Akt o digitalnim uslugama (Digital Services Act – DSA) jedan je od najkontroverznijih zakona koje je Europska unija donijela posljednjih godina. Iako se javnosti predstavlja kao instrument zaštite korisnika, djece i demokracije u digitalnom prostoru, DSA u praksi otvara vrata institucionaliziranoj cenzuri, političkom nadzoru govora i sužavanju prostora slobodne javne rasprave. Posebno zabrinjava činjenica da se taj zakon u Hrvatskoj provodi kroz regulatorni aparat koji je već godinama povezan s projektima nadzora medijskog sadržaja i ideološkog usmjeravanja javnog diskursa, pri čemu ključnu ulogu ima HAKOM – tijelo na čijem je čelu Tonko Obuljen, brat ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek.
U serijalu o Aktu o digitalnim uslugama analizirat ćemo političku pozadinu donošenja DSA-a, njegove pravne i ideološke implikacije, ulogu europskih i hrvatskih institucija, kao i konkretne posljedice koje taj zakon već sada ima, ili bi mogao imati, na slobodu javnog govora u Hrvatskoj i Europskoj uniji.
Što je DSA i kako je donesen?
Akt o digitalnim uslugama (DSA) u potpunosti je stupio na snagu 17. veljače 2024. godine, a izglasan je u Europskom parlamentu u prošlom sazivu s čak 539 glasova ”za” i svega 54 ”protiv”. Takav omjer glasova pokazuje snažan konsenzus glavnih političkih klubova – pučana, socijalista, liberala i zelenih oko potrebe snažne regulacije digitalnog prostora. No upravo ta gotovo jednoglasna potpora izaziva sumnju da zakon nikada nije ozbiljno preispitan u smislu dugoročnih posljedica po slobodu izražavanja. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen pozdravila je DSA kao ”donošenje naših europskih vrijednosti u digitalni svijet”.
Javna rasprava bila je minimalna, a nacionalni parlamenti uglavnom su zakon implementirali tehnički, bez temeljite političke debate. DSA se tako nametnuo kao regulatorni okvir koji je ”došao odozgo”, bez stvarnog demokratskog legitimiteta u očima građana.
>Što je Europski zakon o digitalnim uslugama koji ima Muska na piku?
Glavni problemi i kontroverze DSA-a
Najveći prijepor oko DSA-a nije borba protiv jasno nezakonitog sadržaja, poput terorizma ili seksualnog zlostavljanja djece, nego uvođenje nejasnih i rastezljivih kategorija poput ”dezinformacija” i osobito ”legalnog, ali štetnog sadržaja”.
Upravo ta formulacija omogućuje da se sadržaj koji nije protuzakonit, primjerice politički stav, vrijednosno mišljenje ili kritika dominantnih politika, ukloni, potisne ili sankcionira ako ga regulator ili platforma ocijene štetnim za društvo, demokraciju ili određene skupine. Prvo pitanje koje nam se nameće: Što je to štetan sadržaj ili što je to dezinformacija? Na ta i slična pitanja odgovorit ćemo u nastavcima ovog dossiera.
Na ranijim primjerima digitalne cenzure poput kritike platforme X zbog podrške Elona Muska njemačkoj stranci AfD ili cenzure znanstvenih činjenica vezanih za pandemiju Covida 19 koje je provodila Meta na zahtjev političkih elita, sasvim je jasno o kakvom ”štetnom” sadržaju je riječ. Ili pak primjer predsjedničkih izbora u Rumunjskoj gdje je u digitalnom prostoru, prema navodima Bruxellesa, dominirala podrška konzervativnom kandidatu oštrih stavova prema Bruxellesu i NATO-u. Podrška Georgescuu na društvenim mrežama protumačena je kao opasan rusko-kineski utjecaj, a kandidat je na koncu eliminiran iz predsjedničke utrke.
>Zuckerberg priznao cenzuru: Prisjetite se što je radilo naše ministarstvo istine Faktograf
DSA predviđa i visoke kazne, do šest posto godišnjeg svjetskog prihoda velikim platformama poput Google-a, Mete, X-a, Tik Toka i drugih, što stvara snažan pritisak na preventivnu autocenzuru.
Takav sustav ne štiti slobodu govora, nego je uvjetuje politički prihvatljivim narativima. Na ovo upozoravaju brojni intelektualci, svjetski i europski političari te mediji, posebice oni s desnog spektra, koji prema ovom aktu postaju meta broj jedan, a čije stavove ćemo predstaviti u sklopu ovog istraživačkog rada.
>Most upozorava: Europski i domaći fact-checkeri ugrožavaju slobodu govora
Podijeljenost hrvatskih eurozastupnika oko DSA
Jedno od pitanja koje se nameće jest kako DSA vide hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu? Dosadašnje izjave pokazuju znatnu razliku u pristupima. Dok dio zastupnika bezrezervno prihvaća službeni narativ Europske komisije o ”zaštiti demokracije i borbi protiv dezinformacija”, drugi upozoravaju na opasnost političke cenzure i gušenja pluralizma. Međutim, u trenutku izglasavanja zakona izostala je snažna i javno vidljiva rasprava o njegovim posljedicama za Hrvatsku.
Izjave i iskustva hrvatskih eurozastupnika prikazat ćemo kako bismo ilustrirali stvarne učinke DSA-a u praksi.
Naš najsnažniji kritičar DSA je Stjepo Bartulica (ECR). On je u Europskom parlamentu održao više okruglih stolova na temu cenzure i slobode govora. Bartulica ističe kako sloboda govora nije privilegij, nego temelj slobodnog i demokratskog društva. Hrvatska i druge zemlje Srednje i Istočne Europe imaju povijesno iskustvo s cenzurom i totalitarnim sustavima. Stoga su upravo te zemlje svjesne koliko je važno govoriti otvoreno i bez straha.
>Europska komisija razmatra kazniti Muska zbog podrške AfD-u na X-u
Govor mržnje, ideologija i pitanje arbitra istine
DSA posebno naglašava borbu protiv govora mržnje, ali pritom ne nudi jedinstvenu i jasnu definiciju na razini Europske unije što je to govor mržnje. Procjena što jest, a što nije govor mržnje prepušta se nacionalnim tijelima, regulatorima i u praksi, provjeravateljima činjenica i platformama. U tom kontekstu otvara se ključno pitanje: Može li se, prema novim medijskim smjernicama EU-a, katolički nauk o čovjeku, spolnosti, braku i obitelji proglasiti govorom mržnje ili ”štetnim sadržajem”, osobito u kontekstu LGBT ideologije koja spada među političke prioritete i ”temeljne vrijednosti” Europske unije?
>EU: Glavni politički prioriteti za 2026. su LGBT prava i dekarbonizacija planeta
Dosadašnja praksa u medijima i na društvenim mrežama pokazuje da su tradicionalni i konzervativni stavovi sve češće označavani kao problematični, dok se granice dopuštenog govora pomiču u skladu s ideološkim smjernicama Bruxellesa. Na ovaj trag navodi nas i nova europska LGBTIQ strategija koja najavljuje obračunavanje s onima koji šire narativ da je brak zajednica između muškarca i žene, da postoje dva spola te koji ističu štetnost tranzicije i kirurških zahvata ”promjene spola”.
Europska unija u narednom periodu od svih članica zahtjeva prihvaćanje i normalizaciju LGBT ideologije kroz sve razine javnog života. Ovdje spada i medijski te digitalni prostor. Jasno je da obje strategije vode ka cenzuri tradicionalnog, katoličkog poimanja antropologije i politike.
>Analizirali smo novu europsku LGBTIQ strategiju: ‘Dugine obitelji’, biranje roda, inkluzivni prostori…
Tko u Hrvatskoj provodi DSA?
Hrvatski sabor usvojio je Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2022/2065 u travnju 2025., te je stupio na snagu 18. travnja iste godine. Tim zakonom uspostavljen je institucionalni okvir za provedbu DSA-a, u kojem središnju ulogu ima Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM), imenovana nacionalnim koordinatorom za digitalne usluge.
Uz HAKOM, ovlasti za izdavanje naloga za uklanjanje sadržaja imaju i druga tijela, uključujući MUP, DORH, Agenciju za elektroničke medije, Ministarstvo zdravstva, Carinsku upravu Ministarstva financija te Državni inspektorat. Novost je da ta tijela mogu izdavati naloge i platformama koje nemaju sjedište u Hrvatskoj, čime se nacionalni nadzor izravno veže uz europski sustav cenzure sadržaja.
>Gong pokrenuo cenzuru na društvenim mrežama da zaštiti Možemo
Obuljen, HAKOM i pitanje koncentracije moći
Posebnu pozornost izaziva činjenica da je na čelu HAKOM-a Tonko Obuljen, brat ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek, resora koji je godinama povezan s projektima nadzora medija, financiranja ”provjeravatelja činjenica”, kontroverznih kulturnih sadržaja te oblikovanja prihvatljivog javnog diskursa.
Ta personalna i institucionalna povezanost otvara ozbiljna pitanja o sukobu interesa i koncentraciji moći u području regulacije medija i digitalnog prostora, što je tema na koju ćemo se na poseban način usredotočiti.
DSA u takvom kontekstu ne djeluje kao neutralni tehnički zakon, nego kao dodatni alat u već postojećem sustavu kontrole sadržaja. No sada s punim zakonskim i europskim legitimitetom.
>Veto protiv cenzure: Poljski predsjednik blokirao DSA i izazvao bijes Bruxellesa
Intervjui i izjave kritičara DSA
U nastavcima ovog dossiera bit će objavljeni intervjui i izjave političara, eurozastupnika i javnih aktera poput Stjepe Bartulice, Tomislava Sokola, Luke Goleša Babića, ali i drugih koji upozoravaju na opasnosti DSA-a.
Njihovi stavovi poslužit će kao protuteža službenim narativima Europske komisije i nacionalnih regulatora te kao dokument vremena u kojem se odlučuje hoće li digitalni prostor ostati mjesto slobodne razmjene ideja ili postati strogo nadzirana zona dopuštenog mišljenja. Onako kako je to opisano u Orwelovoj 1984.
>Goleš Babić upozorava: Što zapravo donosi novi paket europskih regulacija digitalnog prostora
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
 jedan je od najkontroverznijih zakona koje je Europska unija donijela posljednjih godina.){kind=link}
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.