Suđenje u Münchenu: Svjedočili Branko Traživuk i Božidar Spasić

Dulje je od godinu dana od početka suđenja u Münchenu. U srijedu, 21. listopada, video-vezom iz Beograda svjedočili su Branko Traživuk i Božidar Spasić.

Traživuk je bio jedan od pripadnika Labradora, a prije toga suradnik Josipa Perkovića u Službi državne sigurnosti. Na pitanja suca predsjedatelja dr. Manfreda Daustera o načinima pasiviziranja emigranata u inozemstvu, Traživuk je branio sebe, Udbu, Perkovića i Mustača.

Siniša Pavlović, odvjetnik Gizele Đureković, rekao je da je očigledno nastupila takozvana selektivna amnezija, a da je svjedok očito dobro instruiran.

Traživuk je za optužbe kazao kako su to samo priče, na što je sudac rekao – “Imamo krvavi trag desetaka Udbinih ubojstava, imamo uporišne točke koje nisu priče”.

Video-vezom iz Beograda svjedočili Branko Traživuk i Božidar Spasić

Prvi na redu bio je Branko Traživuk.

Nakon uvodnog predstavljanja sudu, svjedok Traživuk govori, kako su zbog manjka kadra u SDS-u svi sve radili i da su odnosi sa saveznim SDS bili korektni.

Republički SDS bio je izravno zadužen za emigrante i postojeće probleme iz svojih republika. Osnovna mjera protiv članova ekstremnih teroristički skupina bila je “pasivizacija”!

“Molim vas da nam pojasnite što podrazumijevate pod pasivizacijom pojedinih članova”, tražio je sudac Dauster, “podrazumjeva li to i ubojstvo pojedinaca?”

“Ne, to podrazumijeva utjecaj na pojedinca preko članova obitelji i prijatelja, da na određenu osobu pokušaju utjecati razgovorom.”, odgovara svjedok.

“Zar vi vjerujete da se na nekoga tko je terorist može utjecati razgovorom? Ja osobno u to ne vjerujem”, komentirao je sudac Dauster.

“Pod utjecajem medija raširile su se neke ‘kafanske’ priče o ubojstvima. Služba je na te priče tek onako rekla, da, mi smo to učinili ne obraćajući previše pažnje na to”, rekao je Traživuk.

“Gospodine Traživuk, izvan prostora bivše Jugoslavije nastali su krvavi tragovi više desetaka ubijenih osoba i to nisu produkti iz priča o agentu 007”, komentira sudac Dauster.

“Ja nemam nikakve spoznaje i ne mogu vam o tome puno reći!”, spremno je odgovorio Traživuk.

“Kada je Stjepan Đureković nestao iz države 1982. godine, počela je njegova obrada u SDS-u Zagreb pod kodnim imenom “Brk”. Tada se polazilo od misli da je Đureković opljačkao INU, kako bi mogao pobjeći u inozemstvo i tamo živjeti. Kasnije, tijekom istrage pokazalo se da to nije istina. Nikakvi novčani nedostatci nisu pronađeni.

Nakon toga pričalo se da je Đureković radio za BND i da je od njih dobivao novac”, pojašnjava Traživuk.

“Jeste li imali čvrste dokaze da je Đureković radio za BND?”, pita ga sudac Dauster.

“Ne, samo su se vrtile takve neke informacije. Takvo što nema zapisano ni u aktima akcije koja se sprovodila. To su bile samo priče koje su počele izvirati iz državnog MUP-a.”, kazao je svjedok.

Traživuk je dalje govorio o načinu prikupljanja informacija, o radu agenata. Ako je neki Udbin agent imao status emigranta, tada je njegov operater išao na sastanke s njim u neku treću državu, a ostali su podnosili izvještaje prilikom dolaska u domovinu.

“Ako se išlo na sastanak s informantom, znači li to da je informant važan ili da je osoba koju prati važna?”, pitao je sudac.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

“Obadvoje!”, odgovara Traživuk.

“Nakon što se 70-ih godina na tlu Njemačke dogodilo više ubojstava, a tim ne kažem da ih je Udba ubila, zaključeno je da se sa informantom sastaje u trećoj državi.”

Traživuk govori da je znao kako Perković ima kvalitetnog informanta u Đurekovićevom okruženju, kodnih imena Boem i Stiv, ali da nije znao tko stoji iza tih kodnih imena.

Sudac Dauster predočio je svjedoku njegov intervju koji je dao Milomiru Mariću u časopisu Duga.

Traživuk, govori kako su Hrvatski vojnici, bar su se tako predstavili “masakrirali” njegovog oca. Prebili ga i zadali mu deset rana nožem. Revoltiran tim činom i činjenicom da je Perković prešao na Hrvatsku stranu, kaže da je samo želio kopromitirati Perkovića.

Svjedok Traživuk negira sve navedeno u intervju koji dao Mariću i dodaje da je tu još puno toga izmišljeno, što on nije ni rekao. Kako kaže, požalio se radi toga Mariću,… ali eto, papir svašta pretrpi, kako sam kaže.

Spasić svjedočenje počeo hvalospjevima o sebi

Poslije podne također video-vezom svjedočio je Božidar Spasić.

“Da, moje je ime Božidar, a ime sam dobio po svom stricu kojeg su fašisti streljali u II. Svjetskom ratu”, počeo je Spasić svoje svjedočenje, što je izazvalo smijeh u sudnici.

Nakon što je sudac Dauster svjedoka poučio zakonu, Spasić odgovara: “Gospodine Dauster, ne morate me plašiti, svjedočit ću”.

Ozbiljnim tonom sudac govori, da je to njegova zakonska obaveza, a ne nikakvo plašenje i da ne dopušta takvo obraćanje sudskom vijeću.

Spasić svjedočenje počima hvalospjevima o sebi. Odmah vadi list Nova Hrvatska, kojeg ponosno pokazuje i predstavlja kao svoje maestralno djelo. Naime, list Nova Hrvatska je Spasić krivotvorio i prodao hrvatima u Njemačkoj kao originalni list. U njemu je objavio lažni intervju sa Stjepanom Đurekovićem.

“Ne znam koliko je maestralno, mi u sudnici nismo čuli osobite pohvale tom vašem maestralnom djelu”, komentira sudac Dauster.

“Tko je vama bio šef, gospodine Spasiću?”, pita sudac. “Nitko, imao sam svu slobodu da radim samostalno.”, odgovara Spasić, a na pitanje tko ga je kontrolirao da ga nitko nije kontrolirao.

“Netko je ipak morao kontrolirati vaš rad i učinak istog?!” uporan je sudac Dauster. “Kontrolirao je ministar, koji me osim zahvalnicom i novčano nagrađivao.”, odgovara Spasić.

“Jedna od vaših antipropagandnih akcija bila je i razglednica s Bleiburga?!”, pita sudac.
“Da, služba je imala svoju tiskaru i mogao sam tiskati što sam htio. Gotove razglednice sam odnio u Njemačku i poslao ih na 1000 adresa emigranata.

Moram vam reći da sam granicu s Njemačkom prešao kao da nosim paradajz ili krumpire”, odgovara Spasić na pitanje, kako je materijal dopremio u Njemačku.

Na pitanje koja je bila svrha tih akcija Spasić odgovara da je svrha bila “kompromitirati Đurekovića, unošenje nemira među emigracijom, da im pokažemo da smo uvijek tu oko njih.”

Spasić navodi da Perković nije sudjelovao u akciji “Dunav”,koja je imala zadaću pripreme fizičke likvidacije Stjepana Đurekovića.

Tijekom svog svjedočenja Spasić se pozivao na neki “zvanični dokument”. Odvjetnik Siniša Pavlović insistirao je da svjedok pročita službene podatke tog dokumenta, tko ga je izdao, službeni broj, potpis osobe. Niti nakon nekoliko insistiranja odvjetnika Pavlovića svjedok to nije učinio. Taj “službeni dokument” u biti je preslika novinskog članka.

“Izbrojao sam vaše do sada poznate verzije ovog događaja, ovo vam je četrnaesta verzija koju smo sada čuli. Koja je u stvari točna?”, pitao je odvjetnik Pavlović.

“Nemam ništa za odgovoriti”, rekao je Spasić.

Suđenje se nastavlja u ponedjeljak, 26. listopada 2015., kada bi trebao svjedočiti Pavle Gaži.

Izvor: Narod.hr
Photo: snimka zaslona, hrt