Komentar na članak
deva979 – 18.05.2015
amaterski volim povijest i genetiku a najdraži su mi povijesni kurioziteti koje osjetim na vlastitoj koži.
djed je otišao u ustaše sa 17, bio zarobljen i prošao križni put. od njegove kolone, njih 6000 na kraju ostalo 65.(znači nešto više od 1% najžilavijih preživjelo). baka je bila podunavska švabica, većina njene familije je nakon rata pobjegla u južnu ameriku i nešto u kanadu a njoj i sestri su dozvolili da ostanu u slavoniji (bile su mlade a roditelji im nisu bili živi) ali pod uvjetom da promijene prezime.djed i baka vjenčali su se godinu dana nakon njegovog povratka i imali sedmero djece(moj otac,dva strica i četiri tetke). zbog svega toga su živjeli tiho i povučeno (svejedno kada bi ‘titov vlak’ prolazio kroz selo pred kućom bi stražarila dva milicionera)……da sad malo preskočim……..
nekih 50-tak godina kasnije…. sestra mi se udaje u zadarsko zaleđe. na svadbi se moj djed upoznaje sa zetovim djedom i nakon podužeg razgovora moj dida Ivo i zetov did Filip shvate da su bili u istoj koloni !!!
sestra mi ima troje djece. ove godine je mali nećak Ive krenuo u školu.(to dijete je sa pet godina već bez maske i peraja ronilo do 8 metara) pitam ga ja je li najjači u razredu? najjači sam od prvog do trećeg, reče on. a što je sa četvrtašima, opet ću ja. a nisan proba, kaže Ive(moram ga pitati kad ga opet vidim,sigurno je do sad već ‘proba’).
uz takvu genetiku (ne znam kolika je uopće matematička vjerovatnost da se potomci tih 1% vjenčaju) uopće se ne čudim. pozdrav!
