U Zagrebu je u subotu održan sedmi po redu Hod za život.
U završnom programu na Zrinjevcu okupljenima se obratila i Slovenka Urša Cankar Soares, Montessori pedagoginja, majka 3 djece i bivša zagovornica pobačaja.
> Andreja Duvančić: Trebamo zakon koji će štititi život bebe Grge i pružiti svu pomoć majci Mireli
Njezin govor u nastavku prenosimo u cijelosti.
“Prije sam bila zagovornica pobačaja, danas ponosno branim život”
“Lijep pozdrav svima.
Zovem se Urša Cankar Soares, majka sam troje djece, Montessori pedagoginja, i bivša zagovornica pobačaja.
Moje mišljenje je nekad bilo da je pobačaj dopušten u nekim hitnim slučajevima.
Kao studentica, dva puta sam imala priliku savjetovati prijateljici da ne pobaci svoje dijete, ali zbog neznanja nažalost nisam bila uspješna.
Kasnije kad sam shvatila tko je zapravo nerođeno dijete i što mu pobačaj zapravo čini, danas sam ponosna zagovornica života od začeća do prirodne smrti.
“Nisam ponosna što bi se u Sloveniji trebao oduzeti život hrvatskoj bebi”
Primjer moje prijateljice naučio me da trauma pobačaja ne nestaje s vremenom, već se samo pretvara u druge oblike patnje.
Drago mi je što sam danas ovdje s vama sa svojim prijateljima i kolegama iz Slovenije i da se naše zastave vijore među vašima.
U tome vidim znak mira i suživota između dviju država koje žive već dugi niz godina.
Kao susjedi, uvijek smo pronalazili ljudska i konstruktivna rješenja za jedne i druge probleme.
Ali nemojmo se pretvarati da je slučaj majke Mirele, koja želi pobaciti u Sloveniji, čin suosjećanja između dviju zemalja.
Nije suosjećanje oduzeti život hrvatskom djetetu u našim slovenskim bolnicama pod izgovorom etike.
NE, nisam ponosna na to; ne ja, ne svi mi koji ovdje stojimo danas, ni brojni drugi Slovenci.
“Zagovaramo nultu toleranciju prema nasilju nad nerođenom djecom”
Bila bih ponosna kada bi slovenski stručnjaci svojim medicinskim znanjem mogli prihvaćati stranu djecu na liječenje, a ne da oni dolaze k nama umrijeti. Ovo nije suosjećanje, ovo nije pomoć.
Ne želim da Slovenija postane poznata kao zemlja abortivnog turizma. Mi danas ovdje zagovaramo nultu toleranciju prema nasilju nad nerođenom djecom.
Ovdje bih se obratila stručnim komisijama u Sloveniji. Kako je moguće da abortus u kasnoj trudnoći s jedne strane granice nije etički prihvatljiv, a s druge strane jest?
U Sloveniji ubijen dječak u majčinoj utrobi u 36. tjednu trudnoće jer je imao Downov sindrom
U Sloveniji se s pravom možemo pitati o profesionalnosti i etičnosti takozvane etičke komisije, jer je nedavno u Sloveniji bio slučaj kada je dječak morao umrijeti nasilnom smrću u 36. tjednu trudnoće jer mu je dijagnosticiran Downov sindrom. I to nažalost nije jedini slučaj.
Da je u Sloveniji velik problem i upitnost stručnih povjerenstava na nižem stupnju, govori i citat ginekologinje Marije Rebolj Stare iz Kliničkog Bolničkog Centra (KBC) Maribor, koji smo pronašli na njihovoj web stranici.
Pojasnila je da ako se žena nakon desetog tjedna trudnoće odluči na pobačaj na zahtjev, ona samo mora podnijeti zahtjev za pobačaj Komisiji prvog (I.) stupnja u
KBC Maribor kaže, citiram, “Obično se odobrava do šestnestog (16.) tjedna trudnoće. Ako se odbije, zbog visine trudnoće ili nekog drugog razloga, trudnica može ponovno podnijeti zahtjev za pobačaj; ali sada Komisiji drugog (II.) stupnja, koji je na Ginekološkoj klinici KBC Ljubljana. Na vrhuncu trudnoće, kada je nerođeno dijete već pred kraj, prekid trudnoće se ne odobrava.”
Pozvala sudionike na “Pohod za življenje” u Ljubljani
Vidite, imamo zakone koji bi trebali zaštititi djecu od tragedije pobačaja, ali čini se da ih je vrlo jednostavno zaobići.
TO NIJE U REDU i okupljat ćemo se na Hodu za život dok se srca ljudi ne promijene.
Ovom prilikom vas pozivam da se pridružite nama Slovencima na Pohodu za življenje u Ljubljani 1. listopada, da podignemo razinu poštivanja svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Dobrodošli.
Hvala vam.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
