Pismo Heather Barwick: Draga gay zajednico, vaša djeca pate

Heather Barwick nekada je bila zagovornica tzv. “gay braka” koja je s vremenom postala aktivistkinja za dječja prava. Supruga je i majka četvero razigrane djece.

Nju su odgojile njezina majka i majčina istospolna partnerica, ali ona kaže da se protivi gay brakovima jer je propustila imati oca uz sebe dok je odrastala. Majka joj je ostavila oca kada je Heather imala dvije ili tri godine kako bi bila u vezi s drugom ženom, navodi The Federalist.

Inače, Heather je i jedna od autora i potpisnika pisma potpore za Dolce i Gabbanu od šestero djece koju su odgojili istospolni parovi. U cijelosti prenosimo kako je sama opisala život s istospolnim parom:

“Gay zajednico, ja sam vaša kćer. Mama me odgojila u zajednici sa svojom istospolnom partnericom u 80-tima i 90-tima prošlog stoljeća. Moji mama i tata bili su kratko vrijeme u braku. Ona je znala da je lezbijka i prije negoli se vjenčala, ali tada su bila druga vremena. Tako sam nastala ja. Kao što možete zamisliti, bila je to komplicirana situacija. Ostavila ga je kada sam ja imala dvije ili tri godine jer je željela biti sretna s osobom koju je zaista voljela: sa ženom.

Moj tata nije bio baš dobar čovjek, i nakon što ga je ostavila, nije se ni trudio dolaziti i posjećivati me.
Sjećate li se one knjige „Heather ima dvije mame”? E, pa takav je bio moj život. Moja mama, njena partnerica i ja živjele smo u udobnoj kućici u predgrađu vrlo liberalnog i otvorenog grada. Njena partnerica ponašala se prema meni kao prema svojoj vlastitoj kćeri. Skupa s mamom i njenom partnericom, u naslijeđe sam dobila i vrlo integriranu zajednicu homoseksualnih i lezbijskih prijatelja i prijateljica. Ili su oni dobili mene?

U svakom slučaju, još uvijek osjećam da su gay osobe moja zajednica. Toliko sam puno od vas naučila. Vi ste me naučili kako da budem hrabra, naročito onda kada je teško. Naučili ste me da razvijem empatiju. Naučili ste me slušati. I plesati. Naučili ste me da se ne smijem bojati stvari koje su drukčije. I naučili ste me kako da se zauzmem za sebe, pa čak i pod cijenu toga da me svi napuste.

Pišem vam jer upravo sebi dopuštam izlazak iz ormara: Ja ne podržavam “gay brak“. Ali ne radi se o razlozima koji će vama možda najprije pasti na pamet.

Djeca trebaju majku i oca

Ne zato što ste homoseksualci. Ja vas volim, toliko vas volim. Razlog je sama priroda gay veze.
Dok sam odrastala, pa čak i u svojim 20.-tima, podržavala sam i zagovarala “gay brak“. Tek s određenom distancom prema svom djetinjstvu sposobna sam rasuđivati o vlastitim iskustvima i prepoznati dalekosežne posljedice koje je istospolno roditeljstvo ostavilo na mene. I tek sada, dok svakodnevno gledam svoju djecu na koji način vole svog oca i način na koji on voli njih mogu stvarno vidjeti svu ljepotu i mudrost tradicionalnog braka i roditeljstva.

Istospolni „brak“ i roditeljstvo uskraćuju djetetu bilo majku ili oca uz poruku da to nije nimalo važno. Da je isto, odrastalo ono s drugim roditeljem ili ne. Međutim, nije isto. Puno nas, puno vaše djece pati. Odsutnost oca stvorila je u meni ogromnu prazninu i svakog dana sam patila za njim. Voljela sam majčinu partnericu, ali druga mama nikad mi nije mogla zamjeniti oca kojeg sam izgubila.

Odrasla sam okružena ženama koje su stalno govorile kako im ne treba muškarac i kako ga niti ne žele. Pa ipak, kao malena djevojčica, toliko sam očajnički željela tatu. Vrlo je čudno i zbunjujuće hodati okolo s tom neutaživom boli za ocem, za muškarcem, u zajednici koja stalno ponavlja kako su muškarci nepotrebni. Bilo je dana kada sam bila toliko ljuta na oca jer nije bio kraj mene, a opet je bilo dana kad sam se ljutila na samu sebe što ga uopće želim. I danas još uvijek djelomično patim zbog tog gubitka.

Ne tvrdim da ne možete biti dobri roditelji. Možete. Jer ja sam imala jedne od najboljih. Također ne tvrdim da će sve ispasti u redu ukoliko imate sreću da vas odgoje heteroseksualni roditelji. Znamo da se obiteljska jedinica može raspasti na mnogo različitih načina koji će svi prouzročiti djeci veliku bol: razvod braka, napuštanje od strane roditelja, nevjera, zlostavljanje, smrt roditelja itd. Ali sve u svemu, najbolja i najuspješnija obiteljska struktura je ona u kojoj djecu odgajaju njihovi majka i otac zajedno.

Zašto djeca gay roditelja ne smiju govoriti istinu?

Istospolni „brak“ ne znači samo redefiniciju braka, već i roditeljstva. Njime se promiče i normalizira obiteljska struktura koja neminovno uskraćuje djeci nešto što je njima dragocjeno i temeljno. Uskraćuje nam ono što trebamo i za čime čeznemo, dok nam istovremeno govori da nam zapravo ono za čime čeznemo ni ne treba. Da će nam i bez toga biti dobro. Ali nije nam dobro. Mi kao djeca i ljudi patimo.

Djeci rastavljenih roditelja dozvoljeno je reći: „Dragi mama i tata, ja vas jako volim, ali vaš me je razvod toliko uništio i bilo mi je uvijek teško. Uništio je moje povjerenje u ljude i u ljubav i usadio mi osjećaj da je sve moja krivica. Toliko je teško živjeti u dva različita domaćinstva.” Posvojenoj djeci dozvoljeno je reći: „Dragi roditelji posvojitelji, ja vas jako volim. Ali zapravo, ovo je jako teško za mene. Patim zbog toga što je prekinut odnos s mojim biološkim roditeljima. Zbunjena sam i nedostaju mi iako ih nikada nisam upoznala.”

Ali djeci iz istospolnih zajednica ne želi se dati to isto pravo da izreknu svoj stav i osjećaje. I ne radi se samo o meni. Ima nas toliko puno. Mnogi od nas se toliko boje govoriti i izreći svoje boli i traume jer koji god bio razlog, čini se da nas vi ne slušate. Da uopće ne želite čuti što imamo za reći. Ukoliko priznamo da patimo jer su nas odgojili roditelji istog spola, ili nas se ignorira ili smo označeni kao mrzitelji.

Uopće nije posrijedi mržnja. Znam da upravo vi možete razumjeti koliko boli etiketiranje koje vam ne pristaje i koliko boli etiketiranje čija je svrha ušutkivanje i ocrnjivanje. I znam da ste zaista podnosili i još uvijek podnosite mržnju. Bila sam s vama na marševima dok su oni držali transparente na kojima je pisalo „Bog mrzi pedere“ i „AIDS je lijek za homoseksualnost“. Plakala sam i crvenila se od bijesa dok sam to gledala na ulici zajedno s vama. Ali ja nisam takva. Mi, djeca istospolnih roditelja koja patimo, nismo takvi.

Znam koliko je rasprava o ovome teška. Ali mi o tome moramo razgovarati i raspravljati. Ako itko može razgovarati o stvarima koje su teške i problematične, onda smo to mi. Vi ste me tome naučili.”