Što je Daytonski sporazum za kojeg Komšić i Dodik tvrde da je mrtav?

Foto: NATO

Član predsjedništva Bosne i Hercegovine “iz redova hrvatskog naroda”, no izabran bošnjačkim glasovima kojima su preglasani Hrvati, Željko Komšić, ovih je dana kritizirao Daytonski sporazum, pozivajući na njegovo odbacivanje i novi dogovor. Bio je to odgovor na izjave srpskog člana predsjedništva Milorada Dodika koji je pozvao inozemne aktere – srbijanskog predsjednika Vučića i turskog predsjednika Erdogana da postanu medijatori u pregovorima o budućnosti Bosne i Hercegovine, a u to bi htio uključiti i hrvatskog predsjednika Milanovića. Komšić je odgovorio tezom da su Hrvatska i Srbija izvršile agresiju na BiH te tako neistinitom tezom o hrvatskoj agresiji na BiH izjednačio Hrvatsku i Srbiju koja je uistinu izvršila krvavu agresiju na BiH.

> Komšić: Daytonski sporazum je mrtav, treba nam novi dogovor

> Dodik pozvao Milanovića da sudjeluje u komadanju BiH: ‘Daytonski sporazum je mrtav’

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović ubrzo je odgovorio Komšiću poručujući da Dayton ne treba revidirati već poštovati, tj. držati se postojećeg dogovora. Rekao je da inicijativa Milorada Dodika da hrvatski, srpski i turski predsjednici posreduju u pregovorima o budućnosti BiH dobronamjerna, ali da nije realna.

“Namjere su da se pridržavamo Daytonskog sporazuma, što se krši, krše ga određeni ljudi, određene političke opcije i to uporno rade i Hrvatsku optužuju za zločinački pothvat. To od tri člana predsjedništva BiH aktivno i dnevno dvojica, predstavnik bošnjačkog i predstavnik hrvatskog naroda, rekao je misleći na Željka Komšića i Šafika Džaferovića.” – rekao je Milanović.

“Ali kad je Izetbegović (Alija op.a.) primio najviše državno odlikovanje od Tuđmana, to je onda bilo u redu, a nekoliko godina kasnije njegovi nasljednici i politički partneri govore da smo htjeli raskomadati BiH.. Neka se oni dogovore međusobno, a u međuvremenu neka ne krše prava konstitutivnih naroda, prije svega Hrvata, To su vrlo mala prava, ne tražimo mi tu Bog zna što, ono što piše u Daytonu”, dodao je Milanović.

“Nama ne treba novi Dayton, treba se samo pridržavati postojećeg. Daytonski sporazum nije propao, nego se ne poštuje, krši ga se. Kad bi ga se poštivalo, bilo bi sve u redu. Držimo se mi onog što je zapisano”, rekao je u ponedjeljak Milanović.

U nastavku podsjećamo kako je uopće došlo do potpisivanja Daytonskog sporazuma i što taj dogovor podrazumijeva.

Što je Daytonski sporazum?

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora iz baze zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1991.-1995.

Krvavi rat u Bosni i Hercegovini koji je započeo velikosrpskom agresijom na tu državu, završio je mirovnim sporazumom u Daytonu 1995.

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat. Francuska je čuvar originala Daytonskog sporazuma.

Sporazum je podržao teritorijalnu cjelovitost i suverenost BiH, geopolitički je odredio entitete u BiH (Republika Srpska i Federacija BiH) i predvidio međunarodne snage za provedbu sporazuma (IFOR). Uz opći tekst sadržava i dodatne sporazume (anekse) za različita vojna, politička i društvena pitanja (aneks 4 je Ustav BiH) kojima je regulirano djelovanje IFOR-a i međunarodne policije (posebno i snaga NATO-a), nadgledanje razoružanja, razgraničenje entiteta (uz arbitražu za područje Brčkoga), raspisivanje izbora, povratak izbjeglica i raseljenih, unaprjeđivanje ljudskih prava, osnivanje javnih poduzeća, rješavanje sporova među entitetima, očuvanje nacionalnih spomenika i dr.

Neki od problema Daytonskog sporazuma

No, iako je njime okončan rat, nije nastupilo razdoblje pravog suživota i mira.

Jedan od glavnih problema Daytonskog sporazuma zasigurno je legaliziranje tzv. “Republike Srpske”, područja s kojeg su agresorske snage izvršile genocid i protjerivanje velikog dijela nesrpskog stanovništva. Usprkos tome, danas je “Republika Srpska”, uz Federaciju Bosne i Hercegovine, jedan od dva entiteta u BiH.

„Osuđen je jedan od glavnih čimbenika jedne politike i predsjednik nečega za što se sada ispostavlja da je uspostavljeno na zločinima. Ali, to ostaje. Dakle, osudili smo i generala Mladića i Karadžića, ali Republika Srpska ostaje.” – upozorio je 2019. nakon haške presude srpskom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

„Imamo RS koja je na gotovo polovici teroritorija BiH. To je nepravda. Dok god je „RS” u ovim granicama, pravda nije zadovoljena. Ovo je, po mojem mišljenju, slaba utjeha svim onim žrtvama koje su stradale zbog ideje Velike Srbije.” – poručio je tada dr. sc. Nazor.

Jedan od problema prakse koja je proizašla iz Daytonskog sporazuma svakako je i način izbora predstavnika u tročlanom predsjedništvu. U predsjedništvu bi trebao biti po jedan predstavnik svakog od triju konstitutivnih naroda u BiH. No, u praksi to znači da glasači u “Republici Srpskoj” mogu glasovati samo za srpskog predstavnika, a glasači u Federaciji BiH mogu birati hoće li glasovati za hrvatskog ili za bošnjačkog člana predsjedništva. Tako, primjerice, Bošnjaci i Hrvati koji žive u “RS” ne mogu birati svoga predstavnika. Istovremeno, sustav glasovanja u Federaciji ostavlja mogućnost da brojniji narod, Bošnjaci, preglasavanjem Hrvata izaberu i njihova predstavnika, kao što je to bio slučaj s izborom aktualnog hrvatskog predsjednika Željka Komšića.

Na kraju, upitno je i zašto je Daytonski sporazum Srbima dao zaseban entitet, dok, primjerice, Hrvati nisu dobili svoj vlastiti.

Sve su to samo neki od problema Daytonskog sporazuma kojega se i danas tumači na različite načine. Stoga se u posljednje vrijeme sve češće spominje potreba revizije Daytonskog sporazuma, no još uvijek nije jasno na koji bi način bilo dobro urediti Bosnu i Hercegovinu i tko bi to trebao provesti. Do tada bi zasigurno trebalo inzistirati na punoj primjeni Daytonskog sporazuma koji, iako je manjkav, barem formalno jamči ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr