Sreća je osnovna, primarna emocija koja se javlja vrlo rano u životu i često je rezultat pojedinih događaja. I ono po čemu su svi ljudi slični upravo je potraga za srećom i izbjegavanje patnje. Međutim, sreća je odraz trenutka, nepredvidljiva je i nestalna i teško ju je zadržati; u jednom trenutku osoba može biti preplavljena srećom, a u drugom može sreću izgubiti. Taj stalni ples između sreće i patnje neizbježno je ljudsko iskustvo koje se zove život – odgovara doc. dr. sc. Lovorka Brajković s Odsjeka za psihologiju Fakulteta Hrvatskih studija na pitanje čitateljice Glasa Koncila koja je iznijela problem poimanja sreće. Čitateljica je iskreno priznala da joj ni jedna godina nije donijela željenu sreću jer je u minusu na računu, nema neke posebne odnose s prijateljima te joj ni život u zdravstvenom smislu nije onakav kakav očekuje.
Tragatelji za velikim uspjehom
Sreća je vrlo osobna jer neki predmet ili događaj za jednu osobu može biti izvor sreće, a druga osoba ne će ga ni zamijetiti, nevažan joj je ili joj pak može nanijeti osjećaj nezadovoljstva. Neki pojedinci očekuju i zamjećuju samo velike stvari, očekujući velik intenzitet sreće i ushita, zanemarujući sve male stvari, koje itekako mogu biti izvor ugodnih osjećaja. I često čekajući te velike događaje i velike ushite, provode život u iščekivanju i nezadovoljstvu.
Svakodnevni život čine male stvari koje su nerijetko ugodne i upravo obraćanjem pozornosti na njih osoba itekako može pronaći svoj mir i ispunjenost te osjetiti i iskusiti sreću. Samo jedan pogled poznanika, pa čak i neznanca koji je bio pun razumijevanja i topline, samo jedna ljubazna riječ i iskren osmijeh ili pak spoznaja da je pokraj nas voljena osoba, istinski je izvor sreće. Pomoć osobi u nevolji viši je oblik sreće, i to onaj koji omogućava osobi da nadraste samu sebe, djelujući za dobro drugoga, a ne samo za sebe. I koliko god sreća bila nepredvidljiva, upravo se vlastitim djelima može vrlo često izazvati.
Sindrom ružičastih naočala
Hoće li tko biti sretan ili ne, ne ovisi o izvanjskim činiteljima, nego o interpretaciji tih činitelja i događaja. Dakle, sve ovisi o osobnoj interpretaciji.
Sreća je specifična i po tome što osobu preplavi ugodnim osjećajem, ugodnim mislima i uvjerenjima, što ponekad može zamagliti realnost situacije i dovesti do pretjerana optimizma. U trenutcima sreće svaka osoba nosi ružičaste naočale kroz koje promatra svijet, druge ljude, pa i sebe. Nažalost, osjećaj koji nosi sreća kratkoga je vijeka trajanja, vrlo brzo skine ružičaste naočale, što čovjeka vraća u stvarnost, ostavljajući ga u potrebi da ponovno proživi takvo iskustvo.
Često ljudi odsutnost sreće doživljavaju kao prazninu, postavljajući sebi pitanja o smislu života, osjećajući se tužno i nesretno. Razlog je to što većinom ljudi imaju preveliku želju da uvijek i stalno budu sretni, smatrajući da moraju voditi sretan život i da je sreća nužna da budu zadovoljni. S obzirom na to da je sreća vrlo primamljiva i nadasve ugodna, ljudi traže brze i lake načine da ju dosegnu. No prečice kojima se koriste mogu ponekad biti destruktivne i mogu dovesti do pretjerivanja s hranom, čestom kupnjom stvari koje osobi i nisu potrebne, pretjeranim putovanjima i slično.
Ključ je u zadovoljstvu
Potraga za srećom težak je i zahtjevan put, često i uzaludan jer je kratka daha, vrlo brzo »izgori« i ne zadržava se dugo.
Ljudi bi zapravo trebali težiti zadovoljstvu životom. Ono je zdravije, korisnije, ali se ne stječe i ne izgrađuje lako. Zahtijeva trud, strpljenje, puno padova i uzdizanja i nikako ne može biti rezultat prečaca. Zadovoljstvo nastaje kad osoba dosegne neki svoj cilj, a na putu do cilja puno je zaprjeka, puno teških trenutaka, ali i trenutaka sreće. Zadovoljstvo nije produkt ružičastih naočala, ono je čvrsto ukorijenjeno, a percepcija svijeta, drugih i sebe vrlo realna.
Zadovoljstvo ne uljepšava stvarnost, nego omogućava da ju osoba vidi točno takvom kakva ona jest i u tome pronalazi svoju svrhu i smisao. Zadovoljstvo je racionalan način mišljenja da je osoba učinila nešto kako treba, da je postigla ono što je željela i da je to ono što njezin život, ujedno život njoj dragih, bliskih osoba, čini ljepšim i ugodnijim.
Pronalazak smisla kao životni cilj
Zadovoljstvo u biti ne nosi toliko ushita i preplavljujućih osjećaja; ono je umjerenije, mirnije, ali traje duže. Sreća je bljesak, neposredno iskustvo u trenutku – ugodno, ali prolazno. Zadovoljstvo zasigurno uključuje trenutke sreće, ali sreća sama po sebi ne čini život ispunjenim i zadovoljavajućim.
Iako je sreća primamljiviji osjećaj, zadovoljstvo je najzad zdravije za osobu jer u sebi nosi racionalnost, bez stalnih zahtjeva da osoba uvijek i stalno mora biti zadovoljna.
Pronalazak smisla u životu pruža osjećaj radosti i blagostanja, i mentalnoga i tjelesnoga. Biti zadovoljan znači ostvariti unutarnji mir i spokoj koji ne ovisi o povremenim radosnim događajima u životu; to je znatno trajnije stanje koje obilježava život pojedinca. O tome kakav će tko imati pogled na vlastiti život, kako će tko tražiti izvore koji dovode do osjećaja sreće, kako se tko nosi s izazovima koje život nosi, ovisit će i procjena osobnoga zadovoljstva životom.
Zadovoljstvo i osjećaj unutarnjega blagostanja ovisi ponajprije o tome kako se tko odnosi prema sebi. Koliko osoba sebe poštuje, kako procjenjuje svoje sposobnosti, kako se vrjednuje, raste li kroz životna iskustva, odredit će i osobni pogled na život i svijet koji osobu okružuje. Osobe koje sebe poštuju, moći će poštovati i druge, one koje zaprjeke vide kao mogućnost rasta, doživjet će sreću, one koje ne očekuju divljenje drugih, moći će prepoznati tuđu snagu – i tada će moći spoznati pravi osjećaj sreće i naposljetku zadovoljstvo.
Unutarnji mir i spokoj
Biti dobar prema sebi i osjećaj ljubavi koji osoba razvija prema sebi nije sebičnost jer sebičnost u svojoj biti znači biti sebi na prvom mjestu na štetu drugih. Jedino onaj tko voli sebe, moći će voljeti i druge, a ta će ljubav biti uzvraćena od osobi važnih pojedinaca. Jer okolina vrlo brzo prepoznaje pozitivne osobe, velikodušne osobe koje znaju kako biti sretan, a potom i zadovoljan.
Stanje unutarnjega mira i spokoja omogućava stvaranje zadovoljna i ispunjena života. Uživanje i poštovanje onoga što osoba ima, i to ne isključivo materijalnoga, čini život ispunjenim. Veću vrijednost ima obitelj koja je uvijek tu, koja pruža potporu kad sreća pobjegne, koja daje smisao trenutcima koji se čine beznadnim, nego sve materijalne stvari ovoga svijeta. Materijalno daje taj brzi »udar« sreće koji tako brzo prođe kao i što dođe. Da bi osoba bila zadovoljna, treba biti sretna sa sobom, a potom i s ljudima koji su joj važni. Prihvaćanje sebe, osobito kad tko spozna vlastitu nesavršenost, sposobnost radovanja i uživanja u malim i svakodnevnim stvarima odlika je zadovoljnih ljudi.
Trnovit put do zadovoljstva
Sreća i osobito zadovoljstvo ne dolaze sami od sebe. Za njih se treba potruditi, uložiti određeni napor, odustati od nerealnih očekivanja i otpuštati neugodna sjećanja. Zadovoljna je osoba morala proći trnovit put, suočiti se s brojnim strahovima, odustati od pojedinih bitaka, oprostiti sebi brojne neuspjehe, zaliječiti rane i naučiti živjeti s ožiljcima koje je život nanio. Zadovoljna je osoba naučila prepoznati stvari i događaje na koje može utjecati, naučila je mijenjati ono što se mijenjati može i najvažnije naučila je prihvaćati neizbježno i nepromjenjivo, odnosno ono na što nema utjecaj.
Osvještavanje svega što osoba trenutačno ima u životu važan je korak na putu prema zadovoljstvu. Sve ono što tko uzima zdravo za gotovo, kada se sve podrazumijeva, nije dobar put jer podrazumijevanje često dovede do osjećaja da se nema dovoljno. A osjećaj manjkavosti može potaknuti i osjećaj tuge, koja preplavljuje i narušava osobnu dobrobit.
Materijalna sigurnost nije jamstvo sreće
Zadovoljstvo u životu traži stalnu svjesnost, razmišljanje, promišljanje i aktivno djelovanje. Nema osobe kojoj ide sve glatko i od ruke, kako god se to ponekad činilo sa strane. Svi se ljudi moraju pomučiti da bi ostvarili ono što će ih činiti sretnima i zadovoljnima. Sretan brak i zadovoljstvo brakom ne dolaze po sebi, to se ne podrazumijeva – na zadovoljnu se braku radi, ulaže se mnogo napora i spremnosti da se stvari promijene. Zasigurno je lakše biti sretan i zadovoljan ako osoba ima materijalnu sigurnost, ali ta materijalna sigurnost nikako nije jamstvo sreće i zadovoljstva. Ponekad za sreću i zadovoljstvo treba jako malo, a to malo često zna promaknuti ispod radara.
Zadovoljstvu pridonosi osjećaj slobode i stajalište da se vlastiti život može pokrenuti i okrenuti u pravcu u kojem osoba želi. Zašto trpjeti loše odnose, zašto imati pokraj sebe emocionalne vampire, zašto prešutjeti ako smatramo da nam je nanesena nepravda? Ponekad je tako lakše jer prekidanje loših odnosa i konfrontiranje drugih osoba nosi i neugodne emocije, svojevrsni gubitak – a s tim se nije uvijek lako nositi. No dugoročno takvi odnosi, takve situacije nagrizaju osobno zadovoljstvo, čine osobu nesretnom i narušavaju emocionalnu i psihološku dobrobit.
I sretni mogu biti nezadovoljni
Ljudi su skloni trčati kao sprinteri kako bi dosegnuli sreću, pretjerano se trudeći dosegnuti ideal života koji su najčešće sami sebi nametnuli. Na toj svojoj atletskoj stazi, za koju vjeruju da će im donijeti sreću ako je pretrče u kratkom vremenu, zaboravljaju da sreća nema uvijek željene ishode. Ponekad se spotaknu, a da se na to nisu pripremili, ponekad ne stignu u željenu vremenu, a najčešće zaborave da su ipak došli do svoga cilja. Usmjeravajući pozornost na sve te zaprjeke, zanemare činjenicu da su ostvarili svoj cilj – možda ne onako kako su zamislili, ali su ga ipak ostvarili. To bjesomučno traganje za srećom otežava zadržavanje te sreće.
Što su standardi za osjećaj sreće veći, veće je i razočaranje kad ih osoba ne ispuni, otežavajući uživanje u svemu što je ispod tako visoko postavljene ljestvice očekivanja. Linearnost u životu nije moguća, to su samo nametnuti ideali koje je nemoguće ostvariti. Sreća dolazi i odlazi, ona je obojena subjektivnim bojama, često ovisna o izvanjskim prilikama. Zadovoljstvo je dugotrajnije, ono je stil života, nije ovisno o drugima, nego uključuje mir koji dulje traje. Sretna osoba itekako može biti nezadovoljna; ona je samo sposobna osjetiti trenutak sreće, ali samo trenutak koji vrlo brzo prođe i vrati se u ono svoje staro nezadovoljstvo.
Zadovoljstvo omogućava opuštenost, smirenost i prihvaćanje, prihvaćanje cirkadijanih varijacija i nepredvidljivih preokreta. Jednostavno omogućava uživanje u promjenama. Emocionalna i psihološka dobrobit koja dolazi od bezuvjetnoga prihvaćanja svega što život nosi i djelovanja u opsegu u kojem mogućnosti dopuštaju čini osobu zadovoljnom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
