25. prosinca 1914. Ypres (Belgija) – kako je Božić zaustavio klaonicu Nijemaca i Britanaca?

Čudo i radost Božića, kojima svjedočimo ovih dana i kroz povijest, su grijala srca vjernika. Priča o primirju na Božić 1914. godine, dakle na samom početku Prvog svjetskog rata jedna je od najdirljivijih i mnogi povjesničari slažu se s tvrdnjom da je taj događaj možda mogao promijeniti i tijek povijesti.

Na zapadnom frontu baš na Božić iscrpljeni u rovovima i međusobnim bitkama
vojnici Njemačke i Velike Britanije odlučili su prekinuti ratovanje zbog zajedničke proslave rođenja Isusa Krista. Bilo je to kod grada Ypresa u Belgiji, velike klaonice i mjesta pogibije stotina tisuća vojnika, poznatog po zloglasnom bojnom otrovu iperitu. Bila je to situacija koja je razbjesnila visoke časnike i političare s obje strane, koji su potom činili sve kako bi neutralizirali pozitivne posljedice spontanog Božićnog primirja.

Tu Badnju večer uoči Božića, Nijemci u svojim rovovima oko belgijskog grada Ypresa počeli su kititi svoje božićne jelke. Stavljali su svijeće oko svojih utvrda, u tišini pjevali pjesme i molili se Bogu. Slavili su rođenje svoga Kralja, a božićna pjesma odjekivala je ravnicom. Za njima su počeli pjevati i Britanci. Nakon nekoliko minuta počeli su se dovikivati i čestitati jedni drugima Božić.

Ovo je dijalog kako je započeo prvi kontakt između zaraćenih njemačkih i britanskih vojnika:

– Jeste li iz Warwickshirea, njemački vojnik dobacivao je neprijteljima iz rova preko puta.

Zavladala je posvemašnja tišina, a Nijemac je uzviknuo još jednom isto pitanje. Još glasnije.

– Dođi pa vidi!, čulo se iz rova gdje su bili britanski vojnici.

– Naći ćemo se na pola puta i ponijet ćemo vam cigare, odgovorili su Nijemci.

Nije prošlo dugo vremena prije nego su se našli na ničijoj zemlji gdje su razmjenjivali poklone, cigarete, alkohol, hranu, ali i neke odjevne stvari kao što su dugmad i kape.

Kapetan Kraljevskog puka iz Warwickshirea, Robert Hamilton zapisao je u ratničkom dnevniku: “Našao sam se sa kapetanom 134. Saksonskog korpusa koji je bio potpuno naoružan. Pokazao sam na njegov pištolj i torbicu. On se samo nasmiješio i, kad je vidio da nisam naoružan, rekao je da je sve uredu. Rukovali smo se, dogovorili 48-satno primirje i vratili se u rovove.

Da ih je u tom trenutku vidio neko od visokopozicioniranih njemačkih ili britanskih časnika vjerovatno bi im se sudilo na vojnom sudu. Međutim, dvije zaraćene strane otišle su i korak dalje. Odigrali su nogometnu utakmicu. Rezultat je na kraju glasio 3-2 za Nijemce.

Već drugi dan, na žestoku inicijativu visokih časnka i bijesnih političara, akteri ovog primirja i nogometne utakmice jurišali su jedni na druge. Jer političarima i silnicima ovoga svijeta bio je Kristov mir samo prepreka u ostvarenju samoproklamiranih “viših ciljeva”.

Danas samo križ obilježava mjesto gdje se odigralo Božićno čudo, davne 1914. u Belgiji. Nadamo se da ovaj simbol mira neće biti uklonjen sa javnog mjesta kao onaj Ivanu Pavlu II. u Francuskoj, jer “vrijeđa” građane koji “drugačije misle”. Neka stoji dovijeka križ iz Ypresa kao opomena Europi 21. stoljeća, da nas podsjeća na božićne želje za mirom njenih najboljih sinova, jednostavnih i priprostih vojnika koji su ostavljali kosti na poljima i brdima stare i umorne Europe. Oni su htjeli mir i to su pokazali na Božić 1914., zajednički slaveći Onoga koji im je bio zajednički Spasitelj stotinama godina bez obzira na jezik, narod i naciju – Isus Krist Gospodin. On je taj koji je jedini pravi temelj mira i napretka Europe, On je temelj budućnosti Europe jer bez njega, bez Božića, sve tone k besmislu i kaosu.  Istom onom  kojeg su prepoznali mladi vojnici, Nijemci i Britanci, prije više od 100 godina kada je Kristov mir, na Sveti dan, prožimao polja krvavu klaonicu Ypresa.

U spomen na milijune poginulih mladića Europe u krvavom I. svjetskom ratu, među kojima je i naših 137.000 mladića, vojnika hrvatskih domobranskih postrojbi.

Izvor: narod.hr