Ina je stavljena pod kontrolu MOL-a uz pomoć mita bivšem premijeru Ivi Sanaderu, a uz jednak je aranžman MOL dobio i potpis na Glavni ugovor o plinskom poslovanju (GUPP) na temelju kojeg Mađari tuže Hrvatsku i traže odštetu. To su glavne postavke arbitražne tužbe Hrvatske protiv MOL-a, a ključni događaj za procjenu uspjeha tužbe je odluka hrvatskog Vrhovnog suda o pravomoćnoj osuđujućoj presudi hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu u slučaju Ina – MOL, koja se očekuje.
Iako u arbitraži nije iznesena projekcija visine odštete, MOL bi u slučaju za njega nepovoljne odluke Hrvatskoj mogao platiti milijarde kuna. Osnovno je da Hrvatska tvrdi da su svi ugovori iz 2009. ništetni i poziva se na Ustav po kojem se u tom slučaju ugovori raskidaju.
Plinski biznis krucijalan
Za razumijevanje međusobnih tužbi Vlade i MOL-a plinski biznis je krucijalan. Hrvatska se GUPP-om obvezala plin preuzeti na sebe, međutim ne cijelo poslovanje, već isključivo veleprodaju, što je štetno za Hrvatsku. MOL-u je ostala proizvodnja, a dobio je i dodatni ugovor koji su hrvatski direktori potpisali 31. srpnja 2009., a koji je na snazi do 1. listopada 2014. U njemu je ugovoreno da idućih 15 godina MOL ima pravo na zajamčenu cijenu koja je izračunata po “ruskoj formuli” i višestruko je veća od cijene od 0,7 kuna po kubičnom metru po kojoj Ina proizvodi plin.
Odšteta će se od MOL-a potraživati i zbog neizvršenja ulaganja definiranih u Dioničarskom ugovoru iz 2003. Ulaganja u rafineriju Sisak nikad nisu započeta, a u Rijeci je završena samo prva faza. Izbjegnuta su ulaganja od oko 800 milijuna eura.
Važnost ulaganja u rafinerije
O posljedicama izostanka ulaganja u rafinerije sutra će na predavanju u HAZU govoriti Ivica Billege, dugogodišnji djelatnik i menadžer rafinerijske djelatnosti u INI i izravni sudionik modernizacije rafinerija. U njegovom radu ”Posljedice izostanka planirane i ugovorene modernizacije rafinerija INE s tvrtkom MOL” obrađuje pitanje koncepta i opravdanosti planirane modernizacije te posljedica kašnjenja i izostanka modernizacije u kontekstu vremena i okolnosti.
Razvoj i investicijsku izgradnju ovih složenih industrijskih poslovnih sustava Billege sagledava i u kontekstu uzroka i posljedica stanja, tržišta i konkurencije, strateškog položaja i konkurentskih međuodnosa, potencijala ekonomske akumulacije i bespovratnih gubitaka kako za tvrtku tako i za državu Hrvatsku. Billege vizualizira u tijeku vremena “izostanak rijetko moguće ekonomske akumulacije i prosperiteta koji će teško moguće biti ikada više ostvariv”.
Vlada Republike Hrvatske prekršila je svoje obveze sukladno članku 10. Ugovora o Energetskoj povelji. Vladina kršenja članka 10. uzrokovala su MOL-u znatnu štetu u iznosu koji će biti dokazan tijekom ovog postupka. Šteta nije manja od 385 milijuna USD bez kamata i dodatnih šteta, stoji u arbitražnoj tužbi mađarske naftne kompanije MOL protiv Republike Hrvatske o kojoj bi se već za nekoliko mjeseci moglo početi raspravljati pred Međunarodnim centrom za rješavanje ulagačkih sporova u Washingtonu.
Prema studiji koju je prije nekoliko godina izradio Energetski institut “Hrvoje Požar”, proizvodna cijena plina na Ininim nalazištima iznosi između 50 i 70 lipa po kubiku. Dakle, i uz reguliranu cijenu, Ina je na tom plinu ostvarivala vrlo solidnu dobit. Stoga će vrlo vjerojatno upravo taj argument hrvatska strana koristiti kako bi dokazala svoju tezu da je riječ bila o ugovoru koji je štetan za Hrvatsku te koji je jednoj strani omogućio generiranje ekstraprofita. Drugi dokaz u korist te tvrdnje svakako će biti dio ugovora koji se odnosi na formuliranje rudarskih renti. Naime, čak i ako se prihvati tržišna opravdanost odluke da se domaći plin od Ine otkupljuje po “tržišnoj” cijeni, neshvatljivo je zašto se Sanaderova vlada obvezala i smanjiti rudarske naknade – novac koji Vlada ubire od eksploatacije ugljikovodika – na jednu od najnižih razina, ne samo u Europi već i u svijetu.
U Mađarskoj koncesije puno više
Za usporedbu, ugovorom je definirano da u petnaestogodišnjem razdoblju rudarska naknada prvih pet godina iznosi 5 posto, sljedećih pet 10 posto, a onda 15 posto. U samoj Mađarskoj ta naknada na nekim vrstama, već starijih nalazišta iznosi i do 60 posto. Zašto se Hrvatska odrekla prihoda temeljem eksploatacije svojih rudnih bogatstava, a istovremeno se obvezala otkupljivati ih po uvoznoj cijeni punih 15 godina, nije poznato.
Ključni događaj za procjenu šansi sukobljenih strana na sudu u glavnom gradu SAD-a trebao bi se dogoditi već za nekoliko tjedana u Zagrebu kad se očekuje odluka hrvatskog Vrhovnog suda o pravomoćnoj osuđujućoj presudi hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu u slučaju Ina – MOL, prenosi Večernji list.
