Osvrt: Krije li članak u ‘The Guardianu’ rješenje LGBTIQ jednadžbe?

Priča o muškim istospolnim parovima koji traže “pravo na plodnost” i surogat majkama koje im u tome pomažu, pokazuje kamo doista vodi LGBTIQ.

Već ako pročita samo par naslova u britanskom The Guardianu, čovjeku padne na pamet koliko po pitanju LGBTIQ načina mišljenja Hrvatska zaostaje za nekim zapadnim uzorima.

Štoviše, s vremena na vrijeme dogodi se da The Guardian objavi članak koji, ne samo da isprovocira takvu misao, nego vas u nju pritom temeljito uvjeri.

LGBTIQ bajka

Jedan primjer u prilog tome dugački je feljton pod naslovom “’Od nas se očekuje da budemo OK s time što nemamo djece’: Kako se gej roditeljstvo putem surogatstva pretvorilo u bojište” sročen kao dirljiva priča o dvojici bogatih, ali nesretnih, njujorških homoseksualaca.

Posrijedi je, napomenimo, članak koji je u vrijeme kad se izašao pokrenuo buru na društvenim mrežama, osobito kod nas.

Jučer je Guardian objavio članak o dvojici gejeva u >istospolnom braku< u borbi za reproduktivna prava istospolnih parova, konkretno za surogatstvo.
Članak je digao veliku prašinu, čak i na ovim prostorima, i svakako zaslužuje detaljniju analizu.
Krenimo!https://t.co/T7a5Ubal4Y

— Gospa tužnog lika (@utikejt) October 2, 2022

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dva su glavna junaka priče bačeni u žrvanj američkog, tržišno orijentiranog sustava zdravstvenog osiguranja, koji za svakoga, osim za muške istospolne bračne partnere, može predviđati i liječenje neplodnosti.

U nastavku ćemo donijeti samo osnovne crte ove dugačke novinarske epopeje čija je svrha, po svemu sudeći, prikazati in vitro oplodnju kao budućnost ljudske reprodukcije, i to ne samo za pripadnike “spolnih i/ili rodnih manjina”.

Pravo na plodnost

Naime, junaci priče, Corey Briskin i Nicholas Maggipinto, financijski su situirani i profesionalno ispunjeni istospolni bračni partneri u kasnim tridesetim godinama. Njima, kako doznajemo vođeni naracijom novinarke The Guardiana, za sreću nedostaje samo jedna stvar:

Istospolno začeto dijete.

Pretpostavljam, čitatelju, kako vam ova rečenica provocira podizanje obrve i formiranje upitnika nad glavom.

Ako sam u pravu, ništa zato. Nastavimo dalje i stvari će postati jasnije.

Autorica nam dvojicu istospolnih mladoženja pušta da se sami predstave:

”Vjenčali smo se i htjeli smo sve što uz to ide: kuću, djecu, penzijski plan od 410K dolara, itd.”, kaže mi Maggipinto (37) (…) Briskin (33) je odrastao uvijek pretpostavljajući da će imati djecu.‘”

“Izašao je iz ormara još kao student: ‘Jednom kad sam samom sebi i drugima deklarirao da sam homoseksualac, ne bih rekao da su mi se životna očekivanja osobito promijenila”’.

“Kako je bračna jednakost već godinama izborena, oni su očekivali da će imati konvencionalni bračni život.”

Od čitatelja se očekuje da jednostavno uzme zdravo za gotovo kako dva homoseksualca nikad nisu pomislili da bi to što ne mogu imati – odnosno, to što odbijaju imati – heteroseksualni, pa tako i potencijalno plodni odnos moglo biti prepreka plodnom braku.

Njima to jednostavno nije imalo zašto pasti na pamet.

Njihov je bračni život trebao biti konvencionalan, bez obzira kako ga konzumirali.

Ništa čudno otud da im je palo na pamet kako nešto ne štima tek kad su se, nakon što su stekli sve što su htjeli, odlučili da u okviru svoga zdravstvenog osiguranja riješe problem neplodnosti.

Tek tad im je sinulo da su zapravo, cijelog života, bili diskriminirani.

LGBTIQ logika

Naime, dok zdravstveno osiguranje pokriva liječenje neplodnosti za, recimo, lezbijke, nema nikakvog programa za muške homoseksualce.

Američki zdravstveni sustav, dakle, još nije prepoznao gorući problem.

Pomognimo Amerikancima i u obliku silogizma im objasnimo zbog čega je to nepravedno :

Svatko ima pravo na dijete;

Istospolni muški partneri ne mogu iznijeti trudnoću;

Istospolni muški partneri nemaju pravo na dijete.

Naravno, jednom kad su dvojica nesuđenih očeva takav zaključak povukli, očigledno im je postalo kako su zakinuti za svoje pravo i uslijedile su tužbe koje do objave The Guardianova članka još nisu bile riješene.

In vitro oplodnja

No Maggipinto i Briskin toliko žele dijete da nisu čekali na pobjedu nad pružateljima zdravstvenog osiguranja, bez da nešto i sami poduzmu. Potrudili su se stoga naći način kako će vlastitu neplodnost riješiti u privatnom angažmanu, odnosno odlučili su pokušati se osloniti na heterolognu umjetnu oplodnju o vlastitom trošku.

Međutim, čak i za njihov duboki džep, cijena je obeshrabrujuća: minimalno 200,000 dolara za cijeli paket, gdje najvažniju stavku predstavlja surogat majka.

Hoće li ova njujorška bajka imati sretan kraj?

Kako se autorica feljtona očigledno tomu nada, ona nastoji u čitatelju pobuditi blagonaklone reakcije prema svojim junacima, i poseže za životnim pričama dvije surogat majke. Izdvojit ćemo osobito zanimljivu priču Lise Schuster, žene koja je radila kao “gestacijska radnica”, što je sve uvrježeniji izraz za surogat majku.

Idealistična “gestacijska radnica”

Schuster je majka troje djece koja je u jednom trenutku shvatila kako je za nju surogat majčinstvo dobar izbor karijere. Naprosto, rađanje djece je nešto što joj dobro polazi za rukom – zbog čega onda to ne pretvoriti u profesiju?

Štoviše, ona je svoju surogat karijeru shvatila ne toliko kao posao, koliko kao poziv. Dok je odrađivala svoju prvu surogat trudnoću za istospolni par iz Francuske, razvila je s ‘momcima’ bliski odnos i emocionalnu vezu. Njezinim riječima:

”Uživala je osjetiti kako se beba rita i miče, te je to snimala i slala videa ‘momcima’, no uvjerava (…) kako pritom nikad nije osjetila vezu s djecom koja rastu u njoj. ‘Od početka odete u drugačiju mentalnu nastrojenost. Za mene, odnos koji sam razvijala zapravo je bio odnos s očevima (sic!) nasuprot odnosu s bebom. U tom smjeru je otišla sva energija koja povezuje.”

Kad je došlo vrijeme da krajnji proizvod preda korisnicima, Schuster se iznenadila vlastitom emocionalnom reakcijom. Bojim se kako bi ona mogla iznenaditi i vas, čitatelju:

”Ostala sam malo osupnuta – ne toliko osupnuta, koliko iznenađena – kad su momci otišli. Toliko smo bili navikli viđati se svaki dan – bili su tu neka četiri tjedna oko poroda – tako da je prijelaz bio … nisam očekivala da ću se toliko rastužiti.”

Lisa Schuster se rastužila zbog rastanka od svojih simpatičnih klijenata, a ni u kom slučaju poradi toga što je ostala bez djeteta koje je toliko profesionalno rodila.

Odgoj djece je neplaćeni rad

Nemamo joj razloga ne vjerovati. Dovoljno je pročitati njezino objašnjenje izbora karijere i zbog čega joj je zapravo bilo važno biti unajmljena za iznošenje trudnoće – naime, triput prije toga morala je rađati vlastitu djecu za džabe:

”Kritičari koji tvrde kako surogatstvo fragmentira reproduktivnu ulogu žena i svodi ih na dijelove tijela isti su oni ljudi koji ono što Schuster učinila, nazivaju ‘iznajmljivanje maternice’.”

“Ona pak kaže: ‘Sve te druge stvari koje sam radila danas nemaju vrijednosti u društvu – vrijeme koje sam potrošila brinući se o vlastitoj djeci ili kućanstvu, sav taj mentalni teret koji sam nosila. Ako ne cijenite sav rad koji se u to uloži, pripisat ćete tu protuvrijednost maternici’.”

“Ona je plaćena za sve vrijeme i trud koje je uložila iznoseći trudnoću za druge, a nije bila plaćena naprosto za korištenje njezine maternice.”

Surogat za sve obitelji

U prijevodu: surogat majčinstvo je, za Lisu Schuster osobno, društveno i ekonomski opravdanije od njezinog vlastitog, prirodnog majčinstva.

Tu imamo, u kondenziranom obliku, naputak za razumijevanje sasvim jednostavne biti LGBTIQ sustava.

Posrijedi je politički pokret čija je krajnja svrha izmijeniti narav ljudske reprodukcije. Sva slova akronima tu su samo kako bi vodila prema tom konačnom ishodu.

U tom smislu ne smije se previdjeti LGBTIQ šumu od drveća manjinskih seksualnih praksi koje zastupaju pojedina slova. Svrha je biološki sterilitet i prebacivanje reprodukcijske funkcije na tehnološki proces.

Ne vjerujete?

Možda dva američka homića shvate da njihova neplodnost nije društvena nepravda, nego prirodno stanje uslijed njihovog vlastitog izbora?

Možda se odluče na posvajanje ili, kako je to kod nas bio slučaj, barem na udomljavanje djeteta?

Usvajanje djece ponižava gej supružnike

Pogledajmo što o takvoj mogućnosti kaže još jedan od junaka priče, Ron Poole-Dayan, izvršni upravitelj udruge “Man having babies” koja zagovara omogućavanje plodnosti muškim istospolnim parovima:

“Držimo kako je usvajanje oblik volontiranja. To nije način da netko postane roditelj. Kao društvo trebamo raditi na tome da nijedno dijete ne treba usvajanje.”

“Reći nama (homoseksualcima, op.Narod.hr) kako trebamo ovisiti o neuspjesima društva, i da je to za nas rješenje potpuno je neprihvatljivo.”

“Zbog čega bi mi trebali iskoračiti kao volonteri prije bilo koje druge grupe?”

Stvar je nedvosmislena: plodnost je stvar pravne i političke jednakosti, a ne prirode koja očigledno za jednakost ne mari previše.

Po toj logici, ako heteroseksualni parovi mogu biti plodni, onda i istospolni parovi moraju moći biti plodni. Uostalom, bračno su potpuno izjednačeni, a svrha braka je rađanje i odgoj djece. Štoviše, sve manje od toga je ne samo nepravda, nego i uvreda.

Odgonetka LGBTIQ zagonetke

Stoga, jednako kako je istospolni brak bio izjednačen s normalnim brakom, tako sada i “istospolno začeće” mora biti izjednačeno s prirodnim začećem. Jedini način da se to izvede jest da svi – homoseksualni i heteroseksualni – parovi isključivo začinju na način in vitro oplodnje.

Kako prirodni proces nipošto ne može biti izjednačen s umjetnim, on je neizbježno kamen spoticanja koji valja ukloniti, kako bi se postigla jednakost.

To je, manje-više, odgonetka LGBTIQ zagonetke.

Napomenimo u tom smislu kako su nastojanja da se pojedine pokrete unutar LGBTIQ sustava, poput transrodnog, pokuša prokazati kao paravan za, recimo, pedofiliju sasvim deplasirana.

Kritičari LGBTIQ ističu prisutnost pedofila na marginama pokreta, kako bi ukazali na to da je svrha zapravo oslobođenje “polifmorfne seksualnosti” sve do uživanja krajnje perverzije. Međutim, ta je veza sporedna, jer pedofilija nema veze s prokreacijom.

Prokreacija, a ne rekreacija

Od početka, odnosno od pobjede u borbi za pravo na pobačaj na zahtjev, LGBTIQ napreduje tek tad kad se ostvari neka bitna izmjena u shvaćanju ljudske reprodukcije i za to vezanih institucija.

Seksualnost kao oblik razonode tu igra sporednu ulogu, osim utoliko što već samo odvajanje seksualnog čina od njegove svrhe eo ipso mijenja i shvaćanje te svrhe.

LGBTIQ se politika dakle usredotočuje na reprodukciju, ne rekreaciju, pa ma kako perverzna ova bila.

Uspješan bi ishod bio pravno izjednačenje umjetne i prirodne reprodukcije, gdje bi ona prirodna morala na kraju otpasti. To je zbog toga što priroda očigledno diskriminira: ona jasno pokazuje što je moguće, a što nemoguće.

A za junake ove priče, relevantno je samo ono što oni hoće – ako je to tehnološki moguće priskrbiti, onda to nužno mora biti.

Hrvatska kasni za LGBTIQ “uzorima”

Vratimo li se na početak, pokazuje se kako je situacija u Hrvatskoj i u, okvirno govoreći: našem dijelu Europe, ipak radikalno drugačija. Premda The Guardian neće izabrati za sugovornike prosječan uzorak ljudi s ulice, ipak se dade uočiti kako je javnost nešto zapadnije daleko otvorenija za ovakve ideje.

Štoviše, ključno je to što je prava heroina feljtona upravo surogat domaćica – sasvim prosječna, heteroseksualna, američka žena.

Ona je daleko radikalniji sluga LGBTIQ sustava, negoli njujorški homoseksualac koji peca veneričnu bolest obilazeći klubove, ali svjestan pritom da u svoj životni stil ne može uklopiti obitelj i djecu.

Ne treba previše sama sebe tapšati po ramenu, ali moramo biti svjesni kako takvih domaćica kod nas još uvijek nema u statistički relevantnom smislu.

Kod nas su muški homoseksualni partneri uspjeli tek toliko da im se, institucijama socijalne skrbi i javnom mnijenju unatoč, dozvoli udomljavanje djeteta. To je, međutim, kako vidimo iz priloženog, nešto što američki homoseksualci željni djece već odavno vide kao ponižavajući arhaizam.

Zbog čega je tomu tako, odnosno zbog čega LGBTIQ mentalitet ne hvata svugdje jednako korijena, duga je – i druga – priča.

Tekst se nastavlja ispod oglasa