Iako se isprva činilo kako Hrvatska ove godine neće imati svoje predstavnike na sajmu knjiga u Leipzigu, Ministarstvo kulture je u zadnji trenutak na najstariji književni festival u svijetu ipak odlučilo poslati dvojicu pisaca, Slobodana Šnajdera i Damira Karakaša.
Slobodan Šnajder prošle je godine objavio roman Doba mjedi koji je osvojio nekoliko nagrada u Hrvatskoj i okolnim zemljama, dok je novi roman Damira Karakaša Sjećanje šume svjetlo dana ugledao prije par mjeseci.
Slobodan Šnajder stao u obranu Šerbedžije: Zašto ne bi netko napisao da je Jugoslaven
Šnajder i Karakaš predstavili su se u okviru zajedničkog programa u organizaciji međunarodne kulturne mreže Traduki, čiji je književni program ove godine osmišljen, kako se navodi, oko teme “Ni Istok, ni Zapad – Alkemija Balkana”, kojom će se “predstaviti kulturna raznolikost zemljopisnog balkanskog prostora i njegovo uključivanje u europski kulturni kontekst”.
Slučajno ili ne, i Slobodan Šnajder i Damir Karakaš našli su se među javnim osobama koje su potpisale tzv. “Deklaraciju o zajedničkom jeziku”, koja poriče samosvojnost hrvatskoga, ali i srpskog, bošnjačkog i crnogorskog jezika. Drugim riječima, hrvatsku književnost predstavlja književni dvojac po čijem mišljenju hrvatski jezik ne postoji.
Riječ je o nastavku kampanje koju je prije nekoliko godina aktivno pokrenula hrvatska jezikoslovka Snježana Kordić, a što je najžalosnije – financiralo Ministarstvo kulture s potpisom tadašnje države tajnice Nine Obuljen Koržinek, današnje ministrice kulture.
Knjigu Snježane Kordić Jezik i nacionalizam, kojom se negira postojanje hrvatskoga jezika – kuće bitka i bivanja naroda hrvatskoga – upinjući se u isti mah dokazati da postoji ‘srpskohrvatski jezik’, koji je ‘policentričan’, kako navodi M. M. Letica, financiralo je ministarstvo s Biškupićem na čelu.
Na prijavu odgovornih osoba u Ministarstvu kulture Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu iz Ministarstva kulture stiglo je očitovanje potpisano potpisom tadašnje državne tajnice Nine Obuljen u kojem stoji glede skandaloznog financiranja “da su se članovi Komisije vodili kriterijem stručne utemeljenosti i relativne zanimljivosti problematike, a nipošto ideološkim ili dnevno-političkim motivima”.
Podsjetimo, riječ je o knjizi koja ne “raspravlja o sudbini hrvatskog jezika” nego taj jezik ne vidi na lingvističkoj karti Europe, odriče mu zasebnost i pravo na život pod hrvatskim imenom. Snježani Kordić “srpskohrvatski” najvjerojatnije je točniji ili ljepši, super.
Nijekanje hrvatskoga jezičnoga identiteta povreda je ustavnoga poretka Republike Hrvatske i mogući izvor njezine nestabilnosti, upozorila je sredinom ožujka sveučilišna profesorica i jezikoslovka prof. dr. sc. Sanda Ham podsjetivši kako je prijeporna jezična i pravopisna pitanja prije ukidanja 2012. rješavalo Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika.
Nina obuljen Koržinek ranije je danas ocijenila kako “se radi o političkoj inicijativi koja je vjerojatno povezana i s činjenicom da u Hrvatskoj ovih dana obilježavamo 50 godina od potpisivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnoga jezika“.
“Problematiziranje pitanja postojanja “četiriju političkih” jezika na prostoru nekadašnje hrvatsko-srpske/srpsko-hrvatske jezične prakse, što se nameće kao osnovna namjera ovoga projekta, klasično je izvrtanje teza jer je “srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski jezik” zapravo politički konstrukt, nastao kao rezultat određene ideologije i državne politike koji u praksi nikada nije realiziran”, zaključila je ministrica kulture.
