta, glazbena škola, zgrada Simfonijskog orkestra. Uništen je i cijeli niz mostarskih hotela, škola, predškolskih ustanova, studentskih domova i fakulteta, općina, sud, katastar, pošta, robne kuće HIT i Razvitak.
Operacija Lipanjske zore
Dana 6. lipnja 1992. pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, zapovjednika Južnog bojišta i zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar pukovnika Jasmina Jaganjca, počela je vojna napadna akcija oslobađanja doline Neretve i grada Mostara koji je bio većim dijelom pod kontrolom JNA i Srba.
U prva dva dana došlo je do žestokih borbi gdje je HV napredovala iz smjera Metkovića dolinom Neretve prema selima Počitelj, Hotanj i Prebilovci. Udružene snage HV-a, HVO-a i HOS-a osvojile su do 8. lipnja sve planirane strateške točke i uspostavili kontrolu nad neprijateljskim utvrdama u Klepcima i Šunja Glavi.
Stolac i Mostar – u hrvatskim rukama!
Oslobađanje desne obale rijeke Neretve započinje 11. lipnja 1992. godine. HVO potpomognut 4. Splitskom brigadom HV-a kreće iz šest pravaca i uskoro dolazi na brdo Hum i osvaja zapadni dio grada Mostara.
Podizanje hrvatske trobojnice na vrhu Huma, kao bitne kote za nadzor Mostara, navijestilo je oslobađanje i istočnog dijela grada Mostara. Među hercegovačkim Hrvatima zavladala je velika radost.
Tijekom 12. i 13. lipnja oslobođeno je područje Stoca.
U noći s 13. na 14. lipnja 1992. godine general Slobodan Praljak donosi odluku da se krene u oslobađanje lijeve obale rijeke Neretve. Vode se žestoke bitke, a snage HVO-a zauzimaju položaje oko Ulice Maršala Tita u istočnom dijelu Mostara. Oko podneva 14. lipnja, kada su se stekli uvjeti da se prijeđe preko Starog mosta, pristiže još hrvatskih snaga. Tu noć su hrvatski vojnici ostali na zauzetim položajima oko Ulice Maršala Tita.
Sutra se nastavljaju borbe te se u sklopu združene akcije, korak po korak oslobađa cijeli niz naselja i mjesta na lijevoj obali Neretve.
Pri povlačenju Srbi i JNA su digli u zrak sve mostove, osim Starog mosta, jer je hrvatski snajperist ubio srpskog vojnika koji je imao zapovijed i taj most srušiti. HVO, odmah po oslobođenju istočnog dijela grada Mostara, okiva Stari most debelim daskama i gumama da bi ga zaštitio od granata.
Završetak akcije 26. lipnja smatra se danom oslobođenja mostarske općine.
Nakon oslobađanja Mostara i doline Neretve dolazi do nesuglasica između HOS-a i HVO-a. Ubrzo je HOS je raspušten, a Hrvati unutar njega prešli su u HVO, dok su Muslimani prešli u Armiju RBiH.
Krajem 1992. i početkom 1993. odnosi između Hrvata i Bošnjaka počinju se zahlađivati te dolazi do Muslimansko-hrvatskog rata.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
