Nakon 15 mjeseci rata, broj Rusa koji podržavaju invaziju na Ukrajinu je pao, ali ne jako. Ono što se promijenilo je priroda podrške. Prije godinu dana Rusi su očekivali laku i brzu pobjedu, no sada se njihova podrška temelji na nužnosti, pripadnosti i strahu od poraza.
Ankete
Prema posljednjoj anketi ExtremeScana, potpora ratu pala je za 13% u jednoj godini: sa 64% u ožujku i travnju 2022. na 51% u travnju 2023. To je značajno, ali očito nije dovoljno da bi Putinova vlast bila ugrožena, piše geopolitika.news
Međutim, druga istraživanja nude širu perspektivu. Anketa tvrtke Russian Field otkriva da samo 27% Rusa podržava daljnju vojnu eskalaciju, dok 34% želi mirovne pregovore. Pomalo zbunjujuće, 33% favorizira obje opcije u isto vrijeme. Valja naglasiti da dio Rusa zasigurno strahuje iznijeti pravo mišljenje, čak i uz obećanje da su ankete anonimne.
Jasni trendovi
Trendovi su ipak dovoljno jasni: potpora ratu polako opada i ovo pitanje izaziva velike podjele. Što je još važnije, promijenili su se razlozi i opravdanja kojima ljudi objašnjavaju smisao nastavka rata. Intervjui (dublja pitanja i dulji razgovori od anketa) koje je tim Laboratorija za javnu sociologiju vodio u proljeće 2022., nakon početka invazije, i u jesen 2022., nakon “djelomične mobilizacije”, rasvijetlili su te promjene. Razlika između ranijeg i kasnijeg intervjua je da su Rusi sve više nezadovoljni zbog tri razloga: Razorne posljedice rata, uključujući broj mrtvih (najmanje 40 000 vojnika), njegovu duljinu i pad reputacije Rusije u svijetu. No, intervjui pokazuju da promjene broja ljudi koji su promijenili mišljenje nije velik. Raste broj onih kojima je žao odustati od rata zbog onoga što je već “uloženo” i zbog štete koja je ionako već nastala. Taj stav se može sumirati rečenicom koju je dobar dio ispitanika izrekao na manje ili više sličan način: “Rat je loš, ali izgubljeni rat je još gori”.
> Ukrajina predlaže stvaranje demilitarizirane zone od 100 km između njih i Rusije
Kritičnija stajališta o ratu
Oni koji su imali stajalište “sve je komplicirano” pomaknuli su se prema kritičnijim stajalištima o ratu (ili ih otvorenije iznose). No, zasad nema velike skupine Rusa koja je spremna strastveno i javno kritizirati rat. Međutim, postoje dokazi da su pogledi ljudi na rat sada sve više kontradiktorni i često mračni.
Dobar dio Rusa i dalje smatra da je Rusija žrtva, a ne agresor te da je njihova vojska bila primorana na samoobranu. Sve više njih zastupa tezu: “Mi ionako ne možemo na to utjecati”. Indikativna je i izjava jedne mlade Ruskinje: “Da sam mobilizirana, vjerojatno bih pristala. Ne bih pokušavala pobjeći i napustiti zemlju. Potpuno sam protiv mobilizacije, ali ako treba, išla bih raditi kao medicinska sestra ili kuharica, ili prala suđe… Ispunit ću svoju građansku dužnost. Ne boriti se protiv Ukrajinaca, već pomoći našim vojnicima”.
