Dana 14. lipnja 1941. komunistički SSSR počeo je masovne deportacije i ubijanja stanovništva baltičkih zemalja – Estonije, Letonije i Litve – u istočne dijelove zemlje, pretežito Sibir.
Osim iseljavanja, brojni progoni, mučenja, smrti i deportacije pratile su sudbinu ova tri mala naroda. Bilo je to u vrijeme kada je na snazi još bio sporazum o suradnji Hitlera i Staljina, i kada baltičke države nisu ušle u rat.
Bio je to strašan komunistički genocid kakav ni Hitler nije činio nad okupiranim državama Europe. Nakon okupacije baltičkih zemalja, dvije godine nakon SSSR-a, isti obrazac ubijanja i genocida nad Židovima tih zemalja učinili su komunistička braća po smrti – nacisti.
Na temelju sporazuma Hitlera i Staljina iz 1939. o desetogodišnjem nenapadanju, ta dva zločinca podijelila su i utjecajne sfere u Europi. Osim Poljske koja je podijeljena između SSSR-a i Njemačke, ruskoj sferi dodijeljene su i baltičke zemlje, kao i Finska. Prijepor oko Litve koja je trebala pripasti njemačkoj sferi riješen je dogovorom dvojice diktatora u korist komunističkog SSSR-a.
Staljin je po okupaciji organizirao izbore u tim zemljama i to po komunističkom modelu sa jednim kandidatom, a ove tri države postaju dio sovjetske republike. Predsjednici država su uhićeni, odvedeni u Sibir i ubijeni. Na današnji dan počele su masovne deportacije naroda. Deseci tisuća ljudi su deportirani, mučeni i ubijani, te gotovo nema obitelji koju nije pogodio taj strašni komunistički genocid.
Na obilježavanju 70. godina te tragedije Estonci, Litvanci i Letonci i njihovi politički vođe (važno za nas Hrvate) istaknuli su da se to ne smije nikada zaboraviti.
‘Svi moraju znati o ovome što se dogodilo’, kazao je tada predsjednik Letonije Zalters te dodao da svi građani moraju svoju djecu učiti o povijesti deportacija.
Tri baltičke zemlje su prije 20 godina stekle nezavisnost. Otada one pokušavaju na europskoj razni postići da se sovjetski zločini priznaju kao genocid, jednako kao što su tako okarakterizirani zločini koje je počinila nacistička Njemačka.
Primjer baltičkih zemalja u borbi za istinu o zločinima komunizma mora slijediti Hrvatska, osobito politički vođe koji u ovim zemljama imaju istaknutu notu za povijest i žrtve svog naroda.
