Slovenija: novinarstvo – ponižena struka?

Od 2200 novinara koliko ih je zaposleno u različitim redakcijama u Sloveniji četvrtinu čine honorarci koji ovise o produženju kratkotrajnih ugovora ili su prisiljeni s poslodavcem sklapati ugovor kao “samozaposleni” preko svoje tvrtke, a plaće u takvim nesigurnim oblicima rada su minimalne, obično samo četiri i pol eura na sat.

Socijalni položaj novinara ponovo je aktualiziran nakon što je od dosadašnjeg vlasnika “Pivovarne Laško” ljubljanski list “Delo” u kojemu je 150 stalno zaposlenih novinara i dosta honoraraca za 7,3 milijuna eura kupila financijska tvrtka FMR iz Idrije koju vodi ugledni gospodarstvenik bez iskustva s radom u medijima.

Odmah nakon što je potpisan kupoprodajni ugovor honorarni novinari dobili su elektroničku obavijest da će za najam službenog računala morati plaćati 60 eura mjesečno.

Ljubljanski list “Dnevnik” koji je konkurent “Dela” na malom slovenskom medijskom tržištu, a i sam je u većinskom vlasništvu jednog financijskog konglomerata i zapošljava honorarne suradnike, tvrdi da je stanje s vlasništvom slovenskih medija netransparentno s mnogo prikrivenih političkih veza, te da kaos nereguliranog tržišta i nesigurnih uvjeta rada najčešće plaćaju novinari jer je zadnjih godina došlo do stanja koje se može opisati kao poniženje jedne nekoć ugledne struke.

I druge novinske i televizijske redakcije razmišljaju o dodatnimn restrikcijama za novinare u nestalnim oblicima zapošljavanja. Prosječni mjesečni dohodak novinarskih honoraraca je oko 750 eura, što je blizu iznosu minimalne, zakonom zajamčene plaće. Neki se ugovorom čak prisiljavaju da potpišu klauzulu da su sami odgovorni za eventualne troškova ako se zbog novinarskog posla nađu na sudu.

Nešto bolji je položaj novinara i urednika u većim i financijski nezavisnijim uredništvima, ali su primanja u novinarstvu općenito znatno manja od prosječnih plaća u javnom sektoru.

Zato kvalificirani i dobri novinari koji imaju priliku često prelaze za glasnogovornike u veća poduzeća i državne ustanove, u politiku ili poduzetništvo, a ima i slučajeva kad se dio dana bave novinarstvom, a u preostalo vrijeme drugim poslovima.

Događa se da slovenski novinari iz ozbiljnih medija pišu za stranačke ili politički financirane listove i portale anonimno ili pod pseudonimima, a u nekoliko su slučajeva poznatiji novinari u svojim lokalnim sredinama na izborima izabrani za načelnike općina, ali su i dalje pisali i objavljivali, što je etički sporno, navodi list.

Na našem se medijskom tržištu susrećemo sa situacijom u kojoj je danas netko urednik mode, sutra politički komentator, a preksutra piše stručne članke iz područja kulinarstva, kaže ugledni umirovljeni novinar Jure Apih koji je desetak godina bio glavni urednik “Dela” i član uprave.

Neki smatraju da bi se politički utjecaji u medijima smanjili ako bi se u medije dopustio veći ulazak stranog kapitala koji je do sada u Sloveniji bio jače prisutan samo u elektronskim medijima, ali se čini da je interes za malo slovensko medijsko tržište sve manji.

Zbog pada prihoda od oglašavanja tako je na primjer smanjila broj zaposlenih i reducirala svoj informativni program komercijalna televizija POP-TV, u čijoj je pozadini američki kapital, odnosno isti vlasnici koji stoje i iza hrvatske Nove TV.

Ugledni slovenski komentator i kolumnist Marko Crnkovič kaže da se treba pomiriti s time da se politika u novinarstvo i medije uvijek nastoji miješati, te da sam nije nenaklonjen ulasku u medije financijskih holdinga koji se time ranije nisu bavili, ali da je u Sloveniji pravi problem znanje, odnosno da je vrlo malo poduzetnika koji znaju upravljati medijskom industrijom tako da ona stvara profit.

Crnkovič je i sam niz godina za medije radio kao slabo plaćeni honorarni suradnik, ali je kao kritičar i esejist bio prisiljen registrirati samostalnu poslovnu tvrtku kako bi preživio, a više je puta kandidirao i na različita mjesta u državnoj upravi.