Prošle su točno dvije godine otkako je papa Franjo izabran za poglavara Katoličke crkve. 13. ožujka 2013. izabran za papu i od tada svojom skromnošću i neposrednošću osvaja i vjernike i nevjernike diljem svijeta.
Ipak, navedene osobine nisu jedine dominantne karakterne crte pape Franje koje mediji vole stavljati u prvi plan. Otkako je izabran za Petrova nasljednika, Franjo je krenuo u borbu na dva područja: radeći na reformi kurije i na prilagodbi Crkve izazovima moderne obitelji, a po mnogočemu je Franjo bio prvi.
Nakon dugo vremena papom je postao redovnik, a po prvi puta pripadnik Družbe Isusove. Po prvi put to je kardinal iz „novoga svijeta“, iz Argentine, ili kako je sam rekao u uvodnom predstavljanju, „kardinal s kraja svijeta“. Po prvi puta neki papa uzima ime Franjo, a više od 1000 godina nije se dogodilo da je neki papa uzeo sasvim novo ime. Te večeri, izišavši na balkon svečane lođe bazilike sv. Petra i nakon iznenađenja koje je izazvao, posebno zanimljiva i znakovita gesta bila je njegova zamolba vjernicima za blagoslov i spuštanje glave da mu se taj blagoslov udijeli.
Papu Franju često se uspoređuje s njegovim prethodnikom Benediktom XVI. i pri tom se primjećuje kako je Benedikt, jasan i konzistentan papa, koji svojom mišlju i pisanom riječju odgovara na čovjekovu glad za mudrošću, za smislom i, u konačnici, za Bogom, koji suvremenoj civilizaciji toliko nedostaje, a papa Franjo odgovara na čovjekovu glad za solidarnošću, za pogledom, za toplinom i riječima utjehe.
Prisjetimo se kako je izgledalo proglašenje kardinala Jorge Mario Bergoglia novim papom:
Izvor: narod.hr
Photo: Diariocritico de Venezuela, flickr
