Protiv Crnogorske pravoslavne crkve i njenog poglavara Mihaila vodi se otvoreni i brutalni propagandni rat s ciljem rušenja njihovih autoriteta. Na društvenoj mreži Facebook otvoren je lažni profil Mihaila, a sva dosadašnja nastojanja da ga uklone nisu donijela rezultat, priopćeno je iz Crnogorske pravoslavne crkve, piše portalanalitika.me
Protiv Crnogorske pravoslavne crkve vodi se pravi rat
Kako navode, prošle godine taj rat je bio dobio formu masovnoga ustanka, “kojemu su tepali litije za obranu svetinja”.
“Cilj je bio da se vlast prisili povući Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je imao pravnu osnovu za povrat nezakonito upisane crkvene imovine na Beogradsku patrijašiju. U konačnom, da ta imovina ostane u trajnom vlasništvu države Srbije. U drugome obliku vodio se vodi i posredstvom društvenih mreža, uključujući i Facebook. Na njemu je otvoren lažni profil vladike Mihaila. Sva naša nastojanja da ga uklonimo nisu donijela rezultat”, navode u priopćenju.
Dodaju da su nadležni uporno odbijali to napraviti.
SPC kao perjanica velikosrpstva u Crnoj Gori
“Taj oblik propagande kojim se pretendira umanjiti vladičino dostojanstvo i dostojanstvo same crkve svaki dan poprima i nove oblike. Otvaraju se novi profili pod imenom vjernika Crnogorske crkve i slično. Zato izvješćujemo javnost da vladika nema profil na Facebooku ili na bilo kojoj društvenoj mreži, i da su svi profili u kojima se spominje njegovo ime ili su na bilo koji način povezani s njegovim imenom lažni”, zaključno se upozorava u priopćenju.
Dokaz o autokefalnosti Crnogorske crkve nalazimo već u Ustavu Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine, gdje u Članku 40. piše:
“Državna vjera je u Crnoj Gori istočno-pravoslavna.
Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve, ali održava jedinstvo u dogmama s istočno-pravoslavnom Vaseljenskom Crkvom.
Sve ostale priznate vjeroispovijesti slobodne su u Crnoj Gori.”
Nema, dakle, nikakve sumnje, da je Crnogorska crkva u faktičkom smislu bila samostalna (autokefalna) nakon ukinuća Pećke patrijaršije (1766. godine), što je već prije toga bilo potvrđeno samostalnim izborom svjetovnog i duhovnog vladara u jednoj osobi (1696.) i konačno zakonski sankcionirano Ustavom Knjaževine Crne Gore. Ovaj je Ustav donesen 19. prosinca 1905. godine i bio je važeći pravni akt i nakon što je 28. kolovoza 1910. godine proglašena Kraljevina Crna Gora, što znači da je vrijedio i u vrijeme ujedinjenja sa Srbijom.
Srpska pravoslavna crkva, međutim, odmah nakon što je formirana i priznata kao autokefalna (19. ožujka 1920. godine) nastoji svoju jurisdikciju protegnuti na sva područja nekadašnje Pećke patrijaršije. Tako je 1931. godine formirana crnogorsko-primorska mitropolija pod patronatom SPC, a Ustavom Srpske pravoslavne crkve (od 16. studenoga 1931.) je konačno i u praktičnom i u formalno-pravnom smislu dokinuta svaka autokefalnost Crnogorske crkve.
Događaji kojima svjedočimo u Crnoj Gori danas, svjedoče o žilavosti i ustrajnosti velikosrpske osvajačke ideologije čiji su temelji u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i “svetosavlju” kao najrigidnijem izrazu srpskog vjersko-nacionalnog hegemonizma. SPC je visoko politizirana institucija koja ne odustaje od stvaranja “Velike Srbije” i svojatanja svih zemalja koje po zemljovidima skrojenim u SANU ulaze u njezine granice.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
