Posvećene su joj brojne pravoslavne i grkokatoličke crkve te kapele diljem svijeta, a u Budinjaku na Žumberku nalaze se ostaci stare grkokatoličke kapele svete Petke.
Naziv grkokatolici podrazumijeva katoličke vjernike istočnoga, bizantskog obreda, koji su u Hrvatskoj – u kojoj prevladava većinski rimski ili zapadni obred – organizirani u jednoj biskupiji ili eparhiji.
Najveći lom u kršćanstvu dogodio se početkom 11. stoljeća između Istoka i Zapada, između Carigrada i Rima. Kasnije je bilo više pokušaja da se ponovno uspostavi prvotno zajedništvo. Rezultat tih pokušaja jesu kršćani katolici koji se danas nazivaju grkokatolicima. U povijesti te pokušaje zajedništva još nazivamo unije. U Hrvatskoj se ta unija dogodila 1611. godine, kada je pravoslavni vladika Simeon Vratanja, koji je imao svoje duhovno sjedište u Marči nedaleko od Ivanić-Grada, i pod čiju su jurisdikciju pripadali svi kršćani istočnoga obreda u Hrvatskoj, od Drave na sjeveru pa do Jadranskoga mora na jugu, pošao u Rim i s Petrovim nasljednikom papom Pavlom V. sklopio jedinstvo. U to zajedništvo tada su ušli i žumberački Uskoci, koji su jedini do danas ostali vjerni Svetoj Stolici, i oni su gotovo jedini baštinici Marčanske unije u Hrvatskoj.
Sveta Petka
A na Žumberku se posebno častila sveta Petka.
Sveta Paraskeva (Petka), monahinja, pustinjakinja i čudotvorka, rođena je 1010. u Epibatesu/Epivatu (danas turski grad Selimpaşa), nedaleko od Carigrada, u imućnoj, pobožnoj zemljoposjedničkoj obitelji. Još kao djevojčica, kad je s majkom odlazila u crkvu, čula je riječi evanđelja: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide sa mnom.“ Te su se riječi duboko usjekle u njezinu dušu. I ona i njezin brat Eutimije odlučili su se posvetiti redovničkom životu. Nakon smrti roditelja Paraskeva se povukla u jedan samostan u Pontu. Nakon razdoblja provedenog u samostanu, osjetila je poziv na pustinjački život te je u Jordanskoj pustinji živjela svoje asketske ideale. Jednog dana, oko godine 1070, doživjela je viđenje. Ukazao joj se anđeo i zatražio od nje da se vrati u rodni kraj.
Tako se Paraskeva nakon hodočašća u Carigrad vratila u Epibates na obali Mramornog mora i tamo nastavila živjeti pokorničkim životom. Umrla je na današnji dan, 14. listopada 1080. u Epibatesu, osamljena, gotovo nepoznata. Otkrivena je zahvaljujući jednom čudu. Za vrijeme neke opake zarazne bolesti, dok su kopali grob za jednu žrtvu, ljudi su naišli na neraspadnuto Paraskevino tijelo, od kojeg se širio tajnoviti miomiris. Bio je to početak glasa svetosti koji je naročito proširen u istočnoj Crkvi, posebno među slavenskim narodima (Bugari, Srbi, Ukrajinci, Makedonci), koji je štuju kao svetu Petku.
Sveta Petka je zaštitnica vezilja, švelja, prelja i tkalja te rumunjske pokrajine Moldavije. Njezine čudotvorne relikvije nalaze se u Rumunjskoj. Posvećene su joj brojne pravoslavne i grkokatoličke crkve i kapele diljem svijeta, a u Budinjaku na Žumberku nalaze se ostaci grkokatoličke kapele svete Petke.
Naime, kraj današnje rimokatoličke kapele sv. Petronile, koja je izgrađena 1827. godine, nalaze se temelji starije grkokatoličke kapele sv. Petke koja je zbog dotrajalosti srušena 1841. godine. Izgled Sv. Petke u potpunosti je bio nepoznat do arheoloških istraživanja koja su provedena 2006. godine. Otkriveni temelji građevine četverolisnog tlocrta (poput djeteline), 13 x 12 m, svjedočanstvo su o jednoj od najzanimljivijih žumberačkih crkava. Vrijeme njezina nastanka zbog odsustva ostalih nalaza još je nepoznato.
Žumberački grkokatolici se od davnina okupljaju na blagdan Svete Petke u Budinjaku, Photo: zumberacki-vikarijat.com
Tekst se nastavlja ispod oglasa
