Pet razloga zašto je Vrhovni sud SAD-a promijenio svoje pravno shvaćanje o pobačaju

vrhovni sud pobačaj
Foto: snimka zaslona, iStock by Getty images, commons.wikimedia.org; fotomontaža: Narod.hr

Vrhovni sud SAD-a u petak je objavio presudu Dobbs protiv Jackson Women’s Health Organization kojom je poništena ranija presuda Roe protiv Wadea iz 1973. godine (koja je legalizirala i normalizirala oduzimanje nedužnoga ljudskoga života pobačajem), te presuda Planirano roditeljstvo („Planned Parenthood“, ime glavnoga lanca abortivnih klinika u SAD-u) v. Casey iz 1992. godine. Učinak te presude jest, da pobačaj više nije legalan u cijelim Sjedinjenim Američkim Državama, nego se legalnost pobačaja sada propisuje zakonima na razini svake pojedine savezne države.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Američki je Vrhovni sud objavio svoju odluku u slučaju Dobbs protiv Jackson Women’s Health Organization (zdravstvene organizacije žena Jacksona) od 24. lipnja 2022. god., u kojoj je presudio da Ustav Sjedinjenih Američkih Država ne jamči takozvano „pravo“ na pobačaj.

Presuda poništava ranije odluke u slučajevima pobačaja Roe protiv Wadea Planned Parenthood of Southeastern Pennsylvania protiv Casey i Planned Parenthood of Southeastern Pennsylvania protiv Casey iz 1992. god., koje su efektivno bile na nekoliko desetljeća ozakoniile „abortus na zahtjev“ u cijelom SAD-u.

Iz sažetka presude Dobbs Vrhovnoga suda SAD-a (str. 4-7) izdvajamo pet razloga zašto je Vrhovni sud SAD-a promijenio svoje pravno shvaćanje o pobačaju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
> Predsjednik Međunarodne organizacije za obitelj Brown: ‘Ovo je veličanstvena pobjeda za sve nas koji smo za život’
> 10 pitanja i odgovora o presudi Vrhovnoga suda SAD-a o pobačaju
> Gradonačelnica Chicaga poziva ‘na oružje’ ako Vrhovni sud ukine ustavnu zaštitu pobačaja

Dopuštanje pobačaja napravilo je kratki spoj demokratskoga procesa

U sudskoj praksi Vrhovnoga suda Sjedinjenih Američkih Država uspostavljeni su kriteriji koje valja uzeti u obzir kod odlučivanja treba li preinačiti (engl. overrule) neku raniju presudu toga suda koja predstavlja tzv. precedent – autoritarno tumačenje suda o sadržaju ustava i drugih zakona, kojega se trebaju pridržavati svi drugi američki sudovi; ti su kriteriji iskazani u presudi Janus protiv državnih, županijskih i općinskih zaposlenika iz 2018. god.

Pet čimbenika o kojima se raspravlja u nastavku snažno su prevagnuli u korist preinake Roea i Caseya (v. str. 47-74 PDF-a).

Narav zablude Vrhovnoga suda

(1) Narav zablude Vrhovnoga suda. Poput zloglasne odluke u predmetu Plessy protiv Fergusona iz 1896. godine – gdje je Vrhovni sud SAD-a bio zauzeo stajalište da rasna segregacija može biti sukladna Ustavu, sve dok su segregirane javne usluge jednake po kvaliteti – Roe je isto tako bio izrazito pogrješan i u protivan Ustavu SAD-a od dana kada je donesen, obrazlaže većina sudaca Vrhovnoga suda SAD-a u obrazloženju odluke. Casey je ponovio greške iz presude Roe, pozivajući obje strane nacionalnoga prijepora o pobačaju da razriješe spor političke prirode, da bi odmah potom svojom presudom sam proglasio pobjednika u toj političkoj debati – onemogućivši one na gubitničkoj strani da od svojih političkih predstavnika da odluku donesu u zakonodavnim tijelima. Time je sud napravio kratki spoj demokratskoga procesa zatvorivši ga za veliki broj Amerikanaca koji se nisu slagali s Roeom (v. str. 51-53 PDF-a).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kvaliteta obrazloženja

(2) Kvaliteta obrazloženja. Bez ikakva utemeljenja u tekstu Ustava SAD-a, ustavnopravnoj povijesti ili presedanima iz sudske prakse, Roe je cijeloj zemlji nametnuo detaljan skup pravila za trudnoću podijeljenu u tromjesečja sličnih onima koje bi se moglo očekivati u kakvom zakonu ili pravilniku. Pri tome je upečatljiv Roeov propust da barem zabilježi golemo suglasje državnih zakona koji su bili na snazi 1868. kada je bio donesen XIV. Amandman Ustava SAD, na kojega se sud u presudi Roe bio pozvao kao osnovu za svoju legalizaciju pobačaja. Ono što je sud u obrazloženju presude Roe iz 1973. godine bio izložio o stanju sudske prakse u pitanju pobačaja naprosto je pogrješno, obrazlaže Vrhovni sud SAD-a u novoj presudi Dobbs iz 2022. god.

> Nakon presude Vrhovnog suda SAD-a o pobačaju: Otkud razlike u brojanju tjedana kod trudnoće?

Dodatno se u presudi Dobbs ukazuje da je 1973. u obrazloženju presude Roe doduše naširoko obrazlaže činjenice o pobačaju – na način kako bi se to očekivalo od odbora zakonodavnoga tijela koje obrazlaže prijedlog zakona – ali ne objašnjava što bi te činjenice trebale razjasniti o sadržaju ustavnih odredbi na koje se presuda Roe poziva. Izlažući o sadržaju ranijih presedana na koje se oslanjao kod donošenja presude Roe, bio je 1973. godine Vrhovni sud SAD-a prepoznao da postoji „ustavno pravo na privatnost“ (engl. „right of personal privacy“). Međutim je u tome pomiješao presedane koje govore o pravu pojedinca da ne otkriva detalje o svojem osobnom životu, s pravom pojedinca da donosi važne odluke o svojem privatnom životu bez miješanja državnih tijela. Nijedan od tih sudskih presedana nije uključivo ono što je sam Roe naznačio kao svojstveno pobačaju – „potencijalni život“.

Kada je Sud u presudi Roe bio sažeo razloge za odredbe koje je odlučio nametnuti čitavoj zemlji, ustvrdio je kako su ta nova pravila „u skladu s“, između ostaloga, „relativnim odnosima između involviranih interesa“ i „zahtjevima dubokih problema današnjice“. To su zapravo vrste razloga koje zakonodavna tijela običavaju uzimati u obzir kada donose propise u kojima valja uspostaviti crte u pitanjima kod kojih postoje sukobljeni interesi. Postavke koje je Roe izradio izgledaju kao zakon; a Sud je u obrazloženju te presude iz 1973. godine bio pružio objašnjenje kakvo se može očekivati od kakvog zakonodavnoga tijela.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
> Preminula sutkinja Vrhovnog suda koja se zalagala za pobačaj i ‘homoseksualni brak’: Trump ima priliku imenovati konzervativnog suca
> Sudac Thomas: Američki Vrhovni sud trebao bi preispitati presude o kontracepciji i ideju ‘istospolnoga braka’

Još očigledniji nedostatak bio je neuspjeh Roea da obrazloži kritičnu razliku koju je odlučio uspostaviti između pobačaja prije i nakon održivosti (sposobnosti da preživi, engl. viability) ploda.

Proizvoljna linija održivosti, koja je u presudi Casey iz 1992. god. nazvana Roeovim središnjim pravilom, nije naišla na veliku podršku među filozofima i etičarima koji su pokušali opravdati pravo na pobačaj. Najočitiji problem s bilo kojim takvim argumentom jest što se održivost mijenjala tijekom vremena i uvelike ovisi o čimbenicima – kao što su napredak medicine i dostupnost kvalitetne medicinske skrbi – koji nemaju nikakve veze sa značajkama samoga ploda (fetusa).

Kada je gotovo 20 godina kasnije u predmetu Casey bio preispitivan presedan Roe, opet je bilo potvrđeno Roeovo središnje shvaćanje, ali se sud nedvosmisleno suzdržao od potvrđivanja većine njegovih obrazloženja. Sud je odustao od bilo kakva oslanjanja na pravo na privatnost i umjesto toga pravo na pobačaj u potpunosti je utemeljio na klauzuli o propisanom postupku iz Četrnaestoga amandmana. Kontrolno mišljenje kritiziralo je i odbacilo Roeove tromjesečne postavke i zamijenilo ih novim i nejasnim testom „neprimjerena tereta“.

Casey je, ukratko, ili odbio potvrditi ili odbacio važne vidove Roeove raščlambe, nije uspio ispraviti očigledne nedostatke u Roeovu obrazloženju, podržao je ono što je nazvao Roeovim središnjim shvaćanjem, sugerirajući da većina možda nije mislila da je to točno, nije pružio nikakvu novu potporu pravu na pobačaj osim Roeova položaja kao presedana i nametnulo je novi test bez čvrsta utemeljenja u ustavnom tekstu, povijesti ili presedanu (v. str. 53-64 PDF-a).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Izvodljivost

(3) Izvodljivost. Odlučivanje o tome treba li presedan preinačiti dijelom ovisi o tome je li pravilo koje nameće izvedivo – to jest može li se razumjeti i primijeniti na dosljedan i predvidljiv način. Caseyev test „neprimjerena tereta“ postigao je slab rezultat na ljestvici izvodljivosti. Caseyeva većina pokušala je dati smisao testu „neprimjerena tereta“ postavljanjem tri pomoćna pravila, ali su ona stvorila vlastite probleme. A poteškoća primjene Caseyevih novih pravila pojavila se upravo u tom slučaju.

Iskustvo prizivnih sudova pruža dodatne dokaze da se Caseyevu „crtu između“ dopuštenih i neustavnih ograničenja „pokazalo nemoguće precizno povući“. Casey je prouzročio dugi popis sukoba u krugovima prizivnih sudova. Kontinuirano pridržavanje Caseyeva neprovedivoga testa „neprimjerenoga tereta“ potkopao bi, a ne unaprijedio „ravnomjeran, predvidljiv i dosljedan razvoj pravnih načela“ (v. str. 64-70 PDF-a).

Učinak na druga pravna područja

(4) Učinak na druga pravna područja. Roe i Casey doveli su do iskrivljavanja mnogih važnih, ali nepovezanih pravnih doktrina, a taj učinak pruža daljnju potporu za preinačavanje tih odluka (v. str. 70-71 PDF-a).

Interesi oslanjanja

(5) Interesi oslanjanja. Preinačavanje Roea i Caseya ne će poremetiti konkretne interese oslanjanja poput onih koji se razvijaju u „predmetima koji uključuju imovinska i ugovorna prava“. U predmetu Casey kontrolno mišljenje priznalo je kako tradicionalni interesi oslanjanja nisu upleteni jer je pobačaj općenito „neplanirano djelovanje“, a „reproduktivno planiranje moglo bi praktički odmah uzeti u obzir svaku iznenadnu obnovu državne vlasti za zabranu pobačaja“.

Umjesto toga, mišljenje je percipiralo više nematerijalni oblik oslanjanja, naime, da su „ljudi organizirali intimne odnose i donosili izbore koji definiraju njihov pogled na sebe i njihovo mjesto u društvu… oslanjajući se na dostupnost pobačaja u slučaju da kontracepcija ne uspije“ i da je „sposobnost žena da ravnopravno sudjeluju u gospodarskom i društvenom životu nacije olakšana njihovom sposobnošću da nadziru svoje reproduktivne živote“.

Strane koje se nadmeću u ovom slučaju iznose ganutljive i sukobljene argumente o učincima prava na pobačaj na živote žena, kao i na položaj ploda. Spekulativni pokušaj Caseyeve višestrukosti da odvagne relativnu važnost interesa fetusa i majke predstavlja odstupanje od „izvorne ustavne tvrdnje“ kako „sudovi ne zamjenjuju svoja društvena i gospodarska uvjerenja za prosudbe zakonodavnih tijela“ (v. str. 71-73 PDF-a).

> Ante Bekavac na Hodu za život u Rijeci: Presuda Vrhovnog suda SAD-a vraćanje je zakonske zaštite svoj nerođenoj djeci!

Ustav ne spominje pravo na pobačaj

Evo još nekoliko pravnih shvaćanja iz presude Dobbs:

1. Roe je bio izrazito pogrješan od početka. Njegovo je obrazloženje bilo iznimno slabo, a odluka je imala štetne posljedice. I daleko od toga da je doveo do nacionalnoga usuglašavanja u pitanju pobačaja, Roe i Casey rasplamsali su raspravu i produbili podjelu. Vrijeme je da se obrati pozornost na Ustav i pitanje pobačaja vrati izabranim predstavnicima naroda. „Dopustivost pobačaja i ograničenja nad tim moraju se rješavati kao i najvažnija pitanja u našoj demokraciji: tako da građani pokušavaju uvjeriti jedni druge, a zatim glasovanjem.“ (str. 14 PDF-a)

2. Ustav ne spominje pravo na pobačaj, pa stoga oni koji tvrde da on štiti takvo pravo moraju pokazati da je to pravo nekako uključno sadržano u ustavnom tekstu. (str. 17 PDF-a)

3. Roe je bio izrazito pogrješan i duboko štetan. Roeova ustavna analiza bila je daleko izvan granica bilo kakva razumna tumačenja različitih ustavnih odredbi na koje je nejasno ukazivao. Roe je bio u sukobu s Ustavom od dana kada je izglasan, Casey je nastavio njegove zablude, a te zablude ne tiču se nekoga zakučastoga zakonskoga kutka od male važnosti za američki narod.

Umjesto toga, ne posjedujući ništa osim „sirove sudske moći“, Sud je uzurpirao ovlast rješavanja pitanja od duboke moralne i društvene važnosti koji Ustav nedvosmisleno ostavlja narodu. Sud je napravio kratki spoj demokratskoga procesa zatvorivši ga za veliki broj Amerikanaca koji se u bilo kojem pogledu nisu slagali s Roeom.

Roe je pokrenuo pitanje koje je zapalilo našu nacionalnu politiku općenito, i od tada svojim dimom zamagljuje izbor sudaca na ovom Sudu“. Zajedno, Roe i Casey predstavljaju zabludu kojoj se ne može dopustiti da se održi. (str. 52)

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.