Srbija odbila procesuirati još jedan zločin JNA: Odbačena prijava za zločin protiv čovječnosti zbog nestanka braće Abjanović

Prema objavi beogradskoga Fonda za humanitarno pravo (FHP) od 13. ožujka ove godine, Tužilašto za ratne zločine (TRZ) odbacilo je kaznenu prijavu koju je FHP podnio početkom veljače 2019. godine zbog zločina protiv čovječnosti koji je počinjen u listopadu 1991. godine u Moroviću (Šid), kada su pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) iz kuće izveli braću Abjanović, nakon čega im se izgubio svaki trag, javlja Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema Bačke i Banata, a njihovo priopćenje u izvorniku prenosimo u cijelosti.

> Što treba raditi Povjerenstvo zbog kojeg je Plenković napao Grmoju (1): Srbija i jednostrano proširivanje jurisdikcije na državljane susjednih zemalja

> Što treba raditi Povjerenstvo zbog kojeg je Plenković napao Grmoju (2): Srbija i skrivanje podataka o sudbini nestalih u Domovinskom ratu

Što treba raditi Povjerenstvo zbog kojeg je Plenković napao Grmoju (3): Srbija i kršenje prava hrvatske nacionalne manjine’

“Krivična prijava je odbačena jer se, prema tumačenju TRZ-a, procesuiranjem zločina protiv čovječnosti krši načelo zakonitosti. Ovim obrazloženjem TRZ je nastavio s praksom neprocesuiranja zločina protiv čovječnosti koji su počinjeni na prostoru bivše Jugoslavije, čime su uskratili pravo velikom broju žrtava da konačno dosegnu pravdu.

U popodnevnim satima 23. listopada 1991. godine nekoliko pripadnika JNA ušlo je u dvorište hrvatske porodice Abjanović u Moroviću. Iz kuće su izveli braću Ivicu i Matu Abjanovića, s obrazloženjem da će ih nakon ispitivanja u policijskoj stanici vratiti kući. Nakon toga, braći Abjanović se gubi svaki trag, i oni se i danas vode kao nestala lica.

Između 1991. i 1995. godine Hrvati u Vojvodini bili su izloženi sistematskom i rasprostranjenom kršenju ljudskih prava koje je rezultiralo ubojstvima, batinanjima i prijetnjama, s ciljem da se isele u Hrvatsku. S obzirom da su Hrvati na prostoru Vojvodine u dužem vremenskom periodu bili izloženi pritiscima koji su vršeni na organiziran način, uz znanje vlasti Srbije, FHP smatra da je nestanak braće Abjanović zločin protiv čovječnosti, pokrenut u okviru sistematskog napada na Hrvate iz Vojvodine.

Međutim, stajalište TRZ-a je da se zločin protiv čovječnosti ne može procesuirati pred sudom u Srbiji, jer bi se time narušilo načelo zakonitosti koje govori o tome da nitko ne može biti osuđen za krivično djelo koje, u vrijeme kada je izvršeno, nije bilo predviđeno zakonom i za koje nije bila predviđena kazna.

FHP navodi da je ovakvom stajalištu TRZ-a moguće uputiti nekoliko prigovora.

„Naime, u odredbama Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravimai Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda se navodi da načelo zakonitosti ne može biti povređeno ukoliko je predmetno krivično delo bilo predviđeno unutrašnjim ili međunarodnim pravom. Zločin protiv čovečnosti je prvi put predviđen kao krivično delo u Povelji Međunarodnog vojnog suda iz 1946. godine. Generalna skupština UN 1968. godine usvojila je Konvenciju o nezastarevanju ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti, koju je tadašnja Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) ratifikovala 1970. godine. U članu 1 Konvencije navedeno jeda zločin protiv čovečnosti (kako je definisan u Povelji Međunarodnog vojnog suda) ne zastareva, bez obzira na datum kada je počinjen,„čak i kada takva dela ne predstavljaju povredu domaćeg zakona zemlje u kojoj su izvršena“. Dakle, Srbija kao zemlja naslednica SFRJ ima obavezu da procesuira zločin protiv čovečnosti (koji je kao krivično delo predviđeno međunarodnim pravom) kojije počinjen 1991. godine, iako u tom trenutku u Krivičnom zakoniku nije bio predviđen kao posebno krivično delo. Iz tog razloga FHP smatra da TRZ nema ni jednu zakonsku prepreku da procesuira zločine protiv čovečnosti koji su počinjeni na prostoru bivše Jugoslavije. Iako je u poslednje vreme TRZ odbacilo nekoliko krivičnih prijava FHP-a za zločine protiv čovečnosti – na primer za ubistvo porodice Matijević iz Kukujevaca 1992. godine i predaju izbeglica iz Srebrenice koji su nakon pada Srebrenice prebegli na teritoriju Srbije, praksa TRZ-a nije uvek išla u tom smeru. Naime, 2008. godine TRZ je zahtevalo sprovođenje istrage protiv Petera Egnera za genocid koji je počinio tokom Drugog svetskog rata, iako u to vreme genocid kao krivično delo nije bilo predviđen unutrašnjim pravom Srbije.

Tadašnji Okružni sud je potvrdio odluku istražnog sudije i dozvolio istragu u ovom predmetu, smatrajući da načelo zakonitosti nije narušeno ako se imaju u vidu odredbe Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koje predviđaju da načelo zakonitosti ne može biti povređeno ukoliko je predmetno delo bilo predviđeno međunarodnim pravom i predstavlja krivično delo prema opštim pravnim načelima koja priznaju civilizovani narodi. Ako se uzme u obzir da je ranija praksa TRZ-a išla u smeru da se procesuiraju krivična dela koja su u vreme izvršenja bila predviđena međunarodnim pravom, nejasno je iz kog razloga je TRZ promenilo praksu u slučajevima kada treba da procesuira brojne zločineprotiv čovečnosti koji su počinjeni na prostoru bivše Jugoslavije.“ Iz navednih razloga FHP zahtijeva od TRZ-a da počne s istraživanjem i procesuiranjem počinjenih zločina protiv čovječnosti i time omogući brojnim porodicama žrtava ovih zločina da poslije više od dva desetljeća dobiju zadovoljenje pravde za stradanja svojih najmilijih. (Izvor: Fond za humanitarno pravo)

Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata sa sjedištem u Zagrebu podržava napore Fonda za humantirano pravo iz Beograda u rasvjetljavanju istine o događanjima tijekom 1990-ih kada je riječ o Hrvatima u Srbiji, s naglaskom na one u Vojvodine (Srem i jugozapadna Bačka), koji su u navedenom razdoblju bili najizloženiji protjerivanju i raznim zlodjelima za koje do danas gotovo nitko nije odgovarao.

Nevjerojatno je da Republika Srbija zatvara oči pred istinom, da srbijanske institucije još uvijek nisu spremne suočiti se s prošlošću i da izbjegavaju izvršenje pravde u tom pogledu. Tim više jer postoje činjenice, svjedoci i dokazi, konkretno i kada je o slučaju nestanka braće Abjanović iz Morovića riječ, o tome da su regularna vojska i policija izravno sudjelovale u tome, a država Srbija nije poduzela ništa da to spriječi. S pravom se nameće i pitanje kakve garancije za siguran život i poštivanje njihovih ljudskih a i manjinskih prava imaju Hrvati koji danas žive kao manjinska zajednica u Republici Srbiji, ako Srbija ne želi preuzeti odgovornost za ono što je počinjeno uz njihovo znanje i gura pod tepih zločine za koje zna da su počinjeni, pozivajući se pritom na razloge koje ne podržava niti jedan zakon o zaštiti ljudskih prava, na što je upozorio i FHP.

Štoviše FHP smatra kako je nestanak braće Abjanović zločin protiv čovječnosti, počinjen u okviru sustavnog napada na Hrvate iz Vojvodine, i drži neodrživim obrazloženje Tužiteljstva kako se zločin protiv čovječnosti ne može procesuirati pred sudom u Srbiji, jer bi se time “narušilo načelo zakonitosti, koje govori o tome da nitko ne može biti osuđen za kazneno djelo koje, u vrijeme kada je počinjeno, nije bilo predviđeno zakonom”.

Je li uopće moguće da se ozbiljno razmatra mogućnost ulaska jedne takve države u Europsku uniju, države koja ne poštuje temelje demokracije i zaštite ljudskih prava. Molimo predstavnike vlasti i u Republici Hrvatskoj da se očituju o ovoj odbijenici krivične prijave u slučaju braće Abjanović, o stajalištu Republike Srbije da ne rješava počinjene zločine nad Hrvatima u granicama svoje države tijekom 1990-ih iako nisu u to vrijeme predstavljali nikakvu prijetnju za sigurnost i stradali su upravo zbog svoje nacionalne pripadnosti te da pomogne da se privedu pravdi svi počinitelji zlodjela kako bi obitelji koji su ostali bez svojih najmilijih našli mir i barem neku zadovoljštinu, a sve s ciljem poboljšanja odnosa i suživota dvaju susjednih država, priopćavaju iz Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema Bačke i Banata.”