Posljednji podatak Državnog zavoda za statistiku kaže da je Hrvatska u razdoblju od 1 siječnja 2014. do 20. rujna 2014. uvezla 1100 tona češnjaka. Prema riječima Mare Čuljak, predsjednice Udruge Češnjak, domaći češnjak i uvozni se ne mogu mjeriti. “Domaći češnjak je puno zdraviji i kvalitetniji i ako ponudite kupcima domaći, čak i da bude razlika u cijeni s uvoznim i 10 kuna po kilogramu, svatko će radije pristati kupiti domaći nego uvozni”.
Primjer pozitivne suradnje proizvođača češnjaka krenuo je upravo s hrvatskog istoka, iz Cerića odakle nam i dolazi Udruga Češnjak.
Čuljak nam je pojasnila kako je krenula u obiteljski posao s češnjakom nakon što su shvatili da uvozni češnjak, tzv. kinez nema ono što bi trebao imati pravi češnjak. Ponajprije nije mogao zadovoljiti kvalitetu koja je bila potrebna u proizvodnji slavonskih delikatesa – kobasica, kulenova itd.
“Uvozni češnjak je bio bez okusa, mirisa, nekvalitetan, a tradicijske proizvode kao kulen, kobasicu, kulenovu seku, nije zadovoljavao svojom kvalitetom uvozni češnjak”, rekla je te istaknuvši kako se krenulo s malo količine češnjaka no kako ga je svake godine bilo sve više.
“Krenuli smo prodavati na lokalnoj tržnici. To se pokazalo kao primamljivo, no postalo je previše za tržnicu, a opet nedovoljno opet za širu prodaju. Tu je krenula ideja o udruživanju”, rekla nam je dodavši kako su na početku nailazili na administrativne prepreke – nije bilo sorte certificiranog sjemena.
“Nemogućnost trženja malih količina češnjaka ponukala nas je da se udružimo, a pod manje količine smatramo sve što je ispod 24 tona. Češnjak se u lipnju i srpnju povadi, bude spreman za trženje u kolovozu. Prva tura od 20 do 30 se proda i nas ga u biti nema do nagodinu jer nemamo količinu”, rekla je te dodala kako ih je upravo taj problem zbližio mnoge poljoprivrednike te je logičan slijed bilo udruženje kako bi se ujednačili u sortimentu i načinu proizvodnje pridržavanje strogo dozvoljenih sredstava u količinama. Naglasila je kako udrugu je popratila kemijska kuća AgroChem Maks koja je prepoznala udrugu i krenula u registraciju zaštitnih sredstava za male kulture.
Osobito ponosni na jednu zaštićenu sortu češnjaka – Cerićki ozimi
Istaknula je kako su u radu svoje udruge osobito ponosni na jednu zaštićenu sortu češnjaka – Cerićki ozimi, i drugu koja je u postupku. Trenutno su tri sorte na listi sorti češnjaka Republike Hrvatske: Cerićki ozimi, Istarski crveni i Slavonski ozimi. Nadaju se da će iduće godine na listu doći i njihova druga sorta. Udruga Češnjak trenutno će za ovu godinu imati 30 tona češnjaka za trženje. Pojasnila je kako 70 posto proizvedenog češnjaka može ići na trženje.
Isto tako, imaju projekt na razini Vukovarsko srijemske županije gdje je udruga pokretač i organizator svega u poticanju proizvodnje. Županija i udruga su dodijelile 3 tone sadnog materijala – 30 proizvođača po sto kila češnjaka.
“Češnjak je visoko dohodovna kultura i vrlo deficiratna i na područjima Europske unije jer ga i ona uvozi iz Kine. To je već veliki pokazatelj kako je češnjak deficitarna kultura. Postora za prodaju ima i za trženje i proizvodnju obzirom da je visoko dohodovna te se može ostvariti jedan lijep prihod s recimo površine od jednog hektara”, pojasnila nam je dodavši kako je idealna kultura za mala gospodarstva s 15 hektara, pa čak i srednja do 30 hektara proizvodnje.
Naglasila je kako u ruralnim predjelima, u obiteljima od 5 ili 6 članova, sasvim je dostatno za održavati samu proizvodnju češnjaka bez da se mora uzimati nekoga sa strane za ispomoć.
“Nismo nailazili na probleme u plasiranju samog proizvoda. Sama nedostatna količina nam je bila problem koju smo kompezirali našim udruživanjem”, ocijenila je Čuljak dodavši kako je zadnji podatak Državnog zavoda za statistiku da je Hrvatska uvezla 1100 tona češnjaka u razdoblju od 1 siječnja 2014. do 20. rujna 2014.
Upozorila nas je da u to razdoblje nije uključen studeni i prosinac kada su najveće potrebe za češnjakom – za vrijeme svinjokolja i proizvodnje tradicionalnih proizvoda.
Domaći češnjak je puno zdraviji, uvozni češnjak – kinez se zrači gama zrakama
Kao problem proizvodnje u Hrvatskoj istaknula je neorganiziranost.
“Ljudi misle da imaju velike količine – 2 tone češnjaka, što mi smatramo malom količinom. Teško je prodati jer ako niste udruženi – 2 tone je previše za kućni prag ili nekakvu tržnicu”, naglasila je dodavši kako je češnjak namirnica koja se koristi godišnje 2 do 3 kilograma jer ona nije krumpir ili grah. Četveročlana obitelj godišnje troši i do 100 kilograma krumpira, a češnjaka možda 2 kilograma.
“No, nije problem ni u samoj cijeni – ako ponudite kupcima domaći češnjaka, čak i da bude razlika u cijeni s uvoznim i 10 kuna po kilogrami, svatko će radije pristat kupiti domaći nego uvozni”, naglasila je dodavši kako se nikako ne može mjeriti domaći i uvozni češnjak.
“Domaći češnjak je puno zdraviji, uvozni češnjak – kinez se zrači gama zrakama. One navodno nisu štetne za ljudski organizam, prolaze dozvolu, no Kinezi čiste tlo češnjakom. Oni kad svoje tlo zaraze nečim, oni posade češnjak da ga očiste jer je češnjak prirodni antibiotik”, zaključila je Čuljak.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
