Vijeće Europe: svatko ima pravo promijeniti ime i rod, neograničeno puta i bezuvjetno

Dana 22. travnja 2015. Parlamentarna skupština Vijeća Europe (PACE) usvojila je Rezoluciju 2048 (2015) Diskriminacija protiv transrodnih osoba u Europi koju je sastavila malteška socijalistička izvjestiteljica, Deborah Schembri.

Iako su svega 103 člana parlamenta glasali o rezoluciji, što čini manje od polovice od 318 članova Parlamentarne skupštine, izglasana će rezolucija imati istu zakonsku valjanost kao i bilo koja druga norma koju je usvojilo Vijeće Europe.

Sporna Rezolucija ima 3 strateška cilja za liberalizaciju promjene roda

Svrha je ove rezolucije trostruka. Ponajprije, zamišljena je kao nastavak i nadopuna prethodnog rada Vijeća Europe vezano uz seksualnu orijentaciju i rodni identitet kao zabranjenu osnovu za diskriminaciju, točnije Rezolucije 1728 (2010) Parlamentarne skupštine te Preporuke 2021 (2013) i Preporuke (2010)5 Odbora ministara, čime se stvara pravo na rodni identitet.

Ukidaju se bilo kakvi uvjeti za dobivanje zakonskog priznanja za novi rod

Drugo, ovom je rezolucijom ostvareno ono što aktivisti za prava transrodnih osoba nisu mogli postići na Europskom sudu za ljudska prava (ESLJP) u nedavnim strateškim parnicama: ukidanje nužnih uvjeta za dobivanje zakonskog priznanja za novi rod (razmatrano u slučaju Y.Y. protiv Turske, br. 14793/08, presuda od 10. ožujka 2015.) te obaveza da se postojeći brak razvrgne ili pretvori u civilno partnerstvo kako bi se zakonski priznala promjena roda (razmatrano u slučaju Hämäläinen protiv Finske, br. 37359/09, presuda od 16. srpnja 2014).

Budući utjecaj na odluke Europskog suda za ljudska prava (ESLJP)

Treće, ovom se rezolucijom ostvarilo i više od toga. Iako se zemljama članicama samo preporučuje, a ne obvezuje ih se da je primjene, ova će rezolucija služiti kao dokaz da se u Europi o ovim pitanjima stvara konsenzus te će prema njoj ESLJP odrediti nove obveze koje proistječu iz Europske konvencije o ljudskim pravima kada su u pitanju tekući sudski slučajevi vezani uz pitanje transrodnosti. Trenutačno su na ESLJP-u u tijeku četiri slučaja koja bi mogla profitirati od ove rezolucije: D.C. protiv Turske u kojem vlada odbija snositi troškove promjene roda predlagatelja te nedavno priopćeni slučajevi Garçon protiv Francuske, Nicot protiv Francuske i A.P. protiv Francuske u vezi promjene rodnog lista, za što je u Francuskoj potrebno predočiti dokaze nepovratne fizičke promjene nečijeg tijela. Nadalje, ova će se rezolucija zasigurno koristiti na državnoj razini kako bi se na države članice izvršilo pritisak da usvoje zakone koji bi bili u skladu s njom.

Konkretnije, Rezolucija 2048 (2015) vrlo se kratko osvrnula na diskriminaciju transrodnih osoba u područjima zapošljavanja, stanovanja, pravosuđa i zdravstvene skrbi (točka 6.1.5.).

Rezolucija omogućava  promjenu rodnog identitet za sve, uključujući djecu

Nasuprot tome, rezolucija se detaljno bavi kontroverznim pitanjima oko kojih u Europi nije postignut konsenzus. Prvo, rezolucija je stvorila pravo na rodni identitet za sve, uključujući djecu, te neovisno o zdravstvenom statusu osobe, na temelju principa samoodređenja (točke 6.2.1. i 6.2.2.). Tako bi svakome putem jednostavnog zahtjeva i neograničeno trebao biti omogućen pristup postupku zakonskog priznanja roda te bi svatko trebao moći promijeniti svoje ime i rod u rodnom listu i osobnim dokumentima (točka 6.2.1.). Od država članica traži se da ne nameću uvjete za pristup ovom postupku, kao što su sterilizacija, obavezna medicinska terapija ili liječnička dijagnoza (točka 6.2.2.).

Transrodnost nije bolest, ali država je dužna besplatno osigurati terapiju?

Drugo, rezolucija se bavi pitanjima obiteljskog zakona, građanskog statusa, osiguranja i klasifikacije bolesti (točke 6.2. i 6.3.). Tako se od država članica traži da ne razvrgavaju postojeće brakove ili ih pretvaraju u civilna partnerstva nakon promjene roda (točka 6.2.3.), da uključe mogućnost trećeg roda na osobnim dokumentima za one koji to zatraže (točka 6.2.4.) te da omoguće naknade za hormonske terapije, operacije i psihološku potporu u sustavu javnog zdravstvenog osiguranja (točka 6.3.1.). Ova rezolucija također traži da se transrodnost ukloni s popisa državnih i međunarodnih klasifikacija bolesti (točka 6.3.3.).

Moldavijski predstavnik jedini koji se hrabro suprotstavio rezoluciji

Međutim, devet je članova parlamenta pokrenulo diskusiju o 12 amandmana, s tim da je g. Valeriu GHILETCHI (Moldavija) bio jedini koji ih je tijekom diskusije hrabro branio. Predlažući formulacije u skladu s međunarodnim normama i sudskom praksom ESLJP-a, ukazao je na sljedeće probleme:

1. U Europi još nije postignut konsenzus oko postojanja prava na rodni identitet utemeljenog na samoodređenju, budući da su samo tri od četrdeset sedam država članica Vijeća Europe (Danska, Irska i Malta) ukinule uvjete sterilizacije i obaveznog medicinskog liječenja. Štoviše, kao što je nedavno potvrdio ESLJP, države članice imaju slobodu nametnuti određene uvjete za zakonsko priznanje roda, budući da na ovom području imaju veliku slobodu odlučivanja (vidi presudu u slučaju Y.Y. protiv Turske od 10. ožujka 2015., br. 14793/08, točka 106.).

2. Opasno je stvoriti pravo na rodni identitet za sve, uključujući djecu, neovisno o dobi i zdravstvenom statusu osobe, temeljeno samo na principu samoodređenja. Parlamentarni je zastupnik objasnio da zbog svoje fizičke i psihološke nezrelosti te uzevši u obzir posljedice na njihovo zdravlje i razvoj, maloljetnici ne bi smjeli imati pristup postupku promjene roda (vidi Konvenciju o pravima djeteta UN-a iz 1989., pogotovo deveti razlog u preambuli). Ustvrdio je da su dob i zdravstveno stanje također važni čimbenici pri odlučivanju o tome treba li osoba imati pristup postupku promjene svog roda i imena te stjecanju zakonskog priznanja roda. Predložio je da u tim slučajevima pristup određenim odraslim osobama bude procijenjen zasebno za svaki slučaj (vidi presudu u slučaju Schlumpf protiv Švicarske od 8. siječnja 2009., točka 115.). Štoviše, naglasio je kako će ova odredba pojedincu dati pravo da odabere svoj zakonski spol bilo kada i koliko god puta želi.

3. PACE nije ovlašten tražiti od država članica da dopuste nastavak braka nakon promjene roda jer bi se time od njih neizravno tražilo da priznaju brak između osoba istog spola, iako je ESLJP nedavno jasno izjavio da ni po članku 8. ni po članku 12. Konvencije o ljudskim pravima države članice nisu obvezne dozvoliti brak između osoba istog spola ili dati bilo kakav drugi zakonski status istospolnim parovima. (vidi Hämäläinen protiv Finske, br. 37359/09), presuda od 16. srpnja 2014, točke 71. i 96.). Vezano uz ovaj problem, g. Ghiletchi je također predložio uvođenje principa prema kojem kod svih odluka vezanih za djecu najbolji interes djeteta mora prevagnuti nad bilo kojim drugim pravima ili interesima (vidi presuda u slučaju Neulinger i Shuruk protiv Švicarske, točke 136. i 137., presuda u slučaju P. V. protiv Španjolske te članak 3. stavak 1. UN-ove Konvencije o pravima djeteta iz 1989.). Ovaj je amandman usvojila prisutna većina zastupnika Parlamentarne skupštine, ali prema formulaciji UN-ove Konvencije o pravima djeteta.

4. Ne postoji pravo na naknadu od javnog zdravstvenog osiguranja za bilo kakvav tretman promjene roda, budući da zemlje članice imaju slobodu ustanoviti određene uvjete za nadoknadu troškova određenih vrsta liječenja. Ovi uvjeti ne bi smjeli biti proizvoljni.

5. Parlamentarna skupština Vijeća Europe nije ovlaštena odlučivati o uklanjanju transrodnosti iz državne ili međunarodne klasifikacije bolesti, jer je medicinska klasifikacija stvar znanosti, a ne politike.

Unatoč ovim spornim točkama, rezolucija je dobila 68 glasova za (37 socijalista, 16 pučke stranke, 6 liberala…), 23 protiv (14 pučke stranke, 3 socijalista, 1 liberal…) i 12 suzdržanih. Ovaj je rezultat bio moguć zahvaljujući mobilizaciji socijalista u Parlamentarnoj skupštini i snažnoj potpori gđe. Helene Dalli, malteške ministrice za socijalni dijalog, koja je dala izjavu na početku debate, te gđe. Anne Brasseur, predsjednice Parlamentarne skupštine, iako je ova potonja trebala ostati neutralna tijekom debate prije glasovanja.

Iako su svega 103 člana parlamenta glasali o rezoluciji, što čini manje od polovice od 318 članova Parlamentarne skupštine, izglasana će rezolucija imati istu zakonsku valjanost kao i bilo koja druga norma koju je usvojilo Vijeće Europe.