20. rujna 1536. ‘Planine’ – završen prvi hrvatski roman

Na današnji dan 20. rujna 1536. hrvatski renesansni pisac Petar Zoranić završio je prvi hrvatski roman „Planine“. Roman je objavljen 1569. u Veneciji nakon piščeve smrti.

Znameniti Zoranić, zvan „Veliki Ninjanin“ i „Hrvatin“ rodio se 1508. u Zadru kao potomak stare hrvatske plemićke obitelji Tetačić iz Nina koja se zbog opasnosti od Turaka sklonila u Zadar.

„Planine“ su pastirsko-alegorijski roman (čest tip proze u tom razdoblju), pisan u prozi i stihu. Radi se o jedinstvenom djelu te vrste u hrvatskoj književnosti, s preuzetim motivima iz latinske i talijanske književnosti te vidljivim utjecajem Vergilija, Ovidija, Dantea, Boccacia, Petrarke, Jacopa Sannazara (autor pastirskog romana Arcadia), ali i domaćih književnika poput Marka Marulića.

„Planine” su pisane u vrijeme velike turske opasnosti, a svijest o tome nadahnula je i Zoranićevo djelo. Ona ga je i prožela domoljubnim zanosom, pred kojim blijede i povlače se sve pjesnikove osobne brige, nevolje i želje. “Planine” su zapravo alegorija: one su san, prenesen u tobožnji Zoranov put od Nina morem do Starigrada pod Velebitom, a otuda uzbrdo, Paklenicom, preko Velebita, pa od Like prema Dinari, da bi se rijekom Krkom spustio do Šibenika i otuda morem natrag do Nina.

Praćeno stihovima petrarkističkog i pastirskoga glasa, Zoranićev roman, oživljujući arkadijsku idilu prirode, odjekuje “tužbenim pojem pastirov od rasute bašćine”, ali se i odziva na prigovor vile Hrvatice u perivoju od slave (poglavlje XX.): ona prekorava Hrvate, koji mnozi mudri i naučeni jesu, ki sebe i jazik svoj zadovoljno pohvaliti i naresiti umili bi”, ali se oni stide svoga jezika hrvackoga i radije pišu tuđim jezicima.

Tako je Zoranić tri stoljeća prije Ilirskoga pokreta stao u obranu hrvatskog jezika, što je jedna od najvažnijih značajki ovog djela.

Izvor: narod.hr
Photo: Andrej Šalov