Na današnji dan 1985. umro je jedan od najvećih diktatora i sociopata u povijesti Europe – albanski predsjednik i komunistički lider Enver Hoxha.
Godine 1967. albanska vlada Envera Hoxhe najavila je zatvaranje svih vjerskih institucija u zemlji, izjavivši da je Albanija službeno prva ateistička država na svijetu. U vrijeme komunizma, diktator Hoxha naložio je gradnju 750.000 bunkera zbog paranoičnog straha od strane invazije.
Stvarna namjena bila je spriječiti pokušaje bijega izmučenih i strahovladom prestrašenih Albanaca iz „komunističkog raja“, kako je Hoxha nazivao svoju državu.
Enver Hoxha – čudni sociopat, tiranin i masovni ubojica umro je kao slobodan čovjek. Njegova smrt obilježena je sa sedam dana dotada neviđene žalosti, prilično slično kao u Jugoslaviji nakon smrti Josipa Broza Tita pet godina ranije. Njegovi memoari, koje je napisao u trinaest svezaka, bili su dokaz Oscar Wildeove poznate maksime da nitko nije dovoljno bogat da otkupi svoju prošlost.
Iako je staljinizam u Europi nestao sa smrću svoga osnivača (ili barem s Hruščovljevim reformama) u Albaniji je ostao neupitan sve do 1990. Kada je Hoxha umro 1985., Albanija je službeno bila treća najsiromašnija zemlja u svijetu. BNP je bio veličine maloga grada, a prosječna primanja su bila petnaest američkih dolara mjesečno. Četiri desetljeća nasilne kolektivizacije (oduzimanja imovine i zemlje) dovelo je skoro do gladi na selu gdje je Hohxin agresivni izolacionizam značio da su ljudi za poljoprivredu još uvijek koristili tehnologiju iz 1920-ih. Kada se režim konačno srušio, nekoliko godina nakon Hoxhine smrti, za sobom je ostavio umorno, gladno, konfuzno i preplašeno stanovništvo.
Albanija – još jedan dokaz patologije komunizma
1967. Hoxha je pretvorio Albaniju u prvu ateističku državu na svijetu. Zatvorio je sve crkve i džamije, a čak je uništio i nekoliko vjerskih građevina od neprocjenjive kulturne vrijednosti. Svećenstvo je bilo jedna od najugroženijih skupina i malo ih je preživjelo strahovladu. U jednoj depresivnoj epizodi, svećenik je likvidiran za „zločin“ krštenja u privatnome domu. Hoxha je čak zabranio i brade zbog njihove povezanosti s islamom i pravoslavljem.
Dok su Albanci i albansko društvo uspostavljali demokratsko društvo malo tko je imao vremena ili volje razmišljati o čovjeku koji je vladao zemljom s nezamislivom okrutnošću više od četiri desetljeća. “Enver Hoxha: željezna pesnica Albanije”, knjiga novinara Blendi Fevziua, prvi je pravi životopis diktatora. Iznimno popularna i veoma kontroverzna knjiga u Albaniji prevedena je na engleski, a za nadati se uskoro i na druge jezike.
Albanski diktator njegovao je kult ličnosti usporediv možda samo s Kim Jong-ilom u dvadesetome stoljeću. Njegovi pisani radovi bili su obvezni čitanja u školama. Hoxha – ili „ujak Enver“ kako je preferirao – poticao je svoj kult tako što je dao pomno prepisati povijesne knjige da bi se,između ostalog, predstavio kao osnivač albanskog komunizma, osnivač albanske Komunističke partije i najvažnija figura partizanske borbe protiv okupatora.
Hoxha je svoj narod držao u konstantnome strahu pozivajući se na opasnost od strane invazije. Dao je izgraditi oko 750 000 betonskih bunkera diljem zemlje, uglavnom na obali i duž granice s Grčkom i Jugoslavijom, ali i u gradovima, parkovima i drugim naizgled slučajnim lokacijama. Osim što su koštali dobar dio BDP-a, bunkeri su koštali života mnoge graditelje koji su uglavnom bili na prislinome radu. Arhitekt bunkera Josif Zagali na kraju je poslan u radni logor u jednoj od Hoxhinih redovnih i uglavnom besmislenih čistki.
Progoni katolika u Albaniji
U Albaniji je uklonjeno (ubijeno ili umrlo u zatvoru):
-sedam biskupa
-šezdeset dijecezanskih svećenika
-devedeset redovnika
-osam redovnica
-deset sjemeništaraca
To je ogroman s obzirom da katolici čine svega 10% stanovništva, što je oko 300.000 ljudi. Oni su ubijeni ili su umrli za vrijeme sužanjstva. Ukoliko je u to doba postojao još poneki svećenik na životu, on se nalazio u zatvoru!
Kada je u svibnju 1980 . godine isusovački red Ndoc Luli, na molbu svojih rođaka, krstio njihove blizance, policija je najprije zatvorila majku djece i osudila je na osam godina robije, a svećenikova osuda glasila je zatvor do smrti ( koja je ubrzo usljedila).
Da bi se prestavila svijetu bar malo svjetlijeg lica, Albanija je Ustavom iz 1976. godine jamčila građanima slobodu govora, tiska, udruživanja, skupljanja i javnih demokracija, ali u tom istom Ustavu nalazila se ova odredba: “Država ne priznaje ni jednu religiju i provodi ateističku propagandu s namjerom da u ljude usadi znanstveni, materijalistički nazor na svijet“.
Nažalost, odjek ove ustavne odredbe albanskog Ustava iz doba Hoxhine diktature, neodoljivo podsjeća na pamfetizam i govor današnjih, novovjekih ateističkih propagatora svjetonazora koji treba u potpunosti iz javnosti ukloniti Krista, njegov nauk i etiku na kojoj je izgrađena moderna Europa. Ovotjedna jalova argumentacija Plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu gleda suradnje sa KBF-om upravo odzvanja takvom (para)znanstvenom dogmatikom i predrasudom, što govori da su uskogrudni „duhovi prošlosti“ agresivnog i netolernatnog (globaliziranog) ateizma itekako živi u dušama čovjeka 21. stoljeća.
Izvor: Narod.hr
Photo: commons.wikimedia.org
