Dario Čehić: Web cenzura – EU doista može, ako to hoće, dovesti ‘Big Tech’ u red

čehić eu cenzura internet
Foto: GettyImages, Fah, Dario Čehić; Fotomontaža: Narod.hr

Globalna web cenzura koju su proteklih godina uspostavile velike tehnološke kompanije sa sjedištima u Sjedinjenim Američkim Državama je nesumnjivo dostigla povijesnu kulminaciju ovih dana, kada je (još uvijek) američki predsjednik Donald Trump onemogućen da s javnošću komunicira putem Twittera, Facebooka i Instagrama. Kako to često biva, taj vrhunac „web cenzure“ bi mogao naznačiti i kraj neumjerenog utjecaja tih velikih kompanija na politički i javni život – kako možemo naslutiti iz činjenice da je primjerice njemačka kancelarka Angela Merkel ocijenilabaniranje“ Donalda Trumpa „problematičnim“; prema Angeli Merkel, pravo na slobodu govora se „smije ograničavati jedino u skladu sa zakonom i u proceduri koju je propisao zakonodavac, a ne prema odlukama poduzeća koji pružaju usluge društvenih mreža“.

Manje više je općepoznato, da globalne društvene mreže po pravilu imaju sjedište u Sjedinjenim Američkim Državama, te je postao strahoviti problem kada je kineski Tik-Tok stekao takav jedan status; administracija predsjednika Trumpa se tom prigodom zauzela tako odlučno, da federalni ministar financija Steven Mnuchin posve otvoreno poručuje da Tik-Tok mora postati kompanija „sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama, koju kontroliraju američki vlasnici“.

I naravno, Amerikanci su ustrojili „urednički nadzor“ objavljivanja na tim mrežama, kako već odgovara američkoj ideji: naime da je uvijek bolje ostaviti slobodu privatnom sektoru, nego davati kontrolu Državi. Pa nas globalno „uređuju“, primjerice u Hrvatskoj uz pomoć „Faktografa“. Čak i kada su američki republikanci i predsjednik te zemlje Donald Trump nezadovoljni „uredničkom politikom“ privatnih kompanija koje upravljaju mrežama, prijete im tek, da će donijeti zakon koji će omogućiti nezadovoljnicima da te kompanije tuže na sudu.

I onda su mreže malo prevršile mjeru, tj. „blokirale“ profile samog predsjednika SAD-a Donalda Trumpa na Faceboku, Twitteru, Instagramu… zbog navodne podrške „pobuni“ (engl. sedition, to je ozbiljno kazneno djelo za koje se u SAD može dobiti kaznu zatvora od 20 godina) koju su navodno provodili prosvjednici koji su upali u zgradu američkog Kongresa 6. siječnja 2021., a po nekim medijima i veliki broj političara i drugih javnih osoba koje misle kao ti demonstranti.

I sada, pustimo na stranu što Amerikanci misle o cenzuri nad svojim predsjednikom, i zapravo nad cijelim svojim narodom koja se izrazito pojačala zadnjih nekoliko dana zadnjih dana: pogledajmo što o tome misle ljudi od političkog značaja diljem svijeta.

Možda je interesantno vidjeti što govori šef oporbe u Rusiji Alexei Navalni, dakle osoba koja je na svojoj koži mogla iskusiti što u politici znači „bosti se s rogatima“; nedavno trovanje bojnim otrovom „novichok“ je tek jedna epizoda u dugom popisu stvari koje je Navalni pretrpio. On ovih dana komentira da nešto nije opazio da Twitter uklanja javne prijetnje smrću koje on osobno već godinama prima putem te društvene mreže, ali da s iskustvom iz Rusije prepoznaje obrazac kada velike kompanije koriste svoju poziciju da bi postali „najbolji prijatelj“ vlade, koji prema potrebi ušutkavaju politike suparnike dotične vlade. Sada bi to – ali na globalnoj razini – bilo još lakše, kaže Navalni: ako je dopušteno ušutkati Predsjednika SAD-a, kako se ne bi ušutkalo bilo koga drugoga.

Osim Angele Merkel, javili su se ovih dana i neki drugi državni čelnici, kojima smeta kontrola privatnih kompanija iz Kalifornije nad javnim prostorom svojih zemalja. Istupili su politički prijatelji Donalda Trumpa, predsjednik Brazila Jair Bolsonaro, predsjednik Meksika Andrés Manuel López Obrador. Javlja se i australski premijer Michael McCormack, koji komentira da nema zakona (valjda u SAD, gdje Twitter ima sjedište; australski premijer vjerojatno i ne zna baš sve detalje američkih zakona) koji bi Twitteru zabranjivao da onemogući Donalda Trumpa da dijeli objave sa svojih oko 90 milijuna „followera“, ali da svejedno „ne vjeruje u takvu vrsu cenzure“. Dosta sramežljivo, rekli bismo, ali član australskog (saveznog) parlamenta is McCormackove vladajuće koalicije Alex Antic da će ondje pokrenuti inicijativu da se ograniče ovlasti tzv. „Big Tech“ kompanija u cenzuriranju javnog govora (i) u Australiji. „Big Tech komapnije poput Twittera su danas efektivni arbitri tko ima pravo na slobodu govora. To je izuzetno opasno… Naš demokratski proces je utemeljen na našoj sposobnosti da slobodno razmjenjujemo ideje i da budemo izloženi izazovnim i oponirajućim gledištima. Ključno je za integritet tog procesa da Big Tech kompanije ne cenzuriraju jednu stranu u debati“, govori Antic. U sličnom tonu govori Manfred Weber, šef Europske pučke stranke – dakle središnje stranke u Europskom parlamentu: „Ne možemo dopustiti Američkom Big Techu da odlučuje kako mi smijemo ili ne smijemo raspravljati online. Današnji mehanizmi uništavaju postupke traženja kompromisa i građenja konsenzusa koji su ključni u slobodnim i demokratskim društvima. Trebamo stroži zakonodavni pristup.“

Manfred Weber očito govori o regulativi koja bi trebala biti dio paketa kojega je u prosincu 2020. godine najavila Margrethe Vestager, potpredsjednica Europske komisije nadležna za tržišnu utakmicu. Tu se planira sve kompanije koje na međumrežju imaju više od 45 milijuna EU-korisnika podvrgnuti jačem EU-nadzoru; prvenstveno radi onemogućavanja raznih monopolističkih i sličnih poslovnih trikova. Očito se tu mogu ugraditi i mjere koje će efikasno osiguravati slobodu govora. Možda tragom plana vlade Poljske da uspostavi službu koja će u roku od 48 sati rješavati što smije, a što ne smije biti na internetu u pogledu stvari relevantnih za poljsku javnost, uz novčane kazne od 1,8 milijuna eura za one koji ne žele poštovati odluke poljske države. Vidjeti ćemo.

U međuvremenu, uzmimo da države, a još više takva međunarodna asocijacija kakva je Europska unija, doista mogu (ako to hoće…) dovesti „Big Tech“ u red. Sasvim nedavno je Europska unija, tako, dovršila veliki postupak zbog nelojalnih poteza na tržištu protiv samog Googlea: makar je za postupanje po postojećoj EU-regulativi trebalo desetak godina (eto razloga za donošenje modernijih EU-propisa, koju najavljuje M. Vestager), Googleov vlasnik „Alphabet“ je 2020. god. kažnjen s nevjerojatnih 8,2 milijardi eura.

 

* Dario Čehić porečki je odvjetnik. Rođen je 1968. u Puli. Od 2004. do 2007. bio je pravni savjetnik u «Maistra» d.d. Rovinj. Ondje nastavio obavljati složene poslove vezane uz nekretnine i sudske sporove; radio također na nekim izazovnim projektima iz oblasti trgovačkog prava. Bio je glavni izvršitelj za pravni aspekt spajanja Jadran-turist Rovinj d.d. i Anita d.d. Vrsar u Maistra d.d. – danas najveću turističku tvrtku u Hrvatskoj. Od 2016.-2017. bio je savjetnik ministra gospodarstva RH i član Nadzornog odbora “INA industrija nafte” d.d. Objavljeno mu je više stručnih radova u oblasti prava. Široj javnosti postao je poznat kada je podnio prijedlog za ocjenu ustavnosti odluke o uvođenju zdravstvenog odgoja SDP-ovog ministra Jovanovića u osnovne i srednje škole, na temelju kojeg je Ustavni sud uvođenje istog i obustavio.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr