Ovaj tekst je polemika s člankom „Poljsku i Hrvatsku ne povezuje samo ista riječ za granicu, nego i brutalnost postupanja prema izbjeglicama i migrantima“, autora Denisa Romca, objavljenog u Večernjem listu 27. studenog, 2021., ističe Goran Andrijanić, hrvatski novinar u Poljskoj, pisao je u nizu hrvatskih i poljskih medija, a trenutno piše za poljski portal Wpolityce.pl i tjednik Sieci.
U trenutku dok ovo pišem, na granici Poljske i Bjelorusije i dalje traje borba poljskih službi protiv vala ilegalne imigracije koju je na Europsku uniju usmjerio režim Aleksandra Lukašenka, uz blagoslov Moskve.
Poljska policija i vojska već nekoliko mjeseci štite granicu u teškim uvjetima. Osim psihološki zahtjevnih zadataka presretanja ilegalnih imigranata i pružanja pomoći onima kojima je potrebna, Poljaci su suočeni i s nasiljem usmjerenim protiv njih. I to često od strane istih tih migranata kojima manipuliraju bjeloruske službe.
U nekoliko navrata migranti su na poljsku graničnu stražu bacali kamenje s bjeloruske strane granice, pri čemu je ozlijeđeno nekoliko desetaka policajaca. Među onima koji se grupiraju s bjeloruske strane uvijek se nalaze i naoružani Lukašenkovi vojnici koji „nadziru“ situaciju i usmjeravaju nasilje. Neka izvješća govore o tome kako su pojedini migranti prošli kroz obuku bjeloruskih službi.
Ono što se predviđa jest moguća eskalacija provokacija i izgledno korištenje bjeloruskog oružja protiv poljskih graničnih službi.
U utorak navečer, mecima iz pneumatičkog oružja uništeno je nekoliko reflektora poljske pogranične straže. To je iščitano kao još jedno upozorenje, najava moguće eskalacije koja može uslijediti.
Istodobno, osim toga pritiska na granici, protiv poljske granične straže vodi se i informativni rat. Vode ga, prije svega, mediji u Bjelorusiji i Rusiji koji redovito izvještavaju o zbivanjima na granici prenošenjem narativa o „bezdušnoj poljskoj policiji“ koja „zlostavlja imigrante i vraća ih natrag u Bjelorusiju“.
Sudjelovanje medija
Riječ je o narativu koji je u funkciji hibridnog rata protiv Poljske i Baltičkih država. On krizu na granici prikazuje isključivo kao humanitarni problem. Pri čemu se, naravno, prešućuje kako je migrantski val posljedica pomno smišljene operacije Lukašenkova režima, koji već mjesecima organizira avionske letove iz država Bliskog istoka. Letove kojima do Bjelorusije dolijeće tisuće ljudi iz država poput Iraka, Sirije i ostalih, kojima je obećan lagan prolazak do Njemačke i koji su za to platili velike iznose.
U spomenutom informativnom ratu osmišljenom na istoku sudjeluje nažalost i dio medija u Poljskoj, ali i ostatku Europe.
Nedavno mu se pridružio i naš Večernji list, komentarom iz pera Denisa Romca.
U spomenutom tekstu, komentator Večernjeg lista, naime, ponavlja nekoliko neistina koje Lukašenkov režim koristi protiv Poljske, ali i Europske unije (dodatni „element“ Romčevog teksta jest što se usput „očešao“ i o hrvatsku graničnu policiju, ali o tome nekom drugom prigodom).
Romac, tako, jasno dokumentiranu činjenicu da iza migranata na istočnoj granici stoji operacija Lukašenka opisuje tek kao „poljsku interperetaciju krize“. Romac, štoviše, piše kako ta „interpretacija“ ima potporu Europske unije i kako je to, za njega, „šokantno“.
Točno je. EU i njezini predstavnici barem su formalno dali potporu Poljskoj u njezinoj borbi protiv hibridnog rata koji je nespornom činjenicom.
To čini da se kolumnist Večernjeg lista našao u onoj istoj neugodnoj situaciji u kojoj je trenutačno i poljska oporba: treba, s jedne strane, napadati poljsku vlast zbog njezine „bezdušnosti“, a istodobno ne previše kontrirati službenom narativu iz dragoga Bruxellesa koji priznaje činjenicu hibridnog rata.
„Rješenje“ te situacije, kako u slučaju poljske oporbe, a tako i Romca i njegovog teksta, jest gubljenje kontakta sa stvarnošću.
Tako Romac inzistira na tome kako su djelovanja poljske policije u prigraničnom području „nezakonita“ i kako je Poljska ozakonila praksu „pushbackova“ koji su u, kako piše, „u suprotnosti s europskim pravom“.
Točno je kako je krajem listopada Varšava usvojila pravilo po kojoj se osobi uhićenoj u ilegalnom prijelazu granice ne omogućuje zahtjev za vizom u Poljskoj. To je učinjeno kako bi se poslala jasna poruka da Poljska nije otvorena za ilegalnu imigraciju.
Istodobno, u situacijama kada poljska granična policija nailazi na osobe koje imaju medicinskih i drugih problema, pružaju im pomoć ili ih prebacuju do obližnjih bolnica. Također, žene i djeca koje nađu (kojih ima, ali ne previše) bivaju prebačeni do centara u kojima su zbrinuti. Također, ako ilegalni migrant može dokazati da bježi od situacije koja je ugroza za njega i njegovu obitelj, dopušteno mu je predati zahtjev za boravak u Poljskoj.
Ono što je važno istaći jest kako su migranti, u vrijeme kada im je to bilo dopušteno, rijetko predavali zahtjeve za boravak u Poljskoj. Njihov cilj bile su zapadne države i radije su odabirali povratak u Bjelorusiju, odakle bi ponovno pokušavali ilegalno prijeći granicu, nego predavanje zahtjev za boravak u Poljskoj (koji je značio da to ne mogu napraviti u Njemačkoj ili nekoj drugoj državi gdje su krenuli).
Upravo prekjučer je ovdje objavljeno kako je iz otvorenog centra za prihvat migranata koji vodi zaklada Dijalog, ali koji plaća poljska država, pobjegla većina njih. Od 286 njih u centru je ostalo samo 28, ostali su pobjegli u smjeru zapada.
Potpuno je jasno da migranti i oni koji ih podržavaju, Poljsku vide samo kao usputnu postaju na putu ilegalne migracije. Vlada u Varšavi to ne želi dopustiti, jer to bi značilo dolazak desetaka, možda stotina tisuća ilegalnih imigranata (koje Njemačka i ostali ne žele primiti), negiranje postojanja državne granice, političku destabilizaciju i pobjedu režima Lukašenka, koji bi to sigurno koristio.
Sve to, naravno, Romce i one koji slično razmišljaju ne zanima. Oni realne opasnosti po sigurnost poljskih građana i svih građana Europske unije zlobno vide kao „poljsku interpretaciju događaja“.
To, međutim, nije ničija interpretacija, nego stvarnost. Kao što je i stvarnost oko 100.000 ruskih vojnika trenutačno grupiranih na granici s Ukrajinom (koje Romac u svom tekstu spominje, ali iz toga ne izvlači nikakve zaključke, kao da je riječ o mirovnoj misiji). Mnogi tu činjenicu i krizu na poljskoj granici vide kao povezani slijed događaja.
Jedno je infantilno inzistirati na „svijetu bez granica“, smatrati kako je ilegalna migracija „ljudsko pravo“ i zastupati slične koncepte.
Sasvim je nešto drugo, međutim, svjesno zanemarivati realne opasnosti po sigurnost europskih građana, a države koje se bore za nju cinično opisivati kao one koje „sustavno gaze temeljne slobode“. Romac takvima opisuje i Poljsku i Hrvatsku, te njihove granične policije. Kao što je, ali upravo beskrajno, cinično, odgovornost za trenutačnu dramu migranata ravnomjerno podijeliti na Bjelorusiju i Poljake. Sramotna teza eksplicitno iznesena u tekstu.
Definitivnu prosudbu o tome kojoj od te dvije kategorije – onoj infantilnosti ili onoj cinizma – tekst komentatora Večernjeg lista više pripada, prepuštam čitateljima.
Ja mogu samo dodati kako u ovome slučaju obje smatram jednako opasnim.
