16. veljače 1727. obitelj Trenk – tko je slavna obitelj i zašto je značajna za vojnu povijest?

Na današnji dan 1727. godine rođen je barun Friedrich von der Trenck, avanturist koji je bio rođak poznatog baruna Franje Trenka. Obojica su pripadala pruskoj obitelji Trenck, koja je u svom grbu imala bikovu glavu.

Za života Franjo Trenk je govorio “Ich bin Schlavoner” (Hrvat) i kada je to govorio plemić pruskoga podrijetla, onda je imao dobar razlog za to. Pod njegovim zapovjedništvom Hrvati, poglavito iz hrvatske regije Slavonije, proslavili su se kao izvrsni ratnici, što je i za Franju Trenka bio jedan od razloga identifikacije s Hrvatima. Uz njegovu genijalnost, Hrvati su u Europu uveli prvu vojnu glazbu i prvi su u Europi koristili turski instrument činele.

Zanimljivo je da je ta obitelj izvorno potjecala, po svemu sudeći, s područja Istočne Pruske, i to onog njenog dijela koji danas pripada Ruskoj Federaciji (ruskom državnom teritoriju pripada područje oko Kalinjingrada, kojeg su Nijemci nekoć zvali Königsberg).

Friedrich von der Trenck rodio se u Haldenslebenu, nedaleko od Magdeburga. Barun Franjo Trenk bio mu je bratić, a njih su dvojica rođena u razmaku od 16 godina (Franjo je rođen 1711., a Friedrich 1727. godine). Tijekom ratova između Marije Terezije i Fridrika Velikog, njih su se dvojica našla na različitim stranama. Naime, barun Franjo Trenk bio je u austrijskoj, a Friedrich u pruskoj službi. Navodno su Prusi zbog toga počeli sumnjati u Friedricha, pa su nastale i glasine da je austrijski špijun. Navodno je zbog toga uhićen i stavljen u zatvor.

Nakon bijega iz zatvora Friedrich je doživio, sudeći prema njegovim memoarima, cijeli niz avantura. Putovao je navodno i po Rusiji, Engleskoj i Francuskoj. Sa svojom suprugom imao je čak 14-ero djece. U vrijeme Francuske revolucije poslan je u Pariz, gdje su ga uhitili kao špijuna i dali smaknuti na giljotini. Glava mu je odsječena 25. srpnja 1794. godine, kad je bio u 69. godini života.

Što se tiče baruna Franje Trenka, otac mu je bio vojni zapovjednik brodske Tvrđave, a on je odgojen kod šopronskih (Oedenburg) i požeških isusovaca. 1728. godine stupio je u pješačku pukovniju grofa Nikole Pálffyja koju je službu napustio 1731. godine. Od 1731. do 1737. godine živio je na svom imanju Brestovac, a kada mu je umrla supruga (barunica Tillier) i dijete, ponovno se vojno aktivirao. Od 1741. godine sudjelovao je u austrijskom nasljednom ratu s četom dragovoljaca i pomilovanih hajduka poznatih pod imenom Trenkovi panduri, s kojima je uspješno ratovao u Šleskoj, Austriji, Bavarskoj i Češkoj.

Što u ratu, što u dvobojima ranjen je 14 puta, a dva puta osuđivan je na smrt. Barun Franjo Trenk je bio sin pukovnika Ivana Henrika, Prusa koji je iz zahvalnosti što je dobio dobru vojnu službu od carice Marije Terezije, prešao na katoličanstvo.

Iako nije bio Hrvat podrijetlom, smatrao se Hrvatom kao što je i sam izjavljivao. Pojava baruna Franje Trenka u povijesti hrvatskoga naroda i povijesti ratovanja ostavila je upečatljiv dojam. Pod njegovim zapovjedništvom Hrvati, poglavito iz hrvatske regije Slavonije, proslavili su se kao izvrsni ratnici, što je i za Franju Trenka bio jedan od razloga identifikacije s Hrvatima.

Za života je govorio “Ich bin Schlavoner” i kada je to govorio plemić pruskoga podrijetla, onda je imao dobar razlog za to. Uz njegovu genijalnost, Hrvati su u Europu uveli prvu vojnu glazbu i prvi su u Europi koristili turski instrument činele.

Oformivši posebnu vojsku, Trenkovi panduri zadržali su svoj kontinutitet, najduži u povijesti hrvatske vojske. Trenkova pukovnija pretvorena je u slavonsku bojnu 22. prosinca 1748. godine. Nekoliko godina kasnije, točnije 1756., slavonska bojna pretvorena je u ugarsku, 53. pješačku pukovniju koja je sa kasnijim sjedištem u Zagrebu održana sve do 1918. godine.

Izvor: narod.hr