Iz ORaH-a su u petak poručili kako se ne slažu se s ocjenom ekonomskih analitičara da je pretjerano insistiranje na “zeleno” gospodarstvo u programu Ive Josipovića opasno za hrvatsku ekonomiju.
Komparativnu analizu gospodarskih programa predsjedničkih kandidata na izborima 2014. izradili su i objavili prije tri dana ekonomisti Vedrana Pribičević i Vuk Vuković sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta.
“Podržavamo iskorak prema stručnom vrednovanju i usporednim analizama izbornih programa, što vodi uspostavljanju dobre prakse razvijenih demokracija”, navode iz ORaH-a u priopćenju. Ističu kako spomenuta analiza potvrđuje da je ORaH, podupirući Josipovića, pažljivo odabrao svoga kandidata za predsjednika Republike.
No, ocjenjuju, analiza dovodi u pitanje značajan iskorak u hrvatskoj politici koji se odnosi na snažno oslanjanje na koncept održivog gospodarstva i cirkularne ekonomije, sadržan u Josipovićevu programu. To, kažu u ORaH-u, pokazuje da čak i među vrsnim mladim ekonomistima u Hrvatskoj “postoji neinformiranost o potencijalima tzv. zelenog gospodarstva za ukupni razvoj društva i ekonomije”.
Naime, analitičari su u svojoj analizi Josipovićevog političkog programa kandidata upozorili da insistiranje na zelenoj ekonomiji (kreiranje trokuta ekologija – energetika – tehnologija) predstavlja opasnost od ponavljanja španjolskog primjera subvencija u obnovljive izvore energije.
“Svođenje koncepta zelenog gospodarstva na subvencije u obnovljive izvore energije u jednoj europskoj državi predstavlja opasni redukcionizam i korištenje metode ‘Prokrustove postelje’, koja nije dopustiva u znanosti i stručnim analizama”, upozorovaju u ORaH-u.
Ističu kako, suprotno tvrdnjama ekonomista, praksa cijeloga niza zemalja pokazuje dijametralno suprotno – da zeleno gospodarstvo generira rast i zaposlenost smanjenjem emisije stakleničkih plinova i onečišćenja okoliša, da poboljšava energetsku i resursnu učinkovitost te sprječava smanjenje biološke raznolikosti.
Napominju kako zeleno gospodarstvo ne čine samo obnovljivi izvori energije i energetska učinkovitost, već i usmjerenost na pametne tehnologije, posebice u energetici, industriji te gospodarenju otpadom i otpadnim vodama, visoki udio obrade, oporabe i recikliranja otpada kao resursa ili sekundarne sirovine, zelena gradnja, čisti i održivi prijevoz, itd.
U ORaH-u upozoravaju kako gospodarski razvoj u današnjem obliku tzv. linearne ekonomije, koji promiču ekonomisti, zahtijeva sve veće količine energije koja se i dalje dobiva iz fosilnih izvora energije, a koji su primarni uzročnici onečišćenja okoliša i problema s energijom.
Podsjetimo Vuković i Pribičević su upozorili kako su svi kandidati skloni davati obećanja koja su van njihovih ovlasti, te da su opasno skloni personalizirati ekonomiju.
Što se tiče programa Ive Josipovića kazali su kako on nije taksativan, te da se ‘projekt Druge Republike’, bazira se na konstitucionalnoj ekonomiji J.M. Buchanana, koja inzistira na zelenoj ekonomiji (trokut ekologija-energetika-tehnologija).
Vuković je upozorio kako je to skupo i kako postoji opasnost od ponavljanja španjolskog primjera subvencija u obnovljive izvore energije, koji je za posljedicu imao dug od 24 milijarde i visoke račune za struju’.
Autori su također kazali kako Josipovićev program stavlja naglasak na reformu mirovinskog i zdravstvenog sustava, što jest nužnost, ali je to ipak uloga Vlade, a ne predsjednika.
