Dok je danas tisuće vjernika strpljivo čekalo na ulazu u Katedralu da se pomole nad neraspadnutim tijelom svetog Leopolda Mandića, unutar prvostolnice ljudi mole, ispovijedaju ili u šutnji stoje u blizini posmrtnih ostataka sveca. Za hrvatski vjernički puk osobito je interesantno da je papa Franjo veliki štovatelj djela i lika svetog Leopolda Mandića, zbog kojeg ga je i uzeo kao zaštitnika izvanredne Godine Milosrđa.
Povod privremenom prijenosu svetačkih moćiju jest osobna odluka pape Franje kojom su dva sveca – sveti Leopold Mandić i sveti Padre Pio – izabrani kao zaštitnici izvanredne Svete godine Milosrđa, te je njihovo cjelovito življenje kršćanske vjere, svjedočenje Božjeg milosrđa i ljubavi, te neumorno služenje braći po sakramentu pomirenja stavljeno kao primjer i nadahnuće vjernicima cjelokupne Crkve.
O tom je događaju rektor svetišta sv. Leopolda Mandića u Padovi u intervjuu za Vatikanski radio rekao sljedeće: «Potpuno neplanirano i slučajno, ali dodao bih, djelom Providnosti, imao sam priliku razmijeniti koju riječ s papom Franjom na općoj audijenciji prošlog 22. travnja 2015. Kada sam mu pokazao razglednicu sa slikom oca Leopolda, Sveti Otac mi je odmah rekao: ‘On će biti jedan od zaštitnika sljedećega Jubileja milosrđa’. Potom je dodao: ‘Ali i ti trebaš ispovijedati kao on!’. Gotovo uplašen, rekao sam mu da nastojim biti takav, ali da je teško oponašati jednog sveca…Tada mi je rekao: ‘Moraš reći svojoj subraći da trebaju ispovijedati kao on’. Ovo je doista jako lijepo, jer mi je otkrilo da papa Franjo poznaje oca Leopolda i njegov način, predlažući ga ne samo nama kapucinima, nego i svim ispovjednicima svijeta.»
Fra Mauro Jöhri, generalni ministar reda Kapucina u okružnom pismu upućenom cijelom Franjevačkom redu također je predstavio papinu odluku: «Sveti otac je – piše fra Jöhri – zatražio od nas Kapucina da prenesemo u baziliku Sv. Petra relikvije dvojice naših svetaca koji su se najviše istakli u njihovoj službi ispovijedanja: sv. Leopolda Mandića i sv. Pija iz Pietrelcine. Oni su dvije ikone života predanih na bezuvjetan način službi navještanja božanskog milosrđa. Papin zahtjev nam je učinio iznimnu čast i od sada postao snažan poticaj da se posvetimo s obnovljenim zauzimanjem ovoj službi, bilo u našim crkvama bilo na mjestima gdje smo pozvani tu službu vršiti.»
