Adam Tooze je nositelj katedre povijesti Shelby Cullom Davis na Sveučilištu Columbia i radi kao direktor Europskog instituta. Godine 2019. časopis Foreign Policy proglasio ga je jednim od najboljih globalnih mislilaca desetljeća.
Nakon što je 1989. diplomirao ekonomiju na King’s Collegeu u Cambridgeu, imao je sreću svjedočiti kraju Hladnog rata u Berlinu, gdje je započeo svoj postdiplomski studij. Nastavio je doktoratom na London School of Economics. Od 1996. do 2009. Tooze je predavao na Sveučilištu Cambridge, gdje je poučavao moderne povijesti i bio suradnik na Jesus Collegeu. Nakon Cambridgea, Tooze je imenovan za profesora na Sveučilištu Yale, gdje je naslijedio Paula Kennedyja na mjestu direktora međunarodnih sigurnosnih studija.
Napravio je analizu preporuka CEPR-a (The Centre for Economic Policy Research) glede gospodarskih reformi Ukrajine u jeku rata, a koje u svojoj srži žele dokinuti neovisnost države pa i državu u obliku kakvom je poznajemo. Ova moćna gospodarska institucija zahtijeva potpunu deregulaciju ne samo tržišta rada već i tržišta zemljišta, a također zahtijevaju da osnovne funkcije vlade, naročito u zdravstvu i kulturi preuzmu “vanjski partneri”. U nastavku prenosimo dio njegove opširne analize.
Dok rat u Ukrajini bjesni, pitanje na bojnom polju je hoće li Rusija pribjeći nuklearnoj eskalaciji. U Washingtonu se politički konsenzus raspada. Hoće li Republikanska stranka nakon sredine izbora odustati od potpore Ukrajini? U međuvremenu, Ukrajina slavi svoje vojne pobjede, ali je sve više zabrinuta zbog rastućih gospodarskih i društvenih poteškoća. U Washingtonu, tijekom sastanaka MMF-a i Svjetske banke ranije ovog mjeseca, sva tri pitanja – nuklearni rizik, rizik pobjede Republikanaca te ekonomski i financijski rizik – su se spojili.
Nacionalna valuta, grivna, pala je za otprilike 70 posto
Jasno je da se Ukrajina, za razliku od Rusije, suočava s hitnom gospodarskom i socijalnom krizom. Svjetska banka i MMF na posljednjem su sastanku potvrdili mračna predviđanja da će se BDP Ukrajine ove godine vjerojatno smanjiti za 35 %. Više od deset milijuna ljudi je raseljeno i treba im pomoć. Kao što jedno izvješće navodi: “Prema procjenama Narodne banke Ukrajine (NBU), više od milijun radnika otpušteno je s prijašnjih poslova, a više od polovice poduzeća smanjilo je nominalne plaće (u mnogim sektorima za 50 %) od početka rat. Mnoge tvrtke prijavljuju da rade skraćeno.”
Nadalje, sve je jasnije da su politike kojom se Kijev uspješno suočio s ranim fazama rata nije održiva. Inflacija se penje prema 30 i više posto. Nacionalna valuta, grivna, pala je za otprilike 70 posto. U međuvremenu, devizne rezerve Ukrajine se troše u nastojanju da se uspori deprecijacija valute.
Igre se igraju na sve strane. U pregovorima za ustupke od vjerovnika Kijev nema poticaja prikazivati svoju situaciju u ružičastim bojama. No nema sumnje da je situacija doista ozbiljna. Do zime bi loša gospodarska i financijska situacija Ukrajine mogla početi potkopavati njezinu sposobnost da nastavi rat.
Postoji očito rješenje u obliku inozemne pomoći. Ali hoće li to biti uskoro? Ako ne, što realizam nalaže? A konkretno kakva je uloga zapadnih komentatora i stručnjaka u takvoj situaciji? Ponukan sam postaviti ova pitanja i razmišljanjem o vlastitoj angažiranosti oko tog pitanja i pažljivim čitanjem izvještaja CEPR-a (Centar za istraživanje ekonomske politike) od 14. rujna, čiji je koautor velika skupina američkih i europskih ekonomista.
Prijedlozi CEPR-a prijete potkopavanjem onoga što se u Ukrajini brani – nadmašuju i Žižekove maštarije
Izvješće je jasno motivirano stvarnom zabrinutošću za situaciju u Ukrajini. Ali bojim se da njezini prijedlozi prijete potkopavanjem onoga što želi braniti. Kad je demokracija napadnuta, trebamo pažljivo hodati političkom ekonomijom. Autori CEPR-a čine suprotno. Suprotno onome što biste mogli očekivati, naime da će rat dovesti do potrage za solidarističkim društvenim i ekonomskim mjerama za podupiranje ukrajinske fronte, CEPR-ov tim zahtijeva radikalnu deregulaciju.
U tom smislu oni nadmašuju maštu čak i radikalnog promatrača poput Slavoja Žižeka koji je u nedavnom članku za Project Syndicate s ljubavlju zamišljao da je rat doveo do privremenog povlačenja neoliberalnih planova u Ukrajini. Povijest je, čini se, radikalnija od toga. Licencirani formulacijskim pretpostavkama o endemskoj korupciji i neučinkovitosti ukrajinske države, autori CEPR-a predlažu raskid bilo kakve povezanosti između ratovanja i države kao bilo čega više od zaostale sigurnosne mreže. 21. stoljeće je tako rodilo novu čudnu novu viziju ratovanja bez države.
Ostavka guvernera središnje banke zbog korupcije i Zelenskijevi lojalisti
Najhitnije pitanje je, naposljetku, kako platiti ukrajinski rat. Ukrajinska porezna baza je slaba. Vojna potrošnja raste, a smanjenje nevojne potrošnje lakše je spomenuti nego učiniti.
Tooze piše kako je 6. listopada, pod pomalo misterioznim okolnostima, guverner ukrajinske središnje banke Kirilo Ševčenko dao ostavku i nestao sa scene te se pokazalo da je suočen s istragom zbog korupcije.
Isto tako, dobro povezani Bloombergov tim koji čine Volodimir Verbian, Jorge Valero i Darina Krasnolutska nisu prezali od političkog tumačenja preustroja u NBU-u. Napetosti između vlade i središnje banke traju od lipnja, a novi šef banke, Andrij Pišnji, dobro je povezan u krugovima Zelenskog.
S obzirom na nestabilnost ukrajinskog tima za gospodarsku politiku i očito rješenje u korist Zelenskijevih lojalista, koji su odmah objavili da drže kamatne stope na sadašnjoj razini, sada se postavlja pitanje može li Kijev utvrditi ono što Elina Ribakova iz IIF-a (glavni lobi grupa međunarodnih financijera) opisuje kao “vjerodostojan makroekonomski okvir”.
Ako ste tražili takav okvir, jedno od mjesta na koje biste mogli doći u iskušenje bilo bi izvješće od 14. rujna koje je objavio tim CEPR-a. Oni dramatično formuliraju dilemu Kijeva.
CEPR zagovara neoliberalnu šok invaziju na Ukrajinu – traže državu da se povuče umjesto ojača
“Više od 160 dana Ukrajina se odupire ruskoj agresiji. Produženi rat je sve vjerojatniji, što povećava izglede za rekalibraciju makroekonomske strategije zemlje. Konkretno, trenutna kombinacija politika, koja se oslanja na smanjenje deviznih rezervi i druge privremene mjere, progresivno je neodrživa. Ako se ne promijeni, ovaj smjer će rezultirati velikom gospodarskom krizom koja će osakatiti sposobnost Ukrajine da održi svoje ratne napore tijekom duljeg razdoblja.”
Zatim nastavljaju argumentirati:
“Vlada se može nadati inozemnoj pomoći u potrebnim količinama, ali to može biti samo pusta želja: moralna potpora Ukrajini samo se djelomično pretvara u snažnu financijsku liniju spasa. Preporuke u ovom izvješću pomoći će Ukrajini da se prilagodi ovoj stvarnosti.”
Dakle, s opstankom Ukrajine i budućnošću Europe u pitanju, što nalaže “realizam”?
Izvještaj je podijeljen u četiri dijela. S prve tri komponente, budući da se tiču makroekonomske stabilizacije i pitanja plaćanja rata, lako je složiti se. (…) Još je više stoga, uznemirujući četvrti dio izvješća CEPR-a u kojem se tim udaljio od zadatka makroekonomske stabilizacije kako bi raspravljao o prilagodbi ukrajinskog gospodarstva na šok invaziju. U ovom odjeljku napuštene su sve note razumnog opreza u korist laganog radikalizma i fatalističkog pogleda na samu ukrajinsku državu. (…)
Suočeni sa šokom ruske invazije, umjesto da žele ojačati ukrajinsku državu, autori je pozivaju da se povuče.
Međunarodne institucije i NGO-ovi bi preuzeli potpuno upravljanje zdravstvom i kulturom Ukrajine
Što je više moguće, u izvješću se tvrdi da bi osnovne funkcije ukrajinske vlade trebalo prepustiti vanjskim suradnicima.
“Liječnici bez granica mogu pružiti osnovne medicinske usluge, dok UN i Crveni križ mogu osigurati (i platiti) medicinske potrepštine. Potrošnja na kulturne programe (kao što je zaštita muzeja i galerija) mogu pokriti međunarodne organizacije i nevladine organizacije.
A s obzirom na egzodus velikog dijela stanovništva, rezervirane kategorije civilne potrošnje ne mogu biti svetinje:
“Iako je vojna potrošnja najveći prioritet i stoga se mora zaštititi od proračunskih rezova, vlada će možda morati preispitati druge trenutno zaštićene stavke kategorija potrošnje. Nadalje, potrošnja ne bi trebala biti vezana uz predratne smjernice ili ciljeve (npr. X% BDP-a treba dodijeliti Y). Na primjer, s obzirom na to da su mnoga djeca i adolescenti napustili zemlju, broj, lokacije i proračuni škola i sveučilišta mogu se ponovno kalibrirati, oslobađajući resurse za druge namjene.” (…)
Čini se da tim CEPR-a zamišlja ukrajinsko društvo i gospodarstvo koje se prilagođava šoku rata, potpomognuto visokom tehnologijom i nevladinim organizacijama, ali uz samu ukrajinsku državu smanjenu koliko god je to moguće. A ova vizija postaje eksplicitna kada je u pitanju pitanje deregulacije. (…)
Napad na društveno tkivo Ukrajine – nikada ne treba propustiti iskoristiti krizu…
Izvješća CEPR-a tako završavaju uznemirujućim i, čini se, uglavnom nesamosvjesnim suprotstavljanjem: S jedne strane, kada je riječ o makroekonomiji, ono što se traži je razboritost, oprez, izdržljivost, otpornost. S druge strane, kad je riječ o sudbini ukrajinskog gospodarstva, tim CEPR-a predviđa radikalno ukidanje regulacije tržišta rada, tržišta zemljišta itd.
Ukrajina se pokazala kao vrlo kompetentan vojni akter, ali stručnjaci i dalje sumnjaju u njezine kapacitete kao društvenog ili gospodarskog aktera. Dakle, najbolje je skinuti propise do kosti. Čini se da prijedlozi CEPR-a predstavljaju viziju ratovanja bez države. (…)
Netko bi mogao kritizirati preporuke kao izvanredan primjer maksime da nikada ne treba dopustiti da kriza prođe uzalud. One su tipični tehnokratski prijedlozi odozgo prema dolje za radikalni društveni preokret opravdani tvrdnjom da cilj opravdava sredstva. Netko bi ih mogao opisati kao napad na društveno tkivo Ukrajine pod plaštom izvanrednog stanja i ograničene slobode tiska. Možete ih smatrati antipolitikom. Osim što one to nisu. Zapravo, kao što upućivanje na brisanje ukrajinskog zakona o radu sugerira, tim CEPR-a izričito se priklonio politički vrlo spornom deregulacijskom programu vlade Zelenskog i njegovih pristaša u parlamentu i u ukrajinskom poslovanju, zaključuje Adam Tooze.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
