Zanimljivo istraživanje o mogućem učinku uporaba autosjedalica na smanjenje broja novorođene djece proveli su profesori ekonomije Jordan Nickerson i David Solomon sa sveučilišta u Washingtonu i Bostonu. Riječ je o ozbiljnoj analizi u kojoj se povezuju birokratske (prometne) mjere i reakcija prosječnih roditelja, nametanje obveze autosjedalica za djecu i planiranje obitelji. Piše Valerije Vrček u kolumni za Glas Koncila.
Sjedalica do puberteta
Sve do 1977. godine u Sjedinjenim Državama nije bilo prometnih pravila o vožnji djece u autosjedalicama. Iako nema znanstvenih dokaza da su sjedalice učinkovitije u zaštiti od običnoga pojasa, dječje su sjedalice nametnute kao obveza. Štoviše, s vremenom je obveza proširena na sve stariju djecu: u početku su sjedalice bile obvezne samo za djecu do dobi od dvije godine, zatim je pravilo primijenjeno na prvašiće, a danas se u sjedalicama moraju voziti djeca i do dobi od 12 godina.
Slična obveza vrijedi i u Europskoj uniji – uporaba je obvezna za djecu od rođenja do 150 centimetara visine i 36 kilograma tjelesne mase!
Treća autosjedalica
Američki profesori tvrde da su regulacijske igre posebno pogodile roditelje koji već imaju dvoje male djece, jer je odluka o trećem djetetu imala »tehničku kvaku« – u prosječnom automobilu nema mjesta za treću sjedalicu! Naravno, mnogim roditeljima problem treće autosjedalice nije (bio) zaprjeka za otvorenost trećemu djetetu. No znanstveno upozorenje autora studije ionako ne govori o takvim parovima. Govori se o onima »kolebljivima« koji nisu skloni kupiti treću sjedalicu i novi automobil pa kvare demografsku statistiku.
>Vrček: Hormonski otrovi i LGBT+
Šteta veća od koristi?
Konačni rezultat, tvrde profesori, ukupni je manjak od 145 tisuća djece zbog mjera uvedenih 80-ih godina prošloga stoljeća. Ili, kako to opisuje Solomon: »Prema procjenama, 2017. godine u Sjedinjenim Državama je uvođenjem autosjedalica spašeno 57 dječjih života, a iste je godine zbog njih broj rođene djece smanjen za oko osam tisuća. Zakoni o autosjedalicama doneseni su s dobrim namjerama, ali su izazvali negativne posljedice na stopu nataliteta i smatramo da odgovorni ne vide taj problem.« Na sličan način njihove rezultate tumači i profesorica sociologije na Američkom katoličkom sveučilištu Catherine Ruth Pakaluk: »Njihova je studija klasičan primjer neželjenih posljedica birokratskih mjera i pokazatelj kako ljudi mijenjaju svoje ponašanje i stilove života s obzirom na javne politike.«
Auto ili pas
Osim korelacije između zakonskih mjera i demografskih trendova, ta studija otkriva onaj dio populacije čije su (kadrovske) odluke ovisne o vanjskim čimbenicima, o modi, o komociji, o strahu… Pred izazovom treće autosjedalice, umjesto kupnje novoga limenoga ljubimca, roditelji radije posežu za dlakavim ljubimcima. To je, ponekad, baš u skladu s reklamnim slikama »obiteljskih« automobila: u ulozi statista redovito su otac, majka, dvoje djece i pas. Ako su djeca mala, niža od 150 centimetara, raspored je u novom automobilu jasan: djeca su vezana, pas je slobodan.
Igra brojkama i idejama
Znanstveni rad pod naslovom »Autosjedalice kao kontracepcijsko sredstvo« još uvijek je na recenziji, ali već je citiran u znanstvenoj literaturi (The Review of Austrian Economics), predstavljen je u tjedniku The Economist, a izazvao je burne reakcije i na društvenim mrežama. Rad je primjer kako znanstveno promišljanje ne smije biti ograničeno očekivanim rezultatima, birokratskim mjerama ili ideološkim uputama te kako znanost nije nužno suhoparna, već je začinjena dozom igre.
O autoru
* Prof. dr sc. Valerije Vrček je član Hrvatskog kemijskog društva i Humboldtov stipendist. Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima i Hrvatske akademije znanosti i kulture te Ministarstva znanosti RH za izvrsnost u objavljivanju znanstvenih radova. Prof. dr. sc. Valerije Vrček je predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a bogatu znanstvenu karijeru izgradio je na američkom Sveučilištu Yale i Florida State University, njemačkom Sveučilištu u Ulmu i Ludwig – Maximilians Universitateu u Münchenu te Tehničkom sveučilištu u Chemnitzu, kao i Sveučilištu A Coruna, u španjolskoj Galiciji.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
