Europska Unija se dugo vremena skladno razvijala, no nakon što se počela ponašati kao unipolarni hegemon sa sjedištem u Bruxellesu, Parizu i Berlinu, došlo je do polarizacije, prvo kroz zemlje Višegradske skupine, pa zatim Italije, a na kraju i realizaciju Brexita.
Osim toga, nevjerojatno otvoreni pozivi čelnika EU prije par godina ilegalnim imigrantima da nahrupe u Europu skandalizirali su veliki dio građana i uzdrmali su povjerenje u Uniju, a trenutna situacija zbog pandemije korona virusa koji je do sada neviđeno zatvaranje unutarnjih granica država i vanjskih granica EU.
Rimskim ugovorima, potpisanima 25. ožujka 1957. godine u Rimu osnovana je Europska ekonomska zajednica (EEZ), jezgra iz koje je nastala današnja Europska Unija.
Europska ekonomska zajednica (skraćeno EEZ) osnovana je 25. ožujka 1957. godine u Rimu od strane šest država članica Europske zajednica za ugljen i čelik, potpisivanjem ugovora o osnivanju EEZ-a i EURATOM-a.
EEZ-om je ustanovljena carinska unija među državama potpisnicama (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka) te su postavljeni kriteriji i temeljni ciljevi stvaranja zajedničkog tržišta koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala.
EEZ je bio i ostao najvažnija organizacija među tri spomenute. Osnovni ciljevi te organizacije bili su izgradnja zajedničkog tržišta na osnovu carinske unije, to jest rješavanje svih privrednih prepreka, koordiniranje gospodarske politike i podizanje životnog standarda unutar Unije.
Stupanjem Maastrichtskog ugovora na snagu 1992., Europska ekonomska zajednica je promijenila ime u Europska zajednica, te je zajedno s Europskom zajednicom za ugljen i čelik i Euratomom postala jedan od „tri stupa“ na kojima se temelji Europska unija.
Ugovor o Europskoj uniji poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta potpisan je 1992., a stupio je na snagu 1. siječnja 1993. godine. Države članice uspostavile su Europsku uniju (EU) te time ujedno označile novu etapu u integriranju naroda Europe u sve čvršću uniju, u kojoj se odluke donose što je bliže moguće građanima. Ovim su Ugovorom postavljeni ciljevi ekonomske i monetarne unije, jedinstvene valute, zajedničke vanjske i sigurnosne politike, zajedničke obrambene politike, a zatim i obrane, uvođenja građanstva Unije, uske suradnje u pravosuđu i unutarnjim poslovima.
Ugovorom u Europskoj uniji ovim je europska integracija iz pretežno gospodarske integracije prerasla u političku uniju, ali na osnovama saveza suverenih država, a ne jedne europske super-države.
Europska Unija se dugo vremena skladno razvijala, no nakon što se počela ponašati kao unipolarni hegemon sa sjedištem u Bruxellesu, Parizu i Berlinu, došlo je do polarizacije, prvo kroz zemlje Višegradske skupine, pa zatim Italije, a na kraju i realizaciju Brexita.
Osim toga, nevjerojatno otvoreni pozivi čelnika EU prije par godina ilegalnim imigrantima da nahrupe u Europu skandalizirali su veliki dio građana i uzdrmali su povjerenje u Uniju, a trenutna situacija zbog pandemije korona virusa koji je do sada neviđeno zatvaranje unutarnjih granica država i vanjskih granica EU.
Otac Europske Unije Robert Schuman bio je duboko pobožni katolik i kao takav smatrao je da se jedinstvo europskih naroda može graditi samo na kršćanskom identitetu.
Na pitanje ukida li Europa granice Schuman je rekao: “Naravno, ne radi se o tome da se ukinu etničke i političke granice. One su povijesna činjenica: mi nemamo pretenzije ispravljati povijest, niti izmišljati neki racionalizirani ili programirani zemljopis. Mi kanimo oduzeti granicama njihovu krutost, rekao bih čak, njihovo beskompromisno neprijateljstvo.”.
Njegovi nasljednici poput Angele Merkel ili Emmanuela Macrona pomišljali su i na druge scenarije o stvaranju jedinstvene europske ili bar federativne države s centrima moći u Parizu i Berlinu, ali većina naroda Europske Unije to jednostavno – ne želi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.