U najstarijoj aktivnoj solani u Europi, stonskoj, završena je druga od tri ovogodišnje berbe morske soli. Iako je riječ o ekološkoj soli visoke kvalitete, solana preživljava uz nadničare i volontere. Umjesto da pronađe put do investicija i razvojnih fondova Europske unije, još trpi posljedice pretvorbe i teško spaja kraj s krajem, piše HRT.
Još od vremena Dubrovačke Republike ondje se malo toga promijenilo. Proizvodni kapaciteti ostali su gotovo isti – 400 tisuća kvadratnih metara bazena – sedam grupa za isparavanje i deset za kristalizaciju soli. Skoro sve je ostalo isto, osim cijena soli.
Današnji vlasnik 90-ih je izgubio milijune maraka u propasti Dubrovačke banke. Još čeka nagodbu s državom. No viziju ima – želi proizvoditi cijenjeni solni cvijet. Tu, rijetko zdravu sol, zasad može proizvoditi u minimalnim količinama. Da bi se količina povećala sve bazene treba obložiti izvornim kamenom. To bi stajalo 15 milijuna eura.
Konkurirao bi za novac iz europskih fondova, a do njega ne može dok mu država ne izda vlasničke papire za sve nekretnine.
Solana je trenutno u takvom stanju da 90 posto proizvodnje otpada na gotovo bezvrijednu, industrijsku sol.
Do rušenja socijalizma u stonskoj solani radilo je više od stotinu ljudi. Danas zapošljava samo sedmoricu. Ostali su nadničari i ljudi dobre volje.
