Hrvatska je danas formalno ušla u eurozonu i tako postala 20. članica Europske unije sa zajedničkom valutom – eurom. Kuna odlazi u prošlost, no nije moralo biti tako. Naime, neke zemlje koje su prije Hrvatske ušle u EU i dalje koriste svoje nacionalne valute. To su: Bugarska, Češka, Danska, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska. Doznajemo stoga zašto ove države nisu uvele euro kao svoju valutu.
Naime, u tekstu koji je objavljen u publikaciji Hrvatske narodne banke u lipnju 2021. pod nazivom ‘Dvadeseta godišnjica eura: zašto se neke zemlje još ne žele pridružiti? Gledište ekonomista‘, Milan Deskar-Škrbić i Davor Kunovac objasnili su razloge zbog kojih navedene članice EU i daje koriste svoje valute.
Razlozi nisu samo ekonomski
Autori navode da su ove zemlje obavezne uvesti euro, no da su se odlučile na odgodu na neodređeno vrijeme. Razlozi za to, navode, nisu samo ekonomski. Osim što ove zemlje odbijaju euro zbog gubitka monetarnog suvereniteta, ‘postoje različiti ekonomski, politički, pravni, sociološki, pa čak i emocionalni čimbenici za takvu odluku’.
>Bojite se neopravdanog dizanja cijena nakon uvođenja eura? Ministarstvo je donijelo Etički kodeks
Autori između zemalja koje nemaju euro izdvajaju Bugarsku i Rumunjsku koje su, kao i Hrvatska, ”iskazale velik interes za pristupanje europskom tečajnom mehanizmu (ERM II) i uvođenje eura u skoroj budućnosti”.
”Te zemlje, a posebno Hrvatsku, obilježava visok stupanj financijske euroizacije. Zbog toga su privatni i javni dug u tim zemljama vrlo osjetljivi na tečajni rizik, a mogućnosti za autonomnu monetarnu i tečajnu politiku u tim su zemljama već prilično ograničene. U tom se smislu za te tri zemlje uvođenje eura čini održivim i opravdanim izborom”, stoji u tekstu.
”Nevoljkost da se odreknu monetarnog suvereniteta”
Za preostalih pet država, navode da je razlog nevoljkost da se odreknu svog monetarnog suvereniteta.
>Marić: Dvojno iskazivanje cijena, trebalo bi pomoći da neopravdanih poskupljenja bude što manje
”Danska, na primjer, nije po zakonu obvezna uvesti euro (klauzula o izuzimanju). S druge strane, Švedska i preostale tri nove države članice, Češka, Mađarska i Poljska, po zakonu su obvezne uvesti euro u određenom trenutku. Međutim, te su zemlje odlučile
odgoditi na neodređeno vrijeme taj proces”.
Švedska
”Rasprave o članstvu Švedske u europodručju, posljednje stare države članice izvan tog područja na koju se ne primjenjuje klauzula o izuzimanju, nestale su s političkog dnevnog reda nakon referenduma o uvođenju eura 2003.
Tada je 56% građana glasalo protiv članstva u europodručju. Prema Readeu i Volzu (2009.) jedan od ključnih čimbenika koji su utjecali na odluku birača bilo je mišljenje da je uvođenje eura prijetnja nacionalnoj neovisnosti, posebice u kontekstu prijenosa neovisnosti monetarne politike na neko paneuropsko tijelo. Zbog toga od tada ni jedna politička opcija u Švedskoj nije pokušala vratiti pitanje uvođenja eura na politički dnevni red. To je u
velikoj mjeri razumljivo s njihova stajališta – u toj je zemlji javna podrška euru među najnižima u državama članicama izvan europodručja i iznosi otprilike 40%.
>Muke po uvođenju eura: Gdje ćemo smjestiti 1,2 milijarde kovanica kuna i lipa?
Situacija s eurom u novim državama članicama Poljskoj, Mađarskoj i Češkoj kompliciranija je. Nakon pristupanja EU-u 2004. te su zemlje vodile široke rasprave o uvođenju eura i na političkoj i na akademskoj razini. Vlade i središnje banke tih zemalja donijele su razne strateške dokumente s ciljem uvođenja eura u relativno kratkom roku.
Poljska
Poljska je 2004. donijela Izvješće o troškovima i koristima uvođenja eura u Poljskoj. U Izvješću se zaključuje da bi ravnoteža između troškova i koristi od pristupanja europodručju bila pozitivna i da bi troškovi gubitka neovisnosti monetarne politike nakon uvođenja eura bili mali, a koristi velike.
Tadašnja je vlada 2008. odredila 2012. kao ciljnu godinu za ulazak u europodručje. Poljska je 2010. donijela Strateški okvir za nacionalni plan za prelazak na euro, koji u zaključnom dijelu isto navodi da koristi od uvođenja eura nadmašuju njegove troškove.
Međutim, kriza koja je pogodila europodručje snažno je djelovala na percepciju javnosti i kreatora politike i dovela do odgode relevantnih političkih procesa povezanih s pripremama za uvođenje eura. Globalna financijska kriza i kriza u europodručju također su utjecale na ispunjavanje kriterija nominalne konvergencije u Poljskoj.
>Financijski analitičar Vidaković o uvođenju eura: Doveli smo se u poziciju da svi drugi odlučuju o nama
S druge strane, ona je isto tako otkrila određene važne strukturne manjkavosti u europodručju tijekom krize, što je također snažno utjecalo na cjelokupnu percepciju eura. Uz to, poljski je zlot snažno deprecirao tijekom krize, što su mnogi tumačili kao važan stabilizacijski čimbenik te time i kao argument za zadržavanje nacionalne valute.
Konačna velika prepreka na putu Poljske prema europodručju bili su parlamentarni izbori 2015., na kojima je pobijedila stranka euroskeptika Pravo i pravda, koja je zatim i sastavila vladu. Što se tiče podrške euru, javno je mnijenje u Poljskoj podijeljeno. Prema posljednjim podacima 50% stanovništva Poljske protivi se uvođenju eura (ocjena Flash Barometera iz travnja 2019.).
Mađarska
Mađarska središnja banka objavila je 2002. analizu troškova i koristi od uvođenja eura (Csajbok i Csermely, 2002.) u kojoj zaključuje da bi koristi od uvođenja eura prevagnule nad troškovima i da uvođenje eura ne treba odgađati na duže vrijeme, već da bi proces usklađivanja s kriterijem nominalne konvergencije (posebice što se tiče cijena i fiskalne stabilnosti) trebao biti postupan. Pretpristupnim gospodarskom programom iz 2003. tadašnja vlada odredila je siječanj 2008. kao datum za uvođenje eura.
Međutim, Mađarska je bila snažno pogođena globalnom financijskom krizom i trebala je financijsku pomoć MMF-a, EU-a i Svjetske banke.
Pogoršani gospodarski uvjeti i političke tenzije potaknute potrebom za značajnom konsolidacijom doveli su do promjena na političkom planu te do pobjede euroskeptika Fidesza na parlamentarnim izborima 2010., koji je dobio većinu mjesta u parlamentu. Nova politička opcija prvo je odlučila odgoditi uvođenje eura do kraja desetljeća, no ako se može suditi po trenutačnoj političkoj klimi, čini se da je pitanje uvođenja eura u Mađarskoj skinuto s političkoga dnevnog reda do daljnjega.
>Nobelovac upozorio: Hrvatska bi trebala pričekati s uvođenjem eura
Službenostajalište vladajuće stranke navodi relativno nisku razinu realne konvergencije s europodručjem kao glavnu prepreku uvođenju eura u Mađarskoj. Dok se kreatori politika, i vlada i središnja banka, protive uvođenju eura, 66% građana podržava uvođenje eura (Flash Eurobarometer, travanj 2019.).
Češka
U Češkoj su vlada i Češka narodna banka 2003. donijele zajednički dokument pod nazivom Strategija Češke Republike za pristupanje europodručju, u zaključku kojeg se navodi da bi ta država trebala pristupiti europodručju čim to gospodarski uvjeti dopuste.
Taj je zaključak prenesen i u Pretpristupni gospodarski program. Kao vremenski okvir za uvođenje eura određena je godina 2009. ili 2010. Prema jednom od ključnih elemenata Pristupne strategije češka vlada i Češka narodna banka obvezne su jednom godišnje provoditi procjenu spremnosti Češke za uvođenje eura.
U tom smislu stavili su težište na analizu nominalne i realne konvergencije češkoga gospodarstva s europodručjem i na mehanizme usklađivanja koji se u službenim dokumentima objavljuju jednom godišnje. U 2005. vlada je sastavila Nacionalnu skupinu za koordinaciju za uvođenje eura, a 2007. vlada i Češka narodna banka objavile su ažuriranu Pristupnu strategiju i Nacionalni plan za prelazak na euro za Češku Republiku.
Oba dokumenta upućuju na mnoge prednosti uvođenja eura, no procijenjeno je da gospodarstvo nije postiglo primjerenu razinu konvergencije, u nominalnom, realnom i strukturnom smislu, da bi imalo koristi od uvođenja eura. Globalna financijska kriza i kriza u europodručju utjecale su na ispunjenje kriterija nominalne konvergencije, ali i, kao i u drugim zemljama, dovele su do promjene u percepciji privlačnosti eura.
>Starešina: Blamaža s kovanicom je ogledalo HNB-a i njegova odnosa prema nacionalnoj valuti
Tijekom tog razdoblja pojedini utjecajni politički vođe slali su snažne poruke protiv uvođenja eura, poput predsjednika Vaclava Klausa, euroskeptika, koji je izjavio da je euro propali projekt i predložio češkoj vladi da pokuša dogovoriti klauzulu o izuzimanju, poput Danske.
Nadalje, češka kruna oslabjela je tijekom krize i 2013. Češka narodna banka intervenirala je na tržištu kako bi oslabila krunu i popustila monetarnu politiku i na taj se način aktivno koristila tečajem kao instrumentom monetarne politike. Tečaj je prepoznat kao važan instrument monetarne politike, posebno u uvjetima kada su referentne kamatne stope središnje banke spuštene na donju granicu od 0% ili blago ispod 0% (eng. zero lower bound, ZLB), ZLB (Baxa i Sestorad, 2019.).
Sadašnja češka vlada nije uvođenje eura uvrstila u politički dnevni red, što ne iznenađuje s obzirom na nisku potporu javnosti uvođenju eura od samo 39%
(Flash Eurobarometer, travanj 2019.)”, stoji u tekstu ‘Dvadeseta godišnjica eura: zašto se neke zemlje još ne žele pridružiti? Gledište ekonomista‘, autora Milana Deskara-Škrbića i Davora Kunovca.
