Nakon što je Hrvatska izgubila arbitražu s MOL-om oko Ine, premijer Andrej Plenković najavio je kako će Vlada vratiti Inu u državno vlasništvo. Iz Vlade su također poručili da je riječ o složenoj financijskoj transakciji i dugotrajnim pregovorima s mađarskom stranom koji će trajati još najmanje godinu dana.
INA je osnovana 1. siječnja 1964. spajanjem Naftaplina Zagreb, Rafinerije nafte Rijeka i Rafinerije nafte Sisak. Prvih dana djeluje pod nazivom Kombinat nafte i plina, a 31. prosinca iste godine dobiva današnje ime. U razdoblju od 1980. do 1990. godine INA je najveće poduzeće u bivšoj Jugoslaviji. Zapošljava oko 32.000 radnika, a ukupni ostvareni prihod 1990. godine činio je deset posto sveukupnog gospodarstva Republike Hrvatske.
INA-Industrija nafte, d.d. (INA, d.d.) srednje je velika europska naftna kompanija. INA Grupa ima vodeću ulogu u naftnom poslovanju u Hrvatskoj te značajnu ulogu u regiji u istraživanju i proizvodnji nafte i plina, preradi nafte te distribuciji nafte i naftnih derivata.
Koalicijska Vlada premijera Ivice Račana prodala je 25 posto plus jednu dionicu Ine MOL-u za 505 milijuna dolara.
Krajem 2010. MOL je izvršio dodatnu ponudu, kojom je njihov udio porastao na 47,26 % temeljnog kapitala društva INA d.d. Vlasnička struktura Ine 31. prosinca 2014. izgledala je ovako: MOL: 4.908.207 dionica – 49,08 %; Republika Hrvatska: 4.483.552 dionice – 44,84 %; Institucionalni i privatni investitori: 608.241 dionica – 6,08 %.
Od prodaje udjela Ine mađarskom MOL-u prošlo je gotovo 14 godina, a u tom su razdoblju zbivanja u i oko hrvatske naftne kompanije često poticala burne reakcije na domaćoj političkoj sceni kako zbog ekonomskih, tako i političkih razloga.
1. Broj zaposlenih
Na dan 31. prosinca 2015. godine broj zaposlenih u Grupi iznosio je 11.256 (31. prosinca 2014. godine broj je zaposlenih u Grupi iznosio 12.503), na dan 31. prosinca 2015. broj zaposlenih u INA, d.d. iznosio je 7352 (31. prosinca 2014. godine broj zaposlenih u INA, d.d. iznosio je 8150). Grupu čini više ovisnih društava u potpunom ili djelomičnom vlasništvu, te zajednički upravljana društava, koja uglavnom djeluju u Hrvatskoj. Strana ovisna društva uključuju trgovačka društva koja djeluju kao distributeri proizvoda INA Grupe kao i predstavništva na dotičnim tržištima. Glavno sjedište Grupe nalazi se u Zagrebu, Avenija V. Holjevca 10.
2. Upravljačka struktura
Za svaku sjednicu Glavne skupštine Ine, Republika Hrvatska i strateški partner MOL imenuju svog predstavnika ili opunomoćenika.
Nadzorni odbor
Damir Vanđelić, predsjednik Nadzornog odbora
József Molnár, zamjenik predsjednika Nadzornog odbora
József Simola
Szabolcs I. Ferencz
Ferenc Horváth
Jasna Pipunić
Dario Čehić
Luka Burilović
László Uzsoki
Uprava
Zoltán Áldott, predsjednik Uprave Ine
Niko Dalić, član Uprave
Gábor Horváth, član Uprave
Ivan Krešić, član Uprave
Davor Mayer, član Uprave
Péter Ratatics, član Uprave
Vijeće operativnih direktora
Ákos Székely, glavni financijski direktor
Darko Markotić, operativni direktor, Trgovina na malo
Bengt Oldsberg, operativni direktor, Rafinerije i marketing
Tvrtko Perković, operativni direktor, Korporativni centar
Želimir Šikonja, operativni direktor, Istraživanje i proizvodnja nafte i plina
Tomislav Thür, operativni direktor, Korporativni poslovi
3. Temeljne djelatnosti
* Istraživanje i proizvodnja nafte i plina
* Rafinerije i marketing
* Trgovina na malo
4. Imovina
Na dan 31. prosinca 2015. godine ukupna imovina INA Grupe iznosila je 20.382 milijuna kuna i bila je 8 % niža u odnosu na 31. prosinca 2014. Na dan 31. prosinca 2015. godine INA Grupa investirala je u nematerijalnu imovinu 47 milijuna kuna.
Ina u svojem vlasništvu ima veći broj nekretnina. Pozornost javnosti privuklo je 2012. prodaja stanova, zemljišta, skladišta i poslovnih prostora, pa čak i jedne benzinske postaje. Ukupna početna cijena tih nekretnina bila je 3,12 milijuna eura. Riječ je, pojasnili su tada u Ini, o nekretninama koje su u vlasništvu tvrtke, no već dugo nisu u uporabi te za njihovo korištenje Ina više nema interesa. Nije bila riječ o prvome slučaju da se na prodaju oglašavaju nekretnine iz portfelja hrvatske naftne kompanije koje više nisu u funkciji ističe Poslovni.hr. Godinu ranije na prodaju je stavljena atraktivna vila s parkom u strogom središtu Budimpšte, a tada je i članica Ine Hostin oglasila prodaju nekretnina na moru, i to hotela Sućuraj na otoku Hvaru, Apartmana Zaglav na Cresu i odmarališta na obali jezera Šoderica pokraj Koprivnice. Prije dvije godine Ina je ponovno odlučila prodati veliki dio svog nekretninskog portfelja od hotela, stanova, zemljišta do poslovnih prostora. Ukupno se prodavalo 88 nekretnina, a od toga sedam turističkih objekata, među kojima je najzanimljiviji bio Hotel Flores u Poreču koji se prodavao za 5,3 milijuna eura, te kompleks Rastovac u Tisnom, koji se prodavao za osam milijuna eura.
5. Financijski rezultati za prvih devet mjeseci u 2016.
Naftna kompanija Ina u prvih devet prošlogodišnjih mjeseci ostvarila je neto prihod od prodaje od 11 milijardi kuna, što je za 26 posto manje nego u istom preklanjskom razdoblju, dok je neto dobit bez jednokratnih stavki bila 457 milijuna kuna, što je milijun kuna više nego 2015., pokazuje financijsko izvješće objavljeno krajem listopada 2016.
Istodobno, neto dobit pripisiva vlasniku kapitala iznosila je 324 milijuna kuna ili 10 posto manje nego u prvih devet mjeseci 2015., navodi Hina.
Pad neto prihoda od prodaje za 26 posto rezultat je, kako se navodi u izvješću, “nižeg Brenta, nepovoljnog rafinerijskog okruženja te niže proizvodnje segmenata Istraživanje i proizvodnja te Rafinerije i marketing”.
U prvih devet mjeseci 2016. EBITDA (Earnings Before Interest, Taxes, Depreciation and Amortization; dobit prije kamata, poreza i amortizacije, odnosno razlika između poslovnih prihoda i poslovnih rashoda društva koji ne uključuju trošak amortizacije ) Ina Grupe bez jednokratnih stavki iznosila je 1,57 milijardi kuna.
Na ukupan rezultat, kako se navodi, utjecale su jednokratne stavke vezane za otpremnine, u iznosu od 281 milijuna kuna (na razini EBITDA), prvenstveno uzrokovanih novim operativnim modelom maloprodaje.
Osim toga, na razinu dobiti iz osnovne djelatnosti negativno je utjecalo 133 milijuna kuna umanjenja vrijednosti bušačkog postrojenja Zagreb-1.
Kapitalna ulaganja Ine dosegnula su 968 milijuna kuna te su na istoj razini kao 2015. godine. Osim redovitih poslovnih projekata, Ina je uložila u stjecanje udjela u Energopetrol, držeći sada upravljačku kontrolu u kompaniji čime se dodaje vrijednost maloprodajnom poslovanju, napominju iz Ine.
Kako se napominje u izvješću, proizvodnja segmenta Istraživanje i proizvodnja ostaje glavni generator novca, pri čemu je ukupna proizvodnja nafte porasla za 11 posto, kompenzirajući prirodni pad proizvodnje plina, uglavnom na Jadranu.
U prvih devet mjeseci 2016. EBITDA segmenta djelatnosti Istraživanje i proizvodnja bez jednokratnih stavaka dosegnula je 1,6 milijardi kuna, što je smanjenje od 36 posto u odnosu na isto razdoblje 2015., uglavnom zbog nižih cijena Brenta i cijena prirodnog plina.
U izvješću se navodi i da segment Rafinerije i marketing nastavlja raditi u nešto manje poticajnom okruženju, prosječna rafinerijska marža gotovo se prepolovila u odnosu na isto razdoblje 2015. Ipak, CCS operativni rezultat segmenta Rafinerija i marketing (uključujući maloprodaju) znatno je poboljšan, te je zabilježen gubitak od 37 milijuna kuna, nakon preklanjskog gubitka u visini od 207 milijuna.
Posljednjih godina cijena Inine dionice kretala se od 2400 kuna koliko je iznosila u ožujku 2016. do oko 4500 kuna u listopadu 2012. godine. Javna je tajna da je stvarna vrijednost dionica Ine ispod tržišne jer je malo slobodnih dionica kojima se trguje na burzi i one drže cijenu, navodi Večernji list. Prema procjeni, realna vrijednost Inine dionice bila bi oko 2000 kuna, a ne 3000 za koliko se njome sporadično trguje. Trenutačna bi cijena imala uporište u fundamentima i poslovanju kompanije tek da je Ina u posjedu naftnih polja u Siriji te da je cijena barela nafte oko 100, a ne 50 dolara.
Prema posljednjim procjenama cijela INA ne vrijedi niti dvije milijarde dolara, za što je u velikoj mjeri odgovoran i sam MOL, koji nije ulagao u rafinerije u Sisku i Rijeci. Za obnovu obje rafinerije moralo bi se uložiti šest milijardi kuna, ističe za Večernji ekonomist Željko Lovrinčević. Također su značajno pale rezerve, te proizvodnja nafte i plina, kao i broj benzinskih postaja. Uz to su izgubljena i tržišta susjednih država.
Ako dođe do otkupa, Hrvatsku bi moglo stajati oko dvije milijarde eura, koliko bi otišlo MOL-u, te dodatna milijarda eura za daljnje investicije u toj kompaniji i trošak arbitraže – ukupno 23 milijarde kuna!
