Bitka na Kosovu polju 1389. nije bila srpska bitka kao što je pokušava prikazati srbijanska mitomanija, to je u stvarnosti bila bitka velike vojne koalicije raznih naroda (većinom Hrvata, Albanaca, Mađara, Grka, Srba) protiv Turaka.
Kosovo polje je oduvijek bilo pogodno mjesto za održavanje masovnih srednjovjekovnih bitaka. Na tom području održano je najmanje 10-ak velikih bitaka, od toga tri bitke vojski koje su predvodili hrvatski vojskovođe ili u kojima su bojovnici veliki dijelom bili Hrvati.
Jedna od tih bitaka, na temelju koje su Srbi vrlo maštovito kreirali svoj nacionalni integracijski mit, dogodila se 15. lipnja 1389. između vojske koalicije europskih naroda i Turaka sa njihovim vazalima. Na kršćanskoj strani bile su vojska kralja Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja, Stjepana Tvrtka I. Kotromanića (potomka značajne hrvatske obitelji Šubića) pod vodstvom vojvode dijela Hrvatske i Dalmacije Vladka Vukovića, hrvatski vitezovi križari ivanovci pod vodstvom vranskog priora, hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana Ivana od Paližne kao i pripadne albanske i srpske vojske. Hrvata iz Bosne, Hercegovine, Dalmacija i područja vladavine kralja Tvrtka bilo je gotovo 20.000 bojovnika plus križari Hrvati Ivaniša Hrvata.
Tursku vojsku vodio je sultan Murat I. i njegovi sinovi Bajazit i Jakub. Sam sultan i njegov sin Jakub (po nekim navodima oba sina) pogibaju tijekom bitke. Jedan dio srpskog plemstva su bili u vazalnom odnosu prema Turcima, pa su se borili na turskoj strani.
Tijek bitke i danas je nejasan; prema jedinim izvorima iz prve ruke – onih sa bosanskog dvora Tvrtka I. kršćani su odnijeli pobjedu; međutim poznato je da su Srbi ubrzo nakon bitke plaćali sultanu danak, iz čega moramo zaključiti da je posrijedi u najboljem slučaju “Pirova pobjeda”. U bitci je poginuo turski sultan Murat I., što je bila jedina pogibija sultana do tada.
Po primitku vijesti o toj pobjedi nad osmanlijama na Kosovu polju, koju je kršćanskoj Europi pismom prenio bosanski kralj Hrvat Tvrtko, u Parizu su zvona crkve Notre Dame zvonila u čast velike pobjede kršćanske vojske nad Turcima.
Usprkos tome, Tvrtkov vazal srpski knez Lazar, iz nepoznatih razloga ili samo zbog lošeg vođenja bitke na svom dijelu bojišnice (koji su se značajno odrazili na daljni tijek srbske povijesti i Srbiju) pozicionirao se kasnije kao važan turski vazal i saveznika u bitkama protiv kršćanske Europe.
Izvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.