Mnogi su se promijenili na postolju kroz ovih osam godina, ja sam ostao

Foto: Željka Pongračić

Toooooooooooo!“ –„Neeeeeeeeeeeee!“ –„Ajooooj, siroček.“ –„Kaj, osvojil je samo srebro? Ma daj, katastrofa!“ –„Daj ne njajke, pa on je bog skijanja!“ –„Kakva mu je sezona do sad bila i to je velka stvar.“ –„S obzirom kolko je put operiran i kolko je ozleđen čudo je da je taj opće stoji na skijama.“ Ovo su samo neki od tipičnih komentara koji se mogu čuti na jedan od današnjih uspjeha na Zimskim olimpijskim igrama. Većina tih komentara promašuje ne samo športski i ljudski, nego i civilizacijski i kulturno.
25. studenog 2001. godine u Aspenu (SAD) je prvi i jedini put u povijesti neki skijaš sa 64. startnim mjestom osvojio slalomsku utrku. Isti skijaš nakon toga nastavlja s uspjesima. Niže u razdoblju od 13 godina slalomske pobjede, kombinacijske pobjede, male kristalne globuse, veliki kristalni globus, osvaja svjetska prvenstva i što je za većinu športova ključno, olimpijske medalje, točnije na posljednje tri olimpijade, od 2006. do 2014. osvojio je 4 srebrne medalje.
Taj skijaš ima i sestru skijašicu koja je u razdoblju od 2001. do 2006. osvojila 4 olimpijska zlata, 2 srebra, 5 zlata na svjetskim prvenstvima, 3 velika kristalna globusa i 7 malih. Na koncu, 5. siječnja 2003. godine, na rođendan sestre njezin brat pobjeđuje u slalomu u Kranjskoj Gori (SLO), a istodobno sestra pobjeđuje u slalomu u Bormiu (ITA) što je prvi put u povijesti Svjetskog skijaškog kupa da brat i sestra pobjeđuju u istom danu.
Danas, 14. veljače 2014. godine, nakon 13 godina, brat osvaja svoju četvrtu olimpijsku srebrnu medalju. Brat i sestra imaju i trenera koji je ujedno i njihov otac (vidi izvor 1). Trener ih je naučio skijati očito ne samo brzo nego i tehnički vrlo blizu savršenstvu s osobito skladnim i prepoznatljivim stilom i senzibilitetom koji je vrlo prilagodljiv najzahtjevnijim stazama na svijetu, postavama utrka i promjenama ritma i tempa (vidi izvor 3).
Uz sve to, trener je očito sposoban pripremati skijaše za cijele sezone i cijele četverogodišnje olimpijske cikluse s jedne strane, ali i za svaku pojedinačnu utrku s druge strane. 10 olimpijskih medalja brata i sestre svjedoče o daru i radu skijaša i trenera. Ta skupina ljudi, ujedno i obitelj, zajedno sa s majkom od početaka športskog puta od nikoga nije primila nikakvu ili zanemarivu pomoć, financijsku ili bilo kakvu drugu, pogotovo tijekom vrlo osjetljivih ranih stupnjeva razvoja mladog športaša.
Prema sjećanju oca i trenera još dok su bili djeca svakodnevno su im pomagali inače anonimni ljudi kao primjerice Willy Arnsteiner, žičničar na Kaprunu u Austriji koji ih je svakodnevno pomagao sa 100 šilinga govoreći im: „Vi ćete postati šampioni, vi ćete sigurno postati šampioni.“ (vidi izvor 2). Tijekom karijera brat i sestra zadobili su se mnoge ozljede od kojih su neke bile na pragu ozbiljnog invaliditeta nakon kojih su redovito prštale izjave niza liječnika o tome kako su im karijere završene. Bilo je tu i zavisti novinara, političara, pa čak i drugih športaša i trenera. No, očito da ih kritike i ozljede nisu dokrajčile i da će završiti karijere kad oni sami odluče, sestra je to odlučila 2007. godine, a brat, nakon 13 godina uspjeha i ozljeda, još nije donio odluku.
Velika većina ljudi nikad se nije bavila napornim športom recimo barem desetak godina, ma uostalom niti s mnogo drugih napornih aktivnosti, trenirajući svaki Božji dan u tjednu bez obzira kakve rezultate postigli, ali oni koji jesu razumiju na što ciljam, iako sam svjestan da ne pogađam baš precizno niti jasno.
S obzirom na trenerov odgoj sportaša, pripremu za natjecanje, strateško i taktičko planiranje i tempiranje forme, s obzirom na način skijanja brata i sestre i na koncu s obzirom na brojne rezultate i rekorde zasebno, a nedvojbeno i kao brat i sestra zajedno, te nasuprot silnim nerijetko pretjerano cmoljavim hvalama i isticanjima uspjeha istih, a prije svega u svjetlu trenerovog naglaska na strpljivost, ustrajnost i legendarnu izjavu „To je samo put.“ (vidi ovdje izvor 3), svima nama za razmišljanje bih postavio sljedeću misao kao odgovor na pitanje što je nama danas u RH izvrsnost, ili barem koje je mjerilo iste? Kad netko baveći se bilo čime, a da je ta aktivnost usporediva s radom mnogih drugih u svijetu, postigne rezultate koji za učinak imaju promjenu razumijevanja te same aktivnosti u budućnosti, onda se ti rezultati mogu nazvati izvrsnima, a ljude izvrsnicima.
No, pojedinačna izvrsnost u stvari nije važna, pojedinačni rezultat. Važan je cijeli opus cijele športske karijere, cijele obitelji i svi ostali koji su se priključili s godinama. Sam opus ovih skijaša i trenera ima određenu morfologiju koja mijenja sam pojam skijanja. Uvijek će biti drugih športaša, moguće, iako malo vjerojatno, čak i sestre i brata koji će biti tako uspješni, ali ako dio opusa čine i njihove tehnike skijanja, stil, taktika, rad trenera itd., onda mislim da se može reći da skijanje nakon te obitelji i tog opusa više ne možemo shvatiti na isti način
Svaki član te obitelji obilježio je taj šport na sebi svojstven način i taj šport više ne može biti pregledno opisan bez da se ne spomene tu obitelj. To znači učiniti nešto izvrsno i biti izvrsnik. Dobar dio izvrsnosti o kojoj ovdje govorim nije poetska figura, iako je poetičnost pobjede često nezaobilazna, nego mjerljiva pojava. Postoji naime hladan, formalan, realan i transparentan dokazni materijal te izvrsnosti
Zbog toga što sad pred sobom imamo samo živo mjerilo mislim da trebamo nastojati uvidjeti opću vrijednost i opće mjesto tog mjerila izvrsnosti. Najvažnije svojstvo izvrsnosti je ustrajnost. Nema izvrsnosti preko noći. Treba vježbati godinama, čak desetljećima, ustrajati čak i pod rizikom da se ne uspije iz najrazličitijih objektivnih razloga. Ljudi rijetko razmišljaju koliko športskih talenata propadne zbog bolesti, ozljeda i drugih razloga. Eto, prije svega na to današnji događaj i uspjeh skijaša i cijele obitelji i ljudi koji su danas uz njih svima nama jasno ukazuje.
Unatoč tragičnosti situacije jer je skijaš o kojem je danas riječ osvojio srebrnu olimpijsku medalju, a cijeli život sanja zlatnu, ipak treba naglasiti ustrajnost kao herojsko svojstvo čovjeka i situacije, dakle, ne samo to da je kontinuitet uspjeha njega samog i njegove obitelji dio vrhunskog i povijesnog uspjeha u skijanju i športu općenito, ne samo aspekt razumijevanja samog uzorka tog športa, a o čemu se najlakše može zaključiti iz nervoze i povremenog jala koju spomen njegovog prezimena još uvijek izaziva kod skijaša i skijašnkih trenera velesila kao što su Austrija, Švicarska, Njemačka, Italija, SAD, Švedska, Norveška itd., nego prije svega činjenicu da je to izniman slučaj izvrsnosti koji trebamo imati na umu svaki put kad nastojimo uspjeti u bilo čemu u životu. I zbog toga čestitke i fala gospođi Marici, gosponu Anti, Janici, Ivici i celoj familiji Kostelić
No, kad malo bolje razmislim, fala im, ali na čemu? A-ha da, fala prije svega na tome kaj nas sve podsečate koliko je važna civilizacija i kultura ustrajnosti i izvrsnosti, nekaj kaj smo čini se uglavnom svojim propustima potisnuli i zaboravili. U to ime idem si prvo malo otplivat na Mladost, a zatim bum si narezal malo špeka, luka i komad kuružnjaka. Ili ukratko BRAVO IVEK! TAK SE DELA POSEL

Za navod u naslovu vidi URL: http://narod.hr/sport/kostelic-je-osvojio-srebro-u-sociju/.

(1) Službene internetske stranice Ivice i Janice Kostelića, URL: www.youtube.com/watch?v=8YZCCHlJ1pA, http://www.janica.hr/index.php?lang=hr.

(2) Ante Kostelić u dokumentarnom filmu „Dnevnik pobjednika“, (B. Kovačević, R. Varlaj) film je dostupan na Youtube-u URL: http://www.youtube.com/watch?v=8YZCCHlJ1pA.

(3) URL: http://hr.wikipedia.org/wiki/Ante_Kosteli%C4%87. Ako me sjećanje ne vara čini se da je gospon Ante Kostelić to izjavio u seriji epizoda koje su se zvale „Gipsovi monolozi“. Iako to ovdje nije bila tema, ipak taj serijal pokazuje kako iza izvrsnika kao stručnjaka u bilo kojem području u stvari redovito stoji i izvrstan čovjek.

*Prof. dr. sc. Kristijan Krkač predaje kolegije Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost i Uvod u filozofiju na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, kolegij Analitička filozofija i druge na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i kolegij Introduction to Ethics and CSR na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu Lille 2. Autor je više od 70 članaka i ostalih znanstvenih, stručnih i popularnih publikacija iz područja filozofije i poslovne etike u domaćim i svjetskim časopisima, deset autorskih knjiga iz područja filozofije i su-autor, urednik i su-urednik još pet iz područja filozofije i poslovne etike. Kontakt: mailto:kristian.krkac@gmail.com”>kristian.krkac@gmail.com

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr
Photo: Željka Pongračić