Dvadeset i pet godina nakon summita u Maastrichtu koji je udario temelje euru, Europska unija u petak, uz sve snažniji rast euroskepticizma, suzdržano i trezveno obilježava događaj koji je u to vrijeme predstavljao jedan od glavnih pomaka u europskoj integraciji, piše AFP.
Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, njegov kolega iz Europskog parlamenta Martin Schulz i čelnik Euroskupine Jeroen Dijsselbloem, znan kao Gospodin Euro, okupit će se u Maastrichtu, slikovitom povijesnom gradu na jugu Nizozemske, na konferenciji u čast te 25. godišnjice.
“Nakon Rima, Ugovor iz Maastrichta je najvažniji dokument u povijesti EU-a”, kazao je Juncker, jedini još uvijek politički aktivan sudionik tog summita. U to je vrijeme bio ministar financija Luxembourga.
Šefovi država i vlada 12 europskih zemalja, među kojima francuski predsjednik Francois Mittrrand i njemački kancelar Helmut Kohl, sastali su se 9. prosinca 1991. i dogovorili se da Europsku zajednicu pretvore u Uniju.
Ugovor iz Maastrichta, potpisan dva mjeseca kasnije – 7. veljače 1992. – bio je iznimno brzo ratificiran na referendumu u Francuskoj. U Danskoj je prvo odbačen, ali ga je Kopenhagen prihvatio nakon što je danska vlada s ostalim partnerima iz EU-a dogovorila izuzeća iz četiri područja – Ekonomske i monetarne unije, Zajedničke sigurnosne i obrambene politike, Pravosuđa i unutarnjih poslova te državljanstva Europske unije. Na novom referendumu 1993. danski su građani prihvatili Ugovor iz Maastrichta s navedenim izuzećima. Ona je jedina uz Veliku Britaniju koja ima trajno izuzeće od obveze uvođenja eura.
Ugovor iz Maastrichta je stupio na snagu 1. studenoga 1993. Na summitu su čelnici 12 zemalja zacrtali radikalno nove ambicije, otišavši puno dalje od početnog projekta Europske ekonomske zajednice iz 1957. koja je nastala kao “zajedničko tržište” u cilju učvršćivanja poslijeratne pomirbe između Francuske i Njemačke. U tom će nizozemskom gradu nedaleko od Belgije i Njemačke utemeljiti Uniju sa zajedničkom valutom, imigracijskom politikom, policijom i zajedničkom obranom.
No, morali su po prvi puta priznati da nemaju svi istu predodžbu o zajedničkoj budućnosti, počevši s Velikom Britanijom koja se također izborila za “poseban status” i 25 godina poslije sprema se napustiti europski blok.
“Ugovor sigurno nije savršen. Bio je to konsenzus 12 zemalja članica, najmanji zajednički nazivnik na temelju kojeg se mogu slagati”, podsjeća Julian Rappold, stručnjak u njemačkom istraživačkom institutu DGAP.
U razgovoru s nizozemskim domaćinima na današnjoj konferenciji Juncker je priznao da će “uvijek žaliti što su propustili pojačati napore u cilju jedne stvarne koordinacije gospodarske, proračunske i fiskalne politike”.
To je za tog Luksemburžanina, koji danas proslavlja 62. rođendan, glavni propust Ugovora.
“Ako imate zajedničku valutu, vaša je sudbina povezana i posljedično tome morate koordinirati, ili u najmanju ruku harmonizirati razne dimenzije vaše nacionalne politike. To tada nismo učinili i nastavljamo patiti od te slabosti”, kazao je Juncker.
Izbijanje bankarske krize 2007.-2008., koja se 2010. pretvorila u dužničku krizu i krizu eura prije nego se obrušila na ostatak gospodarstva, iznijela je na vidjelo nedostatke monetarne unije, manje od deset godina nakon puštanja u opticaj euro novčanica.
Kako bi začepila pukotine u sustavu, EU je pokrenula bankarsku uniju i ojačala proračunsku disciplinu – već uspostavljenu s famoznim i nepopularnim “kriterijima iz Maastrichta” – na području javnog deficita i duga.
“Pitanje više nije treba li proširiti euro zonu, već kako to učiniti”, istaknuo je Rappold.
Nijemci prije svega žele ojačati kontrolu nacionalnih proračuna, dok Francuzi žele više integracije i zagovaraju povratak potrošnji. No, s ključnim izborima u te dvije zemlje u 2017., Berlin i Pariz će možda te mjere morati odgoditi za kasnije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
