Supruga profesora koji je eutanaziran u klinici Swiss Dignitas otkrila je da ona nije željela da on umre.
Richard Selley (65) iz Škotske bio je u terminalnoj fazi bolesti i imao poteškoća s gutanjem i govor. Bolest motoričkih neurona mu je dijagnosticirana 2015. godine, a kraj života je dočekao u Zurichu budući da je u Velikoj Britaniji eutanazija ilegalna.
“Tuga nas prati svakodnevno”, ustvrdila je te dodala:
“Tješi me spoznaja da nije patio i da je ispunio svoju želju. Osjećam li zbog toga olakšanje? Ne. Ja sam samo željela još jedan mjesec više, još jedan dan više s njim”, iskrena je Elaine, koja je posljednjih mjeseci brinula o suprugu, oblačila ga je, hranila i vodila na WC.
Također je sam odabrao datum smrti – 6. rujan. Elaine kaže da je njezin suprug, koji je bio vrlo organizirana osoba, ostavio popis stvari koje treba obaviti nakon njegove smrti. Također je inzistirao da preurede za nju kuću kako bi joj novi početak maknuo misli od njegove smrti.
Kazna u Velikoj Britaniji za poticanje ili pomoći u samoubojstvu – 14 godina zatvora
Prema Zakonu o samoubojstvu iz 1961. godine, svako tko pomogne ili ohrabri nekoga da oduzme vlastiti život u Engleskoj ili Walesu, može biti procesuiran i kažnjen s 14 godina ako bude proglašen krivim za djelo.
U drugom dijelu čina navedeno je da osoba čini kazneno djelo ako učini djelo koje može potaknuti ili pomoći samoubojstvu ili pokušaju samoubojstva druge osobe (nabava oružja, medikamenata…).
U SAD-u je liječnički potpomognuto samoubojstvo koje se često naziva “dostojanstvenom smrti” legalno u nekoliko saveznih država.
U Nizozemskoj je eutanazija legalna za maloljetnike starije od 12 godina. Osim Nizozemske, eutanaziju su legalizirale još dvije države članice Europske unije – Luksemburg (2008.) i Belgija (2002.) koja je od 2014. ujedno i prva zemlja u svijetu u kojoj je usvojen kontroverzni zakon koji dopušta potpomognuto usmrćivanje teško bolesne djece, bez dobne granice.
U obje zemlje zastupnici nastoje proširiti zakon o eutanaziji. Neprofitna kršćanska pravna grupa ADF International, koja pomno prati razvoj europskih zakona o eutanaziji, tvrdi da zakonodavstvo traži dopuštanje eutanazije ljudima koji su jednostavno “umorni od života”; eutanaziranje pacijenata koji nisu u stanju izraziti svoju volju i obvezivanje liječnika na upućivanje pacijenta na drugog liječnika, ako oni sami ne žele izvršiti eutanaziju.
Zakoni o potpomognutom samoubojstvu razlikuju se od države do države, ali generalno zahtijevaju da pacijent ima terminalnu dijagnozu s prognozom od manje od šest mjeseci života. Smrtno bolesna osoba dužna je sama uzeti lijek za okončanje života.
Sažimljući katolički nauk, papa Ivan Pavao II. u enciklici Evanđelje života potvrđuje da je “eutanazija teška povreda Božjega zakona, budući da je namjerno ubojstvo ljudske osobe moralno neprihvatljivo.”
> Rastući trend potpomognutih samoubojstava: Sve više ekstremnih slučajeva i sve lakše do dopuštenja
> Europska moralna kriza – eutanazija psihičkih bolesnika
> Eutanazija: Seksualno zlostavljana djevojka rekla da želi umrijeti, država ju usmrtila
> Papa nakon smrti Vincenta Lamberta uzrokovane prekidom hranjenja: ‘Svaki je život vrijedan’
> Smrt maloljetne djevojke u Nizozemskoj pod istragom: Je li umrla zbog legalne eutanazije?
Elaine (57), s kojom je u braku proveo osam godina, iskreno je rekla da bi njoj bilo puno draže da joj je suprug još uvijek ovdje pa makar i teško bolestan, piše Daily Mail.
Podupiratelji zakona o potpomognutom samoubojstvu tvrde kako se ono nudi kao alternativa hospicijima i palijativnoj skrbi za ublažavanje boli i patnje, te kako bolesnoj osobi daje mogućnost umiranja u miru uz svoje najbliže. Tvrde kako se potpomognuto samoubojstvo razlikuje od eutanazije i da je nepravedno uspoređivati ih.
“Usporedba medicinske pomoći s eutanaziranjem jednaka je usporedbi jabuka s orangutanima”, rekao je Sean Crowley, glasnogovornik udruge “Suosjećanje i izbor” koja se zalaže za “dostojanstvenu smrt”. Crowley je dodao: “‘Suosjećanje i izbor’ zalaže se za medicinsku pomoć umirućima jer, za razliku od eutanazije, umiruća osoba sama kontrolira proces od početka do kraja uključujući i samostalno uzimanje lijekova. Činjenica da lijek moraju uzeti sami važna je zbog toga što mnogi koji dobiju lijekove za potpomognuto samoubojstvo, odluče ne uzeti ih.”
Osnivač klinike za eutanaziju pljačkao klijente na samrti
Osnivaču najpoznatije švicarske klinike za potpomognuto samoubojstvo započelo je suđenje 2018. godine pod optužbom da je profitirao od smrti nekoliko klijenata. Dignitas je najpoznatija švicarska klinika koja usluge nudi i strancima, a u njoj se i jedan Hrvat podvrgnuo eutanaziji 2015. godine.
Ludwig Minelli (85) osnovao je Dignitas 1998. godine. Već 2010. mediji su objavili da je zahvaljujući velikom interesu postao milijunaš. Potpomognuto samoubojstvo u Švicarskoj je legalno, ali pod dva uvjeta: da ne postoji korist za osobu koja pomaže u samoubojstvu i da je pacijent odluku donio svjesno. Smrtonosni koktel propisuju švicarski liječnici ako je osoba neizlječivo bolesna, trpi neizdržive bolove ili pati zbog narušene kvalitete života. Pacijent mora biti u stanju sam uzeti smrtonosnu dozu, prenosi Jutarnji list.
Tužitelji tvrde da je Minelli u tri slučaja prekršio uvjet nepostojanja osobne koristi za osobu koja pomaže u samoubojstvu. Prvi slučaj tiče se majke i kćeri koje su 2010. godine platile po 10.000 franaka (približno 62.000 kuna) umjesto uobičajenih pet do šest tisuća franka. Majka i kći, u dobi od 85 i 55 godina, platile su gotovo dvostruko više od cijene koja je tada vrijedila, a pokojnice su, navode tužitelji, na tako visok iznos pristale iz očaja.
Minelli se tereti da je 2003. pomogao u samoubojstvu 80-godišnjoj ženi, iako nije bila neizlječivo bolesna, jer je Dignitasu obećala donirati 100.000 franaka nakon smrti. Tri liječnika odbila su propisati smrtonosni koktel ženi koja je bila u lošem stanju i željela je umrijeti.
Minelli je pronašao četvrtog liječnika koji je pristao propisati joj smrtonosnu supstancu. Tužitelji navode da mu je dala pravnu punomoć za prebacivanje sredstava s njezina računa na Dignitas te da je, protivno staričinim željama, njezin pepeo prosuo u Ženevsko jezero, umjesto da je pokopa uz supruga u Njemačkoj.
Zabrana poticanja ili pomaganja samoubojstva u slučaju osobne koristi odnosi se i na preplaćivanje usluge, a upravo za to se tereti Minelli. Tužitelji traže 7000 franaka novčane kazne i dvogodišnju uvjetnu kaznu u iznosu od 65.000 franaka.
Minelli je odbacio optužbe, nazivajući navode tužitelja neutemeljenima. “Ovo nije uobičajena procedura. Tužitelji guraju nos u Dignitasovo poslovanje, a ovo im je samo izgovor. Tužiteljstvo ima pogrešne procjene troška potpomognutog samoubojstva. Oni nemaju pojma o ovom poslu”, izjavio je Minelli.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
