Krajem šezdesetih titanijev dioksid (kemikalija TiO2) obilježen je oznakom E-171 i time je uvršten u službeni popis dopuštenih i sigurnih prehrambenih dodataka. Svrstan je u umjetna bojila koja se slobodno mogu dodavati u slatkiše, kolače, juhe, žvakaće gume, gotova jela, riblje proizvode, umake…
Od 2022. godine, međutim, na meniju Europljana više neće biti titanijeva dioksida. Države članice odobrile su prijedlog Europske komisije da se titanijev dioksid izbaci s prehrambenoga tržišta, piše Valerije Vrček za Glas Koncila.
Izbjeljivač hrane
Mnogi, a možda ni jedan potrošač to ne će ni primijetiti. Razlog je posebno »svojstvo« titanijeva dioksida – to je nepotreban prehrambeni aditiv! Bez ikakve je nutritivne vrijednosti, nije jestiv, nema okusa, a rabi se tek iz kozmetičkih i tehnoloških razloga. To je običan izbjeljivač hrane, bez kojega će mnogi prehrambeni proizvodi i dalje imati svoju prirodnu (bijelu) boju.
Jedan od razloga predložene zabrane tumači Maged Younes, predsjednik Odbora za prehrambene aditive Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA): »Zabrinuti smo zbog moguće genotoksičnosti nanočestica titanijeva dioksida. Nakon konzumacije taj se oksid sporo apsorbira u krv, ali se s vremenom nakuplja u unutrašnjim organima.« Osim genotoksičnosti, smatra se da izloženost titanijevu dioksidu uzrokuje oštećenja crijevnih stijenka, ali i tumorska oboljenja.
> Prof. Vrček: Znanstveni protest iz Rima samo svjedoči da je jednoumlje efikasno uvedeno
> Dr. sc. Vrček: Divlji brak političkih stranaka, medija i države podržao je eliminaciju u slučaju prof. Marušića
Derivati znanstvenih dokaza
Zanimljiva je izjava Stelle Kyriakides, europske povjerenice za zdravlje i sigurnost hrane: »O sigurnosti naše hrane i zdravlju naših potrošača nema pregovaranja. Ovom odlukom, koja se temelji na dobroj znanosti, uklonili smo rizike koje nosi ta kemikalija u hrani.« Njezina je poruka jasna – zabrana titanijeva dioksida derivat je znanstvenih dokaza o njegovoj štetnosti.
Ipak, ostaje, nekako u zraku, nedorečen sud o (onoj) znanosti koja je prije pola stoljeća omogućila pojavu titanijeva dioksida u hrani. Njegov ulazak na prehrambeno tržište poduprle su elitne institucije: američka Agencija za hranu i lijekove (FDA), Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) Ujedinjenih naroda te Europska komisija. Odobrenje za primjenu titanijeva dioksida i tada je bilo – derivat znanstvenih dokaza.
Rana upozorenja – ignorirana
Upozorenja znanstvenika o štetnosti titanijeva dioksida nisu novost, ali su se ranije stajališta znanstvene manjine ignorirala. S vremenom se prigovorima priključila javnost, mediji i građanske udruge. Posebno se istaknula koalicija devet velikih europskih nevladinih organizacija (Foodwatch, BEUC, WECF i druge), koje su dobile i političku potporu Brune Poirson, francuske ministrice zaštite okoliša: »Želimo da se do kraja ove godine uvede zabrana za uporabu titanijeva dioksida u Francuskoj.«
Zbog pojačanoga je pritiska otpor prehrambene industrije popustio. Iako se toksičnost titanijeva dioksida nije mijenjala tijekom proteklih 50 godina, promijenio se njegov imidž u javnosti. Dozvola, pa zatim zabrana titanijeva dioksida primjer je koji pokazuje da službena uvjeravanja u sigurnost proizvoda nisu nikakvi postulati, nego mogu biti funkcija vremena, tržišnih odnosa ili političkih interesa.
Pet godina za jedan aditiv
Nažalost, na meniju Europljana nalazi se još tristotinjak kemijskih aditiva označenih E-brojevima. Mnoge od tih tvari suvišan su dodatak hrani. Prehrambeni aditivi nemaju prehrambenu funkciju, nego se rabe za dekoraciju, maskiranje ili konzerviranje hrane, a ponajviše služe za smanjenje proizvodnih troškova.
Karine Jacquemart, voditeljica organizacije »Foodwatch«, smatra da je zabrana titanijeva dioksida tek početak dugoga putovanja: »Tristo trideset i osam aditiva još je na policama trgovina. Ne bismo se trebali godinama boriti da se pojedini štetni aditiv zabrani. To je previše.« Europske udruge za zaštitu potrošača i Liga protiv raka najavljuju da su sljedeći aditivi na »popisu za odstrjel« – nitrati!
* Dr. Vrček je član Hrvatskog kemijskog društva i Humboldtov stipendist. Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima i Hrvatske akademije znanosti i kulture te Ministarstva znanosti RH za izvrsnost u objavljivanju znanstvenih radova. Prof. dr. Valerije Vrček je predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a bogatu znanstvenu karijeru izgradio je na američkom Sveučilištu Yale i Florida State University, njemačkom Sveučilištu u Ulmu i Ludwig – Maximilians Universitateu u Münchenu te Tehničkom sveučilištu u Chemnitzu, kao i Sveučilištu A Coruna, u španjolskoj Galiciji.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
***Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
