Znate li što je bio i kako se vodio Hladni rat?
Reporterka i urednica vanjske politike Dnevnika Nove TV komentirala je nedavno agresiju Rusije na Ukrajinu koja je započela jučer i nad kojom se zgraža cijeli svijet.
U svojoj analizi Petrović je istaknula je da Putin želi vratiti svijet na stare pozicije, one otprije 60-70 godina.
>Ruska invazija Ukrajine: ‘Prijeti desant na glavni grad‘
“Ova operacija to pokazuje. Putin ovime što radi, granice koje sada povlači – to su granice između Amerike i Rusije. Putin se Europe ne boji, on Emmanuela Macrona, recimo, smatra glasnogovornikom Joea Bidena. Nije ni previše oduševljen političkim sposobnostima Olafa Scholza”, dodala je.
“Biden je njegov konačni cilj, on povlači granicu između Rusije i SAD-a. Ranije, prije 60 ili 70 godina je ta granica bila Elba, sada bi mogla biti čak i na Dnjepru”, rekla je Petrović.
Petrović: Putin stvara jednu paradigmu starog hladnoratovskog poretka
“Ono što je zanimljivo u tome jest to da je ovime prekinut tradicionalan njemačko-ruski savez, no jača rusko-kineski savez, što bi moglo biti jako opasno. Kina i Rusija imaju vrlo izdašan ugovor o opskrbi plinom Kine o kojem ne ovisi samo Kina nego jedan dobar dio Pacifika. Putin na ovaj način stvara jedan novi stari poredak, jednu određenu paradigmu starog hladnoratovskog poretka”, zaključila je Petrović.
Novinar BBC-a John Simpson ističe kako invazija Rusa na Ukrajinu može značiti i početak novog Hladnog rata. On smatra kako se Putin nikada nije pomirio s raspadom Sovjetskog Saveza te kako bi on sada mogao vratiti Rusiju u sovjetske dane “u punoj žestini”.
Što je uopće bio Hladni rat? Ovom prilikom podsjećamo na neke važne aspekte stalno tinjajućeg neoružanog sukoba između komunističkog Istoka i demokratskog Zapada u razdoblju od 1945. do 1990.
Što je bio Hladni rat?
Hladni je rat naziv za politički sukob zapadnih sila predvođenih SAD-om i istočnih, komunističkih država predvođenih SSSR-om koji je trajao od kraja Drugog svjetskog rata 1945. do rušenja komunizma u Europi 1990., nakon pada Berlinskog zida.
Začeci hladnoratovskog sukoba počinju još krajem Drugog svjetskog rata, kada sve više dolazi do rivalstva i zategnutosti odnosa između saveznika i budućih pobjednika u ratu – SAD-a i SSSR-a. Završetkom rata i spuštanjem tzv. “Željezne zavjese” Europom koja je označila granicu između demokratskih i komunističkih zemalja, otpočelo je tinjajuće neprijateljstvo između ove dvije strane. Tri njemačke okupacijske zone koje su pripale zapadnim saveznicima ujedinjuju se te je stvorena Zapadna Njemačka dok od sovjetske zone nastaje komunistička Istočna Njemačka. Ubrzo će i sam Berlin biti fizički razdijeljen zidom kojega podiže istočnonjemačka vlast.
Željezna zavjesa gotovo je neprobojna granica. Komunistički istok ima zatvorene granice. Ne putuje se između istoka i zapada.
Utrka u naoružanju
Rat između SAD-a i SSSR-a vodi se utrkom u naoružanju (SAD naoružanje ima od 40-tih te ga je upotrijebilo u II. svjetskom ratu napadom na Hirošimu i Nagasaki, a SSSR ulaže velike napore kako bi što prije stvorio nuklearno naoružanje, što uspijeva 1949.), špijunažom, prijetnjama ratom. Blokovska je podjela učvršćena stvaranjem vojno-političkih saveza – Sjevernoatlanskog saveza na čelu s SAD-om i Varšavskog pakta na čelu sa SSSR-om.
> Znate li koje sve države u svijetu posjeduju nuklearno naoružanje?
> U kojim sve državama u svijetu i danas vlada komunizam?
> U Švicarskoj Hladni rat konačno završen
Iako je nakon Staljinove smrti (1953.) došlo do blagog smirivanja tenzija, hladni rat u Europi i dalje je bio obilježen uznemirenim oružanim primirjem. Američke su trupe stalno bile stacionirane po Zapadnoj Europi, a sovjetske po Istočnoj.
Tijekom 1950-ih SSSR i SAD su započeli nuklearno naoružavanje i izradu dalekometnih nuklearnih projektila kojima bi mogli raketirati teritorije jedni drugih.
Kubanska kriza
Najpoznatija kriza koja je prijetila izbijanjem nuklearnog rata, bila je Kubanska kriza 1962., konfrontacija SAD-a i SSSR-a, koja je otvorena pokušajem stacioniranja sovjetskih raketa na komunističkoj Kubi.
Kada je Kuba počela instalirati nuklearne projektile američki predsjednik John Fitzgerald Kennedy je 1962. uzvratio pomorskom blokadom.
Vojske SSSR-a i SAD-a bile su u stanju pripravnosti, pa je tako svijet tijekom dva dana 1962. godine živio na rubu nuklearnog rata. Potom je Hruščov povukao projektile s Kube, a zauzvrat dobio obećanje od SAD-a da će povući svoje projektile iz Turske i da nikada neće napasti Kubu.
Velik doprinos izbjegavanju rata pružio je papa Ivan XXIII koji je pisao Kennedyiju i Hruščovu, a svijetu uputio apel za mir.
Ovakvo rješenje kubanske krize uzrokovalo je smjenu obojice vođa. John F. Kennedy ubijen je 22. studenog 1963. u Dallasu kao dio zavjere jer su neki dužnosnici mislili da je preblag prema komunizmu i smetalo im je što nije želio rat. Hruščov je smijenjen kao dio urote.
Politika detanta i “drugi hladni rat” (1979. – 1985.)
Iako su se indirektni sukobi između supersila hladnog rata i dalje trajali, tijekom 1960-ih i 1970-ih došlo je do smirenja odnosa i započela je sve veća i češća primjena “detanta”. Detant označavao je smirivanje tenzija i smanjenje neprijateljskih odnosa između dvaju supersila, te pregovore koji su trebali dovesti do kraja Hladnog rata. Osim SSSR-a, i Kinezi su započeli s primjenjivanjem detanta u njihovim odnosima sa SAD-om.
> Sigurnosni stručnjak Barić: Putin želi što je moguće brže slomiti Ukrajinu
> Invazija na Ukrajinu: Na kijevskim ulicama žestoke borbe ruskih i ukrajinskih snaga
No, detant 1970-ih je bio kratkovječan. Američki Kongres je toliko ograničio ekonomski pakt između Nixona i Brežnjeva da ga je SSSR 1975. i odbacio. Sukob dvaju supersila nastavio se indirektno i tijekom detanta, ponajviše u zemljama Trećeg svijeta. Najznačajnija krizna žarišta bila su u Aziji (Jomkipurski rat, Iranska revolucija), Africi (Angolski građanski rat, Građanski rat u Mozambiku) i u Latinskoj Americi (Čileanski državni udar 1973., Revolucija u Nikaragvi).
Pojam “Drugi hladni rat” koristili su neki povjesničari da bi opisali ponovno povećanje tenzija između dvaju hladnoratovskih supersila tijekom ranih 1980-ih. Među ostalim, u to vrijeme u Poljskoj dolazi do inicijative za svrgavanjem komunizma pod vodstvom sindikalnog pokreta Solidarnost.
Kraj Hladnog rata – rušenje Berlinskog zida
Na početku kraja hladnog rata (1985.), američki predsjednik Reagan je osvojio svoj drugi mandat, a preminulog Černjenka je naslijedio Mihail Sergejevič Gorbačov. Ovaj period označio je novi put u vanjskoj politici dvaju zemalja jer je sam Reagan pozvao Gorbačova u SAD, i to neslužbeno, te je time Gorbačov postao prvi sovjetski dužnosnik koji je neslužbeno posjetio SAD.
Dana 12. srpnja 1987., Ronald Reagan bio je u Berlinu na proslavi 750. obljetnice grada. Tijekom svog govora na Brandenburškim vratima Reagan je “izazvao” Gorbačova da sruši Berlinski zid:
»Podupiremo promjene i otvorenost; jer mi vjerujemo da sloboda i sigurnost idu zajedno, da uznapredovanje ljudskih sloboda može samo ojačati mir u svijetu. Postoji jedan potez koji bi Sovjeti mogli napraviti, a bio bi nezamjenjiv, koji bi dramatično unaprijedio želju za mirom. Generalni sekretare Gorbačov, ako tražite mir, ako tražite prosperitet za Sovjetski Savez i Istok, ako tražite liberalizaciju, dođite ovdje na ova vrata. Gospodine Gorbačov otvorite ova vrata. Gospodine Gorbačov, srušite ovaj zid!«
I uistinu, istočnonjemačke vlasti su dvije godine nakon dopustile ljudima iz DDR-a da prelaze u Zapadni Berlin, a sam Berlinski zid službeno je srušen 1989. godine. Ovaj događaj bio je ključan za reunifikaciju Njemačke, te jedan od najvažnijih događaja u odnosima SAD-a i SSSR-a, a doveo je i do kraja hladnog rata.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
