Bitke koje se vode u mnogim obiteljima kako bi dijete što više i bolje pojelo gotovo uvijek završavaju neriješenim rezultatom ili dijete odnese pobjedu. Apetit u zdravog djeteta normalno može biti promjenjiv, tako da dijete ne uzme svaki dan istu količinu hrane. Povremeno odbijanje obroka nije razlog za uzbunu, posebice ako dijete spada u skupinu djece koja nikada nisu velikog apetita, nisu mršava, ali ne ističu se niti nekim znatnijim porastom težine, kao neki njihovi vršnjaci snažne građe. Oni jedu upravo onoliko koliko im je potrebno. Nikada ne treba uspoređivati dijete s krupnim vršnjacima, potrebno je pratiti njegovu individualnu krivulju rasta težine i visine, što može svaki roditelj.
Svaki duži zastoj u napredovanju uz slabi apetit djeteta traži i dodatni liječnički pregled, osim redovnog sistematskog te određenije laboratorijske analize, iako dijete ne djeluje bolesno. Pravi nedostatak apetita je relativno rijetka pojava jer hrana je potrebna za održanje životnih funkcija, a briga za održanje života jedna je od najsnažnijih nagonskih karakteristika. U ranoj dječjoj dobi odbijanje hrane predstavlja za roditelje znatan problem jer dijete ne zna riječima izreći svoje negodovanje pa to iskazuje odbijanjem obroka, savjetuje pedijatrica dr. Ružica Duplančić-Šimunjak.
Najčešći razlozi zašto dijete krajem prve godine te u drugoj godini odbija jesti:
• Ne sviđa mu se okus ili izgled hrane koja mu je ponuđena.
• Dijete se sili da pojede obrok ili ga se požuruje.
• Hrana je prevruća ili dijete ima negativno iskustvo jer mu je jednom bila ponuđena pretopla hrana i to je zapamtilo.
• Želi prije piti nego jesti.
• Nije gladno, možda je umorno.
• Osjeća tjelesnu nelagodu – nicanje zubi, smetaju ga pelene.
• Ne sviđa mu se tanjurić ili zdjelica iz koje mu se hrana nudi.
• Želi jesti samo, ali mu se to ne dozvoljava zbog nereda koji će izazvati.
• Draže mu je piti juhu iz šalice nego jesti žlicom.
