Jedan je kršćanski portal nedavno objavio zanimljivu i tragičnu seriju naslova sa svih strana svijeta iz prošle godine: “Kršćanka osuđena na smrt živi na tajnoj lokaciji u Kandai, islamisti joj i dalje prijete”; “I dalje nepoznata sudbina otetih sjemeništaraca”.
Ima još: “Ovo je 27. svećenik ubijen u Meksiku u zadnjih sedam godina”; “Pokolj u Nigeriji: islamisti usmrtili 17 kršćana”; “Papa: Danas ima više mučenika nego u prvim stoljećima”; “U Etiopiji ubijeno šest svećenika, spaljene crkve…”; “Pakistan: ubijen adolescent zbog izjave da je kršćanin”…
Prema prošlogodišnjem izvještaju organizacije “Open Doors”, u svijetu je svaki osmi kršćanin u svijetu progonjen zbog svoje vjere, njih oko 300 milijuna (2013. zabilježeno je 100 milijuna), a ponajviše u 73 države, među kojima se ističu Sjeverna Koreja i Sahel, pojas afričkih država južno od Sahare, piše Slobodna Dalmacija.
Zabilježeno je povećanje broja ubojstava, diskriminacija, svakovrsnog nasilja, uskraćivanje zaposlenja, zdravstvene skrbi i liječenja, ali i zakoni protiv kršćana ili protiv obraćenja na kršćanstvo, a 11 tisuća crkava zatvoreno je ili uništeno. Od jedanaest zemalja u kojima je progon kršćana na ekstremnoj razini, Sjeverna je Koreja već osamnaestu godinu na prvome mjestu.
Radni logori
“Open Doors” navodi kako je u radnim logorima te države zbog vjere zatočeno između 50 i 70 tisuća kršćana. Na ljestvici slijede države koje su godinama u ratu i imaju vrlo izraženu islamsku fundamentalističku komponentu, poput Afganistana, Somalije i Libije, ali i Pakistana. Kritično je stanje i u Latinskoj Americi, gdje je, primjerice u Kolumbiji i Meksiku, ugrožen život svećenika i vjernika koji se suočavaju s problemom organiziranoga kriminala.
Na Bliskom istoku, gdje kršćanstvo postoji od prvih stoljeća, progon kršćana traje godinama: u Iraku je prije 2003. bilo 1,5 milijuna kršćana, dok ih danas ima manje 200 tisuća. U Siriji, koja je u ratu devet godina, broj kršćana pao je s više od dva milijuna na 744 tisuće. Osim toga, u svijetu je zabilježeno više od 8000 slučajeva zlostavljanja žena temeljenoga na vjerskoj diskriminaciji.
Amandman Marijane Petir
Hrvatski sabor je prvi put ove jeseni s 1,5 milijuna kuna pomogao progonjenim kršćanima u svijetu, a riječ je o amandmanu zastupnice Marijane Petir, koji je izazvao oštre kritike dijela javnosti, koja ne vjeruje da postoje progonjeni kršćani i smatra kako ta sredstva idu Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj.
Marijana Petir objašnjava kako su financijska sredstva iz hrvatskog proračuna namijenjena za stipendiranje mladih koji su progonjeni zbog svoje vjere, na način da im se omogući studiranje u Hrvatskoj te povratak u domovinu, gdje će pomoći u izgradnji svojih zajednica, te demokratskog i tolerantnog društva. Novac će biti namijenjen za njihove potrebe studiranja i smještaja tijekom studija u Hrvatskoj.
“Ovo je prvi put da je po usvajanju mojeg amandmana u hrvatskom proračunu osiguran novac kojim će se pomagati konkretnim ljudima u trećim zemljama progonjenima zbog svoje vjere u Krista”, navodi Petir za Slobodnu Dalmaciju, ističući kako su kršćani trenutno najprogonjenija vjerska skupina na svijetu.
O negativnim reakcija: “Velika sramota da govore ono o čemu se nisu informirali”
“O tome se uglavnom šuti, posebice među političkim elitama i u tzv. mainstream medijima, pa u javnosti ne postoji svijest da su progoni zbog vjere u nekih dijelovima svijeta tragična svakodnevica. I zato je potrebno podizati svijest o tom problemu, na čemu sam intenzivno radila u Europskom parlamentu s kolegama iz radne skupine Europske pučke stranke za međureligijski dijalog”, objašnjava zastupnica Petir, koja se osvrnula i na negativne reakcije u hrvatskoj javnosti:
“Jedan dio onih koji su imali negativne reakcije nisu niti pročitali amandman, pa su govorili neistine i smišljali nevjerojatne konstrukcije i rekla bih da je velika sramota da govore ono o čemu se nisu informirali ni u osnovnim crtama. Ima i onih koji jednostavno preziru kršćane i to ne skrivaju, njihova je komunikacija, osim što je ravna jeziku ulice, čisti govor mržnje, a u nekim slučajevima idu čak i dalje.
>Ovih 10 izljeva katolikofobije obilježilo je 2020. godinu u Hrvatskoj
Doživjela sam to nebrojeno puta, a nedavno sam vidjela i zastrašujuće komentare uz članak o svećeniku koji se pismom obratio vjernicima vezano uz blagoslov obitelji, no komentare koji su pozivali na linč i likvidaciju nakladnik nije uklonio niti su oni koji su uputili ozbiljne prijetnje privedeni licu pravde”, iznosi.
Budući da neki kritičari tvrde kako ta pomoć ide Katoličkoj crkvi, odnosno Vatikanu, Petir objašnjava kako je riječ o okviru razvojne suradnje Ministarstva vanjskih i europskih poslova, što znači da se odnosi na treće zemlje i riječ je o stipendijama za studente zemalja u kojima su islamistički teroristi još uvijek prisutni, kao i o državama u kojima vlada ne dopušta studentima koji su kršćani da upišu magisterij ili doktorat.
“Brojevi su vrlo zabrinjavajući: u Iraku je bilo 1,5 milijuna kršćana prije 2003., ali sredinom 2019. ta je brojka pala ispod 150 tisuća, na samo 120 tisuća, što je pad od više od 90 posto u 16 godina u samo jednoj generaciji. U Siriji je brojnost kršćanske populacije pala za dvije trećine od početka građanskog rata 2011., kad je kršćana bilo više od dva milijuna. Irački i sirijski vjernici ne mogu preživjeti još jedan genocid jer ih više neće biti!”
U izvješćima se također dokumentira znatno povećan progon kršćana u južnoj i istočnoj Aziji, zemljama poput Indije i Mjanmara, gdje postoji sve veća prijetnja kršćanima od ekstremista čije je neprijateljstvo potaknuto kombinacijom nacionalizma i religije.
U Kini se provode razne mjere za suzbijanje vjerske slobode tako što se kršćane i druge vjerske manjine prisiljava da odbace svoju i prihvate kinesku kulturu, vjeru, životni stil i filozofiju. U Sjevernoj Koreji kršćani završavaju u kampovima za političke zatvorenike, gdje su podložni prisilnom radu, mučenju, gladi, silovanju i prisilnim pobačajima, a za dugogodišnji zatvor dovoljno je samo posjedovanje Biblije.
Rezolucija u EP o genocidu nad kršćanima u Iraku i Siriji blokirana više od godinu dana
Džihadistički teror posebno raste u Africi: nakon što je Boko Haram oslabio, kršćanski poljoprivrednici u regiji srednjeg pojasa Nigerije podvrgnuti su brutalnim napadima – samo u 2018. godini tamo je ubijeno više od 3700 kršćana – kaže naša sugovornica.
Petir navodi kako je pokušaj donošenja rezolucije u Europskom parlamentu o genocidu nad kršćanima u Siriji i Iraku bio blokiran više od godinu dana od strane lijevih i liberalnih političkih skupina koje su željele riječ “kršćani” izbaciti iz naslova, tvrdeći da se kršćane ne progoni i da bi se na njihov spomen drugi mogli uvrijediti.
“I dok su se političari nadmudrivali glumeći sveprisutnu političku korektnost, kršćani iz Sirije i iz Iraka gotovo su istrijebljeni. Kad smo napokon uspjeli usvojiti rezoluciju u kojoj je Parlament pozvao međunarodnu zajednicu da zaštiti kršćane u Iraku i Siriji od ISIL-a, a Irak i Siriju da prihvate nadležnost Međunarodnog kaznenog suda te da se sve počinitelje koji su na bilo koji način sudjelovali u ovim strašnim zločinima privede pred lice pravde, to se nije dogodilo”, zaključuje Petir.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
