Karl Barry Sharpless, američki kemičar, opet je dobio Nobelovu nagradu. Prije 21 godine nagrađen je za otkriće kiralnih kataliziranih oksidacijskih reakcija, a ove je godine postao laureat zbog otkrića klik-kemije. Klik-kemija je sintetski postupak koji omogućuje brzo, jednostavno i efikasno spajanje molekula. Ili, kako to opisuje Olof Ramström, član Nobelova povjerenstva za kemiju: »To je metoda kojom se molekule povezuju poput lego-kockica.«, piše prf. dr. sc. Valerije Vrček za Glas Koncila.
> Prof. Vrček: Lijevo jednoumlje na sveučilištima
> Prof. Vrček: PFAS – ne treba biti izložen nasilju suvišnoga
Znanost ili zanat?
Sharpless je majstor za molekule, koji je svojim alatom omogućio kemičarima da materijaliziraju svoju maštu. Mnogi se istraživači danas koriste njegovim misaonim patentom i slažu – lego-kockice. Nije rijetkost da sintetičari (ili šegrti), koji se koriste klik-kemijom, objave svoje nove molekule, a da pritom ne razumiju mehanizam reakcije niti znaju tko je smislio recept za reakciju. Proslavljenoga autora ne citiraju u svojim studijama jer ga ne povezuju s rezultatima svojega rada. Iako se koriste njegovim izumom, to je za mnoge samo kemijska kuharica. Čini se da je, po tko zna koji put, znanost genija još jednom pretvorena u običan zanat.
Za moralni kompas u laboratoriju
Na besmislenu i pohlepnu proliferaciju novih kemijskih entiteta upozoravao je Pierre Laszlo, profesor kemije i pisac, koji smatra da je inflacija kemikalija posljedica laboratorijskoga aktivizma i nedostatak moralnoga kompasa: »Poseban oblik perverzije, neprovjerene proliferacije kemikalija i maloumne parodije znanosti poznat je pod imenom kombinatorna kemija.«
Potrošači Sharplessova izuma mogu klik-kemiju također pretvoriti u neinventivnu tvornicu plagijata, derivata, artefakata, patenata, kopija, analoga ili novih molekula s potpisom »i ja kemija« (HYLE 2001,7,125).
> Prof. Vrček: Pandemija i klimatski poremećaj – dvije agende s mnogim zajedničkim karakteristikama
> Prof. Vrček: Što povezuje pandemiju i klimatski poremećaj?
Inspiracija ili imitacija
U rukama mladih znanstvenika klik-kemija trebala bi biti otkriće inspiracije, a ne sredstvo imitacije, ili kako upozorava, iz vlastitoga iskustva, profesor Laszlo: »Jedina dužnost studenta koji priprema doktorat u nekom sintetskom laboratoriju jest da proizvede dva ili tri tuceta novih organskih molekula, što mu je dovoljno za ulaznicu za dobro plaćen posao u farmaceutskoj industriji.« Rezultat neosmišljena »štampanja« novih i novih molekula jesu kemikalizacija okoliša, kemofobija društva i poremećaj standarda u znanosti.
Više od 350 tisuća različitih kemijskih entiteta nalazi se na svjetskom tržištu kemikalija, u okolišu i na meniju ljudske populacije (ES&T 2020, 54, 2575). Taj broj nije samo toksikološki problem, nego etički i pravni. Joachim Schummer, kemičar i filozof, smatra da kemijska sinteza nije moralno neutralna niti se može opravdati istraživačkom slobodom. Kemičar je odgovoran za posljedice koje izazivaju njegove molekule.
Kamen mudraca
Čini se da je novi/stari nobelovac Sharpless svojim otkrićem klik-kemije samo produžio Sizifov posao kemičara u stalnoj potrazi za dosad nepoznatim molekulama. Ta je potraga ponekad besciljna, a ponekad u nadi da će se otkriti sveti gral kemije, lijek protiv raka ili, možda, eliksir života. Njegovu su kreativnost, nažalost, mnogi korisnici obezvrijedili, njegovu ideju i intelektualnu igru nisu nastavili, nego je zaustavili monotonim aplikacijama u digestoru. Kao kada se molitva pretvori u brbljanje, a kemija u »prikupljanje poštanskih maraka« (kemijski nobelovac Ernest Rutherford).
O autoru
* Prof. dr sc. Valerije Vrček je član Hrvatskog kemijskog društva i Humboldtov stipendist. Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima i Hrvatske akademije znanosti i kulture te Ministarstva znanosti RH za izvrsnost u objavljivanju znanstvenih radova. Prof. dr. sc. Valerije Vrček je predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a bogatu znanstvenu karijeru izgradio je na američkom Sveučilištu Yale i Florida State University, njemačkom Sveučilištu u Ulmu i Ludwig – Maximilians Universitateu u Münchenu te Tehničkom sveučilištu u Chemnitzu, kao i Sveučilištu A Coruna, u španjolskoj Galiciji.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
