Lik i djelo Marine Le Pen: Je li zaštitno lice stranke u međuvremenu i oličenje Francuske?

Marine Le Pen ponovno je izabrana u francuski parlament, u svojoj izbornoj jedinici pobijedila je već u prvom krugu. Njezina stranka Nacionalno okupljanje (RN) na pragu je apsolutne većine.

Nije izvjesno da će RN u nedjelju nakon drugog kruga francuskih parlamentarnih izbora izići kao apsolutni pobjednik. No, stranka već sada može slaviti veliku pobjedu, jer je u prvom krugu dobila 33 posto glasova i nametnula se kao vodeća u državi, s rastućim izgledima.

Sada je također već jasno da u Francuskoj ništa nije kao što je bilo. Predsjednik Emmanuel Macron gubi podlogu u parlamentu, što je u francuskom političkom sustavu velika prepreka učinkovitosti države.

Marine Le Pen pripada krugu političara kojima se straši Europljane

Macron nije izgubio vlast u korist neke od etabliranih političkih snaga, u tom slučaju postojala bi mogućnost dogovora. Moć je preuzela snaga koja se upravo etablira kao ključna u Francuskoj. A tu dogovora nema.

>Francuska nakon velike pobjede Le Pen: Macron protiv volje građana; zaziva građanski rat

Marine Le Pen dugo je služila kao strašilo europske politike, čak i kao sablast od koje se ledi krv u žilama. Stavljali su ju gotovo u istu ravan s Hitlerom, tvrdeći da bi njezinim dolaskom na vlast nestala sloboda, mir i sigurnost.

Čak i neki hrvatski mediji njome plaše građane i to u trenutku kad se Europa pokušava naviknuti na Le Pen i sramežljivo ističe neke njezine prednosti. U stilu najjeftinijih kampanja blaćenja, zovu ju “đavoljom kćeri”, a usput opisuju navodnu monstruoznost njezinih kućnih ljubimaca sugerirajući da je i ona takva.

Marine Le Pen je pravnica, a poznata je postala kao članica stranke Nacionalna fronta koju je osnovao i dugo godina vodio njezin otac Jean-Marie Le Pen.

Od stranke s ruba političkog spektra do vodeće političke snage

Nacionalna fronta je bila sedamdesetih i osamdesetih godina jedna od onih tipičnih stranaka s desnog ruba stranačkog spektra, koje su upozoravale na slabosti zapadnih demokracija služeći se pritom uglavnom isluženim političkim alatima.

Le Pen je svojim stajalištima potvrđivao stereotipe o krajnjoj desnici, okupljajući one koji su se sami hranili stereotipima, ne mareći odveć za demokratske vrijednosti.

Danas, pedesetak godina kasnije, vidljivo je da su to bili prvi, iako nespretni, pokušaji formuliranja otpora destrukciji europskih društava. Pod krinkom slobode i demokracije, europske političke elite sustavno su potkopavale slobodu i demokraciju, ne mareći za potrebe i volju građana.

>Govor Marine Le Pen: ‘Demokracija je odlučila, čuvajte se onih koji šire neopravdane strahove’

Marine Le Pen očito je na vrijeme shvatila što je potrebno kako bi s ruba ušla u samo središte politike i ondje preuzela poluge političke moći.

Le Pen je mijenjala stranku reagirajući na promjene u Francuskoj

Nametnula se u stranci svoga oca, na kraju ju je preuzela i preokrenula naglavce.
Godinama je vodila pravnu službu FN-a i naposljetku se izborila za mjesto predsjednice. Nakon toga je preoblikovala stranku, dala joj suvremeni profil, nove prioritete odbacivši stare a svoga oca, koji je i dalje ustajao na nekim političkim krajnostima, izbacila iz stranke. Čak je i preimenovala stranku, Nacionalna fronta postala je Nacionalno okupljanje.

Francuska se od Drugog svjetskog rata mijenjala iznutra i to temeljito. Čitave gradske četvrti, ponegdje i cijeli gradovi, poput primjerice Marseillea, više ne izgledaju francuski, nemaju onaj tipični duh francuskog kulturnog podneblja. Ondje sad dominiraju bivši kolonijalni podanici i novije pridošlice, koji svojim običajima i navikama mijenjaju lice Francuske.

Političke elite prave se da to ne vide, kao i svagdje na Zapadu. Svojim vlastitim parolama o demokraciji, slobodi i srodnim vrijednostima lakiraju svoju vlastitu nezainteresiranost za sudbinu vlastitih društava.

Stranka koja sve više privlači mlade

Istodobno, nove političke snage, poput Nacionalnog okupljanja ne libe se nazvati probleme pravim imenom i krenuti u potragu za rješenjima.

Marine Le Pen ima već iskustva kao zastupnica u Europskom parlamentu i u francuskoj Nacionalnoj skupštini, a već se tri puta natjecala na francuskim predsjedničkim izborima. Na svakim od njih njezin je udio glasova rastao.

>Analiza: Je li Jordan Bardella (28) budući francuski predsjednik?

Odrekla se mjesta predsjednice stranke, na njezino mjesto došao je mladi, 29-godišnji Jordan Bardella. U vrijeme kad se alternativni, subverzivni i politički destruktivni pokreti diljem Zapada pune mladima, u Francuskoj Nacionalno okupljanje sve više privlači mladež. Stranka pokazuje da je u stanju razumjeti potrebe i bojazni mladih ljudi.

Marine Le Pen i dalje je oličenje i pokretačka snaga te stranke. Već je prije nekoliko godina počela slagati svoju vladu, kad su samo rijetki vidjeli da se u Nacionalnom okupljanju javlja taj potencijal.

Marine Le Pen obnavlja doktrinu de Gaullea

Ako Nacionalno okupljanje doista sastavi vladu, ne bi trebalo biti iznenađenje ako se u njoj nađu neki važni predstavnici francuskog javnog života.

Marine Le Pen u skladu s nazivom svoje stranke nastoji okupiti Francuze, s postojećim građanskim potencijalom izgraditi suvremeni, učinkovit politički sustav, utemeljen na stvarnim okolnostima i u skladu s tradicionalnim francuskim interesima.

Ukoliko ona preuzme vlast, Francuska neće napustiti Europsku uniju, ali će se zauzimati da ona stvarno bude “Europa domovinâ”, u skladu sa svojedobnim geslom Charlesa de Gaullea (l’Europe des patries).

Le Pen je postala moderna predstavnica degolizma, političke doktrine koja se temelji na građanskoj francuskoj s naglašenim nacionalnim samopouzdanjem.

Vanjskopolitički prioriteti

U tom pogledu, uz napore snaženja identiteta i stabilnosti francuskog društva, njezini vanjskopolitički prioriteti uzimaju u obzir realnosti u Europi i svijetu.

U početku je zagovarala za izlazak Francuske iz Europske unije, u međuvremenu je napustila tu ideju, ali se snažno zalaže da EU ne bude superdržava čemu sada naginje, nego zajednica suverenih država.

>Orban i Le Pen odbacuju europsku superdržavu: ‘Doživljavamo modernizirani oblik Brežnjevljeve doktrine’

Predlagala je da Francuska napusti NATO. To nije nikakva novost, Francuska je od početka tražila poseban status u NATO-u. Charles de Gaulle je 1966. čak povukao Francusku iz vojne strukture NATO-a i tek od 2009. Francuska je ponovno punopravna članica.

Francuska, Njemačka, Rusija…

Možda se na tome primjeru najbolje vidi francusko ustrajanje na posebnom statusu unutar međunarodne zajednice. Francuska, koja je bila jedna od vodećih kolonijalnih sila, želi i dalje imati jednu od vodećih uloga u međunarodnoj zajednici. I ne želi da ju na tom putu ometaju ikakve međunarodne strukture.

Francuska i Njemačka bile su desetljećima glavni motor Europske unije, što je za Francusku uz sve prednosti bila i svojevrsna prepreka, smetnja potpunoj samostalnosti.

Suradnja tih dviju zemalja od Drugog svjetskog rata bila je jamac mira u Europi. Na neki način, francusko-njemačka suradnja predstavljala se kao politička dogma, svetinja u koju se ne smije dirati jer bi bez nje Europa ponovno potonula u neprijateljstva i sukobe.
Sada je ta suradnja stavljena na probu, Le Pen u Njemačkoj zasad nema odgovarajuće sugovornike.

No, Marine Le Pen očito pokušava sagledati stvari unaprijed, u skladu sa svojom doktrinom očekuje povoljan razvoj događaja u svijetu. Ne želi napustiti NATO, ali predlaže da NATO ostvari suradnju s Rusijom. Nije tajna da Marine Le Pen ima poštovanje prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

Kako će se stvari dalje razvijati, jasnije će se vidjeti nakon drugog kruga parlamentarnih izbora u Francuskoj. Zasad je sigurno, Marine Le Pen nije samo oličenje svoje stranke, ona sve više preuzima ulogu oličenja Francuske. Ako tako nastavi, mogla bi jednog dana biti i oličenje Europe.