Jasenovački mrežni popis je u mnogim svojim dijelovima masovna prijevara kao što se već pokazalo u mnogim prethodnim člancima (Pouzdanost, popunjenost i samodosljednost ‘Poimeničnog popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’, Istraživanje pokazalo – popis žrtava u Jasenovcu nije vjerodostojan!, ‘Poimenični popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’ i njegovo nepodudaranje s izvorišnim dokumentima, Kolika je cijena nepravilnosti popisa jasenovačkih žrtava?, Skriva li Slavko Goldstein namjerno istinu ili nije dovoljno sposoban za njezino otkrivanje?, Što se točno događalo s mrežnim jasenovačkim popisom do lipnja 2015. godine?, Židovsko pomaganje Hrvatskoj, Znači li odlazak u inozemstvo smrt?, Koliko treba vjerovati lažljivcu?, Mrežni jasenovački popis: Svaka dodatna informacija vezana uz taj popis od velikog je značaja, Jesu li partizani krivi za neke jasenovačke žrtve?, (Ne)kulturni mačak u vreći, Jasenovački popis – laž poželjnija od istine?, Jasenovac – slučaj Pilc i Jasenovačka pljačka novaca Ministarstva kulture i Jasenovački popis: Manipulacije s poznatima i slavnima, Korištenje žrtava Auschwitza za jasenovački popis, Jasenovac i memorandumska hrestomatija i Slavko Goldstein – tragika, mitomanija i laž).
Sramotna prijevara
Netko bi mogao reći da je prijevara preteška riječ i da se samo radi o pogreškama koje su uvijek prisutne u radu, ali ako se te pogreške stalno pojavljuju i ponavljaju, a ne ispravljaju, već se na njima uporno ustraje usprkos izrazito uvjerljivim dokazima koji jasno pokazuju njihovu lažnost, kako to drukčije nazvati nego prijevarom? Osim što su dosad objavljena imena mnogih relativno nepoznatih osoba koje se pogrešno nalaze na popisu, pokazano je da se tamo nalaze i brojne poznate ličnosti pa ne samo da se radi o prijevari, već o sramotnoj prijevari koja se usprkos očitosti niti ne pokušava sakriti.
Nove primjere pogrešaka nije teško pronaći ako se nađu odgovarajući dokumenti iz razdoblja postojanja logora. Jedan od najnovijih primjera je popis puštenih iz Jasenovca i Stare Gradiške za Božić 1943. godine koji je u arhivu pronašao gospodin Igor Vukić, a nedavno ga je objavio portal kamenjar.com. Na njemu se mogu pronaći podatci za Osmana Bukića i Muhameda Bilalbegovića, iako se na mrežnom jasenovačkom popisu za osobe s istim podacima navodi da je Osman Bukić navodno streljan 1943. u Jasenovcu, a Muhamed Bilalbegović je navodno nestao 1942. godine. U nedavnom 610. broju Hrvatskog tjednika Tomislav Lipak je uz detaljnu analizu različitih dokumenata i matičnih knjiga istražio i sudbinu Jandre Lipka. On se isto spominje u dokumentu puštenih za Božić, ali i na mrežnom jasenovačkom popisu, premda je poginuo 1945. kao partizanski bolničar u borbi.
Osim što je mrežni jasenovački popis sam po sebi pun ovakvih pogrešaka i olakih zaključivanja o tome tko je sve žrtva, s druge strane izgleda da nipošto nije problem povećavati popis i potencijalno unositi dodatnu pomutnju u postojeće podatke. Zadnja takva akcija u vrijeme pisanja ovog članka dogodila se u petak 13. svibnja 2016. godine kad su na jasenovački mrežni popis dodane dvije nove osobe te su promijenjeni podatci za njih još sedam. Nove osobe su Nako Nastić i Dušanka Majstorović, oboje Srbi navodno rođeni u Brčkom i za oboje se kao izvor navode pisani podatci prikupljeni temeljem izjava članova obitelji ili prijatelja stradalih jasenovačkih zatočenika. U ovom slučaju naveden je potpuno isti izvor podataka za obje nove navodne žrtve. Usprkos tome ni za jedno od njih nisu navedeni ni godina rođenja niti ime oca. Vrijedi spomenuti i ostale promjene. Aladar-Vladimir Eckstein tako više nije umro 1941. godine, već 1943.*, Andriji Blažiću promijenjeno je prezime u Blažević te sad više nije Srbin, već Hrvat*, Ignacu Plešćaru promijenjeno je prezime u Plaščar, Johan Müller sad više nije Židov, već Nijemac, Ljudevitu Lončaru promijenjena je godina rođenja iz 1907. u 1908.*, Maksu Golubu promijenjeno je prezime u Golob, a Vinku Mladineu je umjesto nepoznatog kao ime oca navedeno Ivan. Na opasnost i učestalost ovakvih promjena je već mnogo puta upozoravano u prethodnim člancima i treba opet upozoravati i dalje jer upravo one otežavaju preciznu identifikaciju dodatnih pogrešaka tako da svaki podatak na popisu, pogotovo novi, treba uzeti s rezervom.
Kako objasniti volju za održavanjem masovne prijevare te čestim unosom pomutnje u podatke? To je već učinio S. Goldstein kad je u razgovoru za Telegram negativno govorio o postavljanju kustosa koji bi bili drukčije ideološki nastrojeni od onih koji su trenutno zaposleni u Spomen-području Jasenovac. Na temelju prikazanih rezultata njihova ideološka nastrojenost nažalost ne vodi k djelatnosti koja bi imala veze sa zdravom znanošću i to iz već prethodno opisanih razloga – može se, naime, slikovito kazati kako oni vrlo vjerojatno boluju od crvene kuge koja može pogubno djelovati na zdrav razum i istinoljubivost. Budući da očito svjesno ili nesvjesno održavaju masovnu prijevaru, može se govoriti i o tome da se to namjerno radi. Što god da od toga bilo, njihov rad je prilično nekorektan prema znanosti do te mjere da se može reći kako se bore protiv znanosti i istine. No ponavljanje ovih već prije spomenutih činjenica nije nužno zanimljivo pa zato tu nerazumljivu i možda samo crvenom kugom objašnjivu nesposobnost ili lošu namjeru valja prikazati na jednom novom primjeru.
Lažiraju podatke čak i iz knjige koju navode kao izvor
Od mnogih izvora koji se su navedeni na mrežnim stranicama jasenovačkog popisa spominje se i monografija „Bosanskodubičko područje u NOR-u i socijalističkoj revoluciji 1941-1945“ Dušana Samardžije. Ta se knjiga u trenutnoj inačici jasenovačkog mrežnog popisa u napomenama navodi kao jedan od izvora podataka za zapise o čak 5.525 osoba što je preko 6% cijelog popisa. Za potrebe ovog članka koristit će se samo popis žrtava ustaškog zločina genocida u selu Međeđa dostupan na mrežnoj stranici http://znaci.net/temp/Medjedja.html za koju su podatci preuzeti iz navedene knjige. Iako se kao mjesto smrti za mnoge od spomenutih osoba na tom popisu navodi Jasenovac, postoji značajan broj onih za koje se navode neka druga mjesta.
To ipak nije spriječilo jasenovačke djelatnike i prethodne sastavljače popisa da upravo neke od tih osoba navedu kao žrtve Jasenovca i to usprkos suprotnim činjenicama u knjizi koju, kako navode, koriste kao izvor informacija. Ako se gleda podudaranje u imenu, prezimenu, mjestu i godini rođenja te imenu oca, onda se na mrežnom jasenovačkom popisu i u spomenutom popisu stradalih iz Međeđe nalaze Božo Galonja i Đuređ Milanović pri čemu mrežna stranica preuzeta iz spomenute Samardžijine knjige navodi da su stradali u Zemunu. Za Lepu Šormaz se na mrežnom jasenovačkom popisu ne navodi ime oca, ali se ona u imenu, prezimenu i godini rođenja podudara s Lepom Šormaz s popisa stradalih iz Međeđe prema kojem je stradala u Lipiku. Na mrežnom jasenovačkom popisu joj je kao mjesto rođenja naveden Draksenić, ali kako se radi o mjestu koje je blizu Međeđe, može se govoriti o još jednoj pogrešci na mrežnom jasenovačkom popisu. Za Milana Jankovića rođenog 1935. godine i stradalog na Kozari se na popisu stradalih iz Međeđe ne navodi ime oca, ali postoji nevjerojatna sličnost s Milanom Jankovićem rođenim 1935. u Demirovcima, mjestu blizu Međeđe, koji se navodi na mrežnom jasenovačkom popisu pa je to vjerojatno još jedna pogreška na mrežnom jasenovačkom popisu.
Nijedan od ovih dvaju popisa ne navodi ime oca za Jovanku Petrović, ali budući da se slažu oko godine i mjesta rođenja te činjenice da popis stradalih iz Međeđe navodi da je stradala u Zemunu, opet se može govoriti o novoj pogrešci na mrežnom jasenovačkom popisu. Jedan donekle dvojben slučaj je Milan Krnjajić za kojeg se oba popisa slažu oko godine rođenja, praktički i oko mjesta rođenja (Međeđa i Draksenić su mjesta koja su blizu jedno drugome), ali je ime oca različito. Ako se gledaju podudaranja u imenu, prezimenu, imenu oca, mjestu rođenja uključujući i bliska mjesta, ali se dozvole i male razlike u godinama rođenja, na oba popisa se također nalaze i Mara Janković, Marija Mataruga, Dušan Radović i Lazo Radović. Nadalje, za neke osobe za koje mrežni jasenovački popis ne navodi ime oca postoje slične osobe s popisa stradalih iz Međeđe u smislu podudaranja u imenu, prezimenu i mjestu rođenja uključujući i bliska mjesta te opet uz prisutnost manjih razlika u godinama rođenja pri čemu se za te osobe s popisa stradalih iz Međeđe također navodi da nisu stradale u Jasenovcu. To su Milutin Ćuvrk, Jovo Dodik, Rosa Dodik, Milan Goga, Simo Goga, Ljuban Janković, Miloš Janković, Milan Komadina, Milovan Komadina, Veselinka Komadina, Đuro Radujko i Stoja Ružičić. Iako se kod nekih od zadnje navedenih osoba vjerojatno radi o novim primjerima pogreške na mrežnom jasenovačkom popisu, treba naglasiti da se zbog slabijeg podudaranja i manjkavosti podataka u mrežnom jasenovačkom popisu možda radi o slučajnim podudaranjima pa treba biti oprezniji. Osim navedenih postoje još i deseci drugih podudaranja, ali budući da su nešto slabija, vjerojatno je bolje izostaviti ih ovdje iz daljnjeg pregleda te se zaustaviti samo na dosad spomenutim osobama. Naime, već su i ti slučajevi dovoljno zabrinjavajući. Više podataka o ovdje navedenim osobama dostupno je na stranici http://fly.srk.fer.hr/~nbanic/popis/.
Važno je dodatno ocrniti Hrvate
Pokazani primjeri samo dodatno ilustriraju nestručnost i/ili namjerno uvećavanje popisa jasenovačkih žrtava od strane djelatnika Spomen-područja Jasenovac. Apsurdno je da se to čini za osobe za koje se protuslovni podatci nalaze upravo u knjigama koje bi djelatnici na temelju podataka na mrežnom stranicama spomen-područja zapravo trebali koristiti kao izvore za podatke navedene u popisu. Ispada da uopće nije bitno što u knjigama piše o osobama koje se tamu spominju, već da je jedino važno iskoristiti bilo koje dostupne podatke kako bi se dodatno ocrnilo Hrvate. Istražuju li djelatnici uopće išta ili samo prepisuju? Kako im je krenulo, ne bi se trebalo čuditi ako se Crvenkapica i vuk iz bajke nađu na jasenovačkom popisu kao stradala partizanska kurirka iz Međeđe i mitraljezac Vuk, predratni šumar iz Draksenića. Ipak je jasenovački popis počeo kao crvena bajka o 700.000 žrtava.
Ovime se nikako ne želi narugati stvarnim žrtvama, već isključivo okorjelosti, neistinitoljubivosti i krajnjoj pristranosti djelatnika Spomen-područja Jasenovac koji već dugo vremena pokazuju ili amaterizam i nestručnost ili ozbiljne simptome oboljenja od uznapredovale crvene kuge. I kako onda netko može zagovarati nastavak rada takvih kustosa? Boluje li taj od iste bolesti?
