“Ritzomanija”

Pokušajmo se na kratko uživjeti u duhovni sklop gospođe Ritz kad, “potaknuta idejom odvojenosti Crkve i države”, veli: “Kako je moguće da na prvom programu HRT-a u Dnevniku stoji adventski vijenac…?” I onda – javi se u čovjeku poriv da se usprotivi i: izvještajima o nogometnim utakmicama, te i o košarkaškim, rukometnim, atletskim i inim sportskim događanjima, …; izvještavanju o glazbenim, likovnim, kazališnim, literarnim sadržajima u kulturnoj rubrici Dnevnika; oblačenju kravate od strane voditelja Dnevnika; iznošenju stavova povjesničara Dragana Markovine; izvještavanju o aktivnostima Zorana Pusića; davanju prostora unutar Dnevnika udruzi Documenta i Vesni Teršelić; itd. itd. Jer jasno je, država i sve ovo nabrojano – odvojeni su u pravnom i funkcionalnom smislu, te država nad njima nema ingerencije. Kao što se eto Crkva treba “vratiti u sakristiju” (ne zaboravimo, u misaonom smo svijetu gđe Ritz) – tako sve ovo nabrojano treba protjerati iz javnog prostora, vratiti ga u strogo privatnu sferu. Pokazati takorekuć svemu tome nužno zadane granice: i nogometu, i košarci, i rukometu, i kulturi, i Documenti, i Draganu Markovini, i Zoranu Pusiću, i Vesni Teršelić, …

Stop! … Prije nego što nam se zamanta i izgubimo se u duhovnim bespućima Nede Ritz … saberimo se i vratimo u realnost! ….

……… ………… …………

Ali ovaj mali duhovni izlet u pustinju pomogao nam je shvatiti suštinu: ne radi se kod Ritzomanije o zahtjevu za sekularnošću, dosljednošću, pravom, fair-playom, ili demokracijom. VEĆ O MRŽNJI NA VJERU I CRKVU, TE O ZAHTJEVIMA ZA POVRATKOM TOTALITARNOJ PRAKSI.

P.S. Mene, iskreno, nerviraju brkovi, frizura i bebekovski napukao glas Zorana Pusića, pa ih ipak podnosim. To je, gospođo Ritz, autentična demokracija; nekome se pojavno više sviđa Zoran Pusić, dok neki opet u Dnevniku više vole vidjeti adventski vijenac.