Ovdje se ne radi o prizivu savjesti – kazala je prof. dr. sc. Ana-Maria Šimundić, ravnateljica KB-a Sveti Duh, govoreći o slučaju trudnice Mirele Čavajde u Dnevniku Nove TV.
> Obiteljsko-prijateljske veze u pozadini medijskog plasiranja slučaja Čavajda
“Rekla bih da se u ovom slučaju radi o nedorečenosti zakona koji stvara pravnu nesigurnost. Mislim da treba na sve ovo gledati iz aspekta liječnika”.
Navodi da bi se liječnik u situaciji u kojoj nije točno definirano kako izazvati prijevremeni porod i usmrćivanje djeteta nakon 22. tjedna, osjećao nesigurno i nezaštićeno ako to nije nigdje eksplicitno definirano.
Prof. dr. sc. Šimundić upozorila je i da zakon ne definira da to uključuje i feticid nakon 22. tjedna trudnoće.
Pojam feticida
Dr. Gordan Zlopaša, pročelnik Zavoda za perinatalnu medicinu KBC-a Zagreb, objasnio je za Dnevnik Nove TV, pojam feticida: “To je dijete koje može preživjeti ako se potakne porod sada. Pretpostavljam da kolege u Sloveniji, želeći biti sigurni da se to dijete neće roditi živo, će ga prije toga, na neki način, usmrtiti.
To bi bio pojam feticida. Feticid bi bio usmrćivanje nerođenog djeteta, prije nego što se rodi. Nešto slično eutanaziji. Sada dolazimo do kompleksnog etičkog pitanja: Smijemo li mi to učiniti ili ne smijemo. Nemam podataka da je u Hrvatskoj itko od liječnika, mojih kolega učinio feticid. To je nešto što je zakonom potpuno neregulirano”.
Tko je pokrenuo priču?
Paradžiković je na svom Instagram profilu podijelila fotografiju prijateljice iz tekst:
“Ovo je moja prijateljica. U šestom mjesecu trudnoće. 25 tjedana sreće, uzbuđenja i iščekivanja prekinuo je uobičajeni utorak, redovan pregled kod ginekologa.
Mirelina beba ima tumor. Jako velik tumor. U otpusnom pismu piše maligan. Posljednja 4 tjedna toliko uznapredovao da su bebine šanse da preživi…nikakve. Ako kojim slučajem preživi bit će s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama. Tumor je u glavi, pritišće mu mali mozak…
Takvu ranjenu i slomljenu s prognozom koju niti jedna majka ne može ni čuti niti prihvatiti poslali su doma da čeka da beba u njoj umre! Druga opcija koju joj je liječnica šapnula ispod glasa je: neka ide u Sloveniju da joj tamo pomognu. Poput neke kriminalke. Da moli u drugoj državi da joj liječnici pomognu jer u njezinoj domovini ne mogu! Ne žele?
U Hrvatskoj je na snazi zakon iz 1978. Nejasan, nedorečen. Pitanje kojim se nitko neće baviti. Jedno od onih zbog kojih se gube glasovi, nestaje podrška.
Ali, pitam se taj netko koji odlučuje o tuđem životu, je li kada pogledao u oči trudnicu koja treba čekati mjesecima da joj dijete premine u trbuhu?!
Koja od nas je sljedeća? Molim vas pomozite! Sherajte. Nemojte da ostane sama”, napisala je Paradžiković.
Dr. Markić: Zašto nemamo isti odnos prema ovom nerođenom djetetu i onom koje je iste dobi, ali rođeno?
Dr. Željka Markić, izvršna direktorica U ime obitelji osvrnula se na objavu Paražiković.
Dr. Markić na Facebooku je podijelila dvije fotografije, jedna prikazuje nerođeno dijete staro šest mjeseci u utrobi majke, druga nedonošče iste dobi rođeno u šestom mjesecu trudnoće.
“Ovo su fotografije nerođenog djeteta 6 mjeseci nakon začeća. I nedonoščeta iste dobi, rođenog sa 6 mjeseci. Danas je to djevojčica koja je na radost svojih roditelja. Razlika između to dvoje djece je da prvo još skriva mamina utroba, a drugo se može zagrliti, poljubiti, pogladiti.
Da se ovom drugom, rođenom, dijagnosticira tumor, svi bi se borili svim silama da mu spase život. Liječnici koji bi ustrajali u poštovanju njegovog života i brizi bili bi junaci. Svi bi se trudili da ga se zadrži na životu, uz nas, koliko god je duže moguće. Zašto nemamo isti odnos prema ovom nerođenom djetetu, iste dobi, možda s istom bolešću?
Zašto se diskriminira djecu iste dobi samo na temelju toga nalaze li se trenutačno u majčinoj utrobi ili u inkubatoru?”, pita se dr. Markić.
