Hladni rat konačno je završio u Švicarskoj, tiho, krajem 2014., kada su uklonjene posljednje količine eksploziva postavljene od Drugog svjetskog rata pod mostovima, u tunelima, uz prometnice štiteći bogatu alpsku zemlju od moguće strane invazije.
Među posljednjim objektima očišćenima od eksploziva je most u Bad Saeckingenu (sjever), koji Švicarsku povezuje s Njemačkom. Most iz 14. stoljeća upisan je kao povijesni spomenik u turističkim vodičima, koji ne spominju da su sve do listopada 2014. u njegovim temeljima ležale stotine kilograma eksploziva TNT. Stanovništvo je nešto znalo o tim minama, ali pojma nije imalo s kakvom je prijetnjom živjelo.
Početkom Drugog svjetskog rata neutralna Švicarska počela je eksplozivom štititi objekte civilne infrastrukture kako bi se u slučaju napada iz inozemstva zaštitila uništenjem komunikacija. Od početka 1940., postojao je koncept prema kojem bi se u slučaju napada vojska povukla u planine i aktivirala eksploziv.
No nakon 1945., eksploziv nije bio uklonjen, već naprotiv, pojačan u doba Hladnog rata kada je fašističku prijetnju zamijenila sovjetska. Od nekoliko stotina objekata štićenih minama s kraja rata, broj takvih objekata narastao je na dvije do tri tisuće 80-ih godina u vrijeme kada su sovjetske nuklearne rakete SS-20 prijetile Zapadnoj Europi.
No Sovjetski Savez raspao se 1991., a Švicarska nije odustala od svoje doktrine i nastavila je u nju ulagati milijune franaka. Doktrina “švicarskog sira” sastojala se u tome da se svaka planina buši kako bi se u njoj skrili bunkeri i piste za obranu od napada, kaže Julien Grand, glavni tajnik Švicarske udruge za vojnu povijest.
Vojska je tek nedavno priznala da je ta strategija “zastarjela”, a na pitanje zašto se toliko čekalo, obrana odgovara da nije imala dovoljan broj stručnjaka koji bi taj posao obavili u strogim sigurnosnim uvjetima.
Analitičari vjeruju da je to i odraz švicarske politike i sustava referenduma koji ne favorizira nagle promjene. K tomu je Švicarska hrabro objavila svoju dugo čuvanu tajnu, a “Nijedna zemlja ne objavljuje sve svoje vojne tajne, no znamo li uopće jesu li sve druge države uništile svoje eksplozive”, pita povjesničar Peter Hug.
