Znanstvenik Ivan Đikić ne odustaje od zahtjeva da ministar obrazovanja, znanosti i sporta Pavo Barišić podnese ostavku zbog plagiranja svog znanstvenog rada.
“Kad se nekoga optužuje za nečasnu radnju, to se mora raditi makar temeljito. Uvaženi znanstvenik Đikić nije tako postupio, što pokazuje primjer njegove točke 2, po kojoj je “Barišić Huntingtonovu ideju o tri vala demokratizacije koristio kao svoju ideju/otkriće”.
To je besmislica, jer ima autora koji govore o DVA, TRI i ČETIRI vala demokracije, te DVA, TRI i ČETIRI vala globalizacije, što se lako može utvrditi na tražilici, evo primjera:
Opet dolazimo do uopćenih pojmova, koji se mogu pripisati svakome ili nikome!
Na žalost, i ovaj primjer pokazuje da je prijavu pisala ili vrlo neuredna ili pak intelektualno ograničena osoba, a da je gospodin Đikić samo PLAGIRAO, jer je teško vjerovati da bi jedan znanstvenik takvoga kalibra previdio gornje činjenice”, smatra dr. Josip Stjepandić.
“Kad smo kod djetinjarija, onda ne smijem izostaviti onu Đikićevu anegdotu o djetetu, koje tobože u školi kopira iz Wikipedije i za to dobija same petice.
S obzirom da gospodin Đikić dugo živi u Njemačkoj, morao bi znati da su obrazovne institucije već prije nekoliko godina uvele moćni softver za otkrivanje plagijata, pa ga koriste onako kako sam ja koristio za Barišićev rad. Učenici to također znaju, pa niti ne pokušavaju”, ističe dr. Stjepandić.
“Moja prijava protiv akademika Rudana, profesora Včeva, dr. Jovanovića i drugih mogla bi uskoro biti uzeta u razmatranje, kako me danas izvjestio gospodin Vilibić, predsjednik Odbora za etiku u znanosti i visokome obrazovanju.
Gospodina Đikića još jednom pozivam da razmotri moju prijavu, te da ju podupre. S obzirom da je posrijedi njegova, medicinska struka, njegovo mišljenje vrijedi puno više nego moje. Rado ću ga još jednom citirati: “Moj glavni interes ulaska u ovu raspravu je bio da unesem argumente i podržim osobe koje ukazuju na nepravilnosti u Hrvatskoj.“
Ako se gospodin Đikić nikad nije oglasio na Jovanovićevo nasilje nad zdravom pameti, sad to može malo nadoknaditi”, navodi Stjepandić.
“Osim toga, gospodina Đikića moram upozoriti na jedan apsolutni ORIGINAL u Hrvatskome saboru, koji sigurno nije PLAGIJAT kao naša trivijalna prezimena. Gospodin saborski zastupnik Goran Beus RICHEMBERGH, samozvani predstavnik njemačke manjine rodom iz Dalmacije, ima zbilja unikatno prezime, kojeg nema niti na jednome popisu njemačkih prezimena, niti se može naći neka druga osoba s tim prezimenom! Pitam se tko mu je dao to prezime: da nije on sam? Kakva podudarnost: upravo takova osoba dijeli čistunske stavove gospodina Đikića, te podnijela je zahtjev za razrješenje ministra Barišića!”, zaključuje Stjepandić.
Đikić ne prestaje s optužbama: “Barišić kopirao i s Wikipedije”
U cijelosti prenosimo i novo pismo dr. Stjepandića, ovaj put upućeno ministru Barišiću:
Štovani gospodine Barišiću,
najprije bih Vam htio izraziti svoju sućut za neugodnosti koje ste imali protekla tri mjeseca na novoj dužnosti.
Gledajući sa strane iz Njemačke nije bilo teško uočiti da je cilj napada Vaša fotelja, a ne Vi kao osoba ili nešto što ste dosad učinili ili pak možda propustili, iako ste objektivno gledajući preuzeli jedno od najtežih ministarstava.
Uvjeren sam da Vaša stranka svojim mlitavim držanjem u takvim situacijama čini veliku pogrješku, jer popustljivost ne samo da pogoduje sljedećem napadu, nego ga provocira.
Nadam se da su Vam analize Vašeg članka, koje smo napravili prof. Čatić i ja potpuno neovisno jedan od drugoga, pomogle u obrani od masivnih napada.
Konačno sam naučio lijepu hrvatsku riječ PODRUBAK, koju bi trebalo koristiti umjesto tuđice (fusnota).
Kako bi svako zlo trebalo iskoristiti za neko dobro, imam za Vas jednostavan prijedlog kako (a) Hrvatskoj priskrbiti novac za jedan dobar institut (recimo prvu postavu Instituta za istraživanje trostrukog logora Jasenovac) te (b) konačno jednog Hrvata opet promaknuti u rang nobelovca.
1. Tužite gospodina Đikića pred njemačkim sudom zbog klevete. Rado ću Vam preporučiti nekoliko vještaka, ako je potrebno. Pritom tražite visoku odštetu, recimo milijun eura, što s obzirom na Vaš i ugled gosp. Đikića ne bi bilo previše. Uz to bi bilo potrebno tužiti jedan medij koji je te optužbe bez ograde prenosio. Nemam nimalo sumnje kako bi proces završio s obzirom što je gosp. Đikić sve preko medija tvrdio.
2. Nakon izgubljenog procesa gosp. Đikić bio bi prisiljen na privatni stečaj, jer bi mu ste Vi vjerojatno preuzeli svu imovinu na ime odštete za pretpljene duševne boli.
3. Predložio bih Vam kao skroman čovjek donirate taj novac novo utemeljenome Institutu za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. To bi sigurno pomoglo gosp. Đikiću i njegovim istomišljenicima da više poštuju svoju domovinu Hrvatsku.
4. Gosp. Đikić bi iz finacijskih zaloga bio prisiljen da se konačno odmakne od politike i usredotoči na znanost, te u kratkome vremenu objavi toliko radova i otkrića, da mu daju Nobelovu nagradu, s kojom bi se financijski sanirao.
Uvjeren sam da bi nakon toga bio mir. U spomen na jedan PODRUBAK.
Zar to ne bi bio fantastičan rezultat? Ostali biste zabilježeni kao najbolji ministar znanosti u povijesti Hrvatske.
Molim ne zaboravite opću potrebu za Vijećem za normu hrvatskoga standardnog jezika!
Sa štovanjem
Dr. Josip Stjepandić
